Nikola Pantelijin Lunjevica
Nikola Lunjevica (Gornji Milanovac, 1876 — Beograd, 29. maj/11. jun 1903), bio je artiljerijski poručnik Vojske Kraljevine Srbije i brat kraljice Drage (1866—1903), supruge kralja Aleksandra Obrenovića (1876—1903). Imao je mlađeg brata Nikodija Lunjevicu (1881—1903), konjičkog poručnika.
Nikola Lunjevica | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 1876. |
Mesto rođenja | Gornji Milanovac, Kneževina Srbija |
Datum smrti | 11. jun 1903.26/27 god.) ( |
Mesto smrti | Beograd, Kraljevina Srbija |
Mesto ukopa | Manastir Vujan |
Vojna karijera | |
Služba | Vojska Kraljevine Srbije |
Čin | Artiljerijski poručnik |
Biografija
urediRođen je u Gornjem Milanovcu, Kneževina Srbija, u porodici Pante Lunjevice (1840—1887), načelnika aranđelovačke oblasti i njegove supruge Anđelije, devojačko Koljević. Imao je brata Nikodija i četiri sestre, Dragu Mašin (1866—1903), Hristinu (1861—1936), Đurđinu i Anu - Vojku (1884—1975). Majka mu je bolovala od dipsomanije, dok je otac preminuo u mentalnoj instituciji. [1] Njegov deda je bio Nikola Milićević Lunjevica (1776—1842), saradnik kneza Miloša Obrenovića i rođak knjeginje Ljubice Obrenović.
Brzo je napredovao po oficirskoj hijerarhiji nakon udaje Drage za kralja Aleksandra Obrenovića. U tom periodu se često arogantno odnosio prema drugim oficirima. [2] Pošto kraljevski par nije imao dece, njegov brat, Nikodije, je viđen kao potencijalni naslednik srpskog trona. [3][4][5] On je gotovo uvek bio u blizini kraljevskog para i kralj Aleksandar je morao da trpi dok su se Nikodiju pojedinci obraćali sa Vaša visosti.[5]
Ubijen je po naređenju kolege sa klase njegovog brata, Voje Tankosića u Majskom prevratu[6], zajedno sa sestrom Dragom, bratom Nikodijem i kraljem Aleksandrem.[7] Zbog prethodnih poniženja i ophođenja prema vojsci i narodu, Tankosić je Nikolu Lunjevicu i njegovog brata Nikodija, od trenutka hapšenja do streljanja, oslovljavao sa Vaše veličanstvo.[2] Zajedno sa svojom porodicom sahranjen je u Manastiru Vujan.[8] U mini-seriji Kraj dinastije Obrenović, ulogu Nikole Lunjevice tumačio je Vladan Gajović.[9]
Porodično stablo
urediNikola Milićević Lunjevica (1776–1842). | ||||||||||||||||
Pantelija Lunjevica (1840–1887). | ||||||||||||||||
Atanasije Čarapić (1770–1810). | ||||||||||||||||
Đurđija Lunjevica rođ. Čarapić (17–18). | ||||||||||||||||
Nikola Lunjevica (1876–1903). | ||||||||||||||||
Anđelija Lunjevica rođ. Koljević (18–1). | ||||||||||||||||
Vidi još
urediReference
uredi- ^ Vucinich 2008, str. 318.
- ^ a b Pavlović 2017, str. 18.
- ^ „Vanbračni sin Milana Obrenovića putuje s Liptonom - Nedelja - Dnevni list Danas”. www.danas.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2021-05-03.
- ^ „Nikodije Lunjevica prestolonaslednik”. arhiva.glas-javnosti.rs. Pristupljeno 2021-05-03.
- ^ a b Ristić 2014, str. 444.
- ^ Belić 2005, str. 16–17.
- ^ Kazimirović 1997, str. 19.
- ^ „Upokojio se arhimandrit Jovan (Nikitović), iguman vujanski | Srpska Pravoslavna Crkva [Zvanični sajt]”. www.spc.rs (na jeziku: srpski). Arhivirano iz originala 01. 05. 2021. g. Pristupljeno 2021-05-03.
- ^ Kraj dinastije Obrenovic (TV Series 1995– ) - IMDb, Pristupljeno 2021-05-03
Literatura
uredi- Kazimirović, Vasa (1997). Crna ruka: ličnosti i događaji u Srbiji od prevrata 1903. do Solunskog procesa 1917. godine. Prizma. ISBN 978-86-7084-016-4.
- Belić, Milorad (2005). Komitski vojvoda Vojislav Tankosić. Međuopštinski Istorijski Arhiv. ISBN 978-86-80613-07-9.
- Pavlović, Slaviša (2017). Ratnici Crne ruke: Besmrtna prethodnica. Prometej. ISBN 978-86-6195-129-9.
- Ristić, Ljubodrag P. (2014). Srbija u britanskoj politici (1889-1903). Balkanološki institut SANU. ISBN 978-86-7179-080-2.
- Vucinich, Wayne S. (2008). Serbia Between East and West: The Events of 1903-1908. Acls History E Book Project. ISBN 978-1-59740-402-0.