Nikola Pašić (fr. Nicholas Pasic; Pariz, 26. novembar 1918Toronto, 9. januar 2015) bio je srpski istoričar, borac u pokretu Draže Mihailovića, pravnik i beležnik (notar) u kanadskoj provinciji Ontario. Istakao se kao suosnivač i dugogodišnji predsednik Srpske nacionalne akademije u Kanadi.

Nikola Pašić
Nikola Pašić u Torontu, 1992. godine
NadimakNiki[1]
Datum rođenja(1918-11-26)26. novembar 1918.
Mesto rođenjaParizFrancuska
Datum smrti9. januar 2015.(2015-01-09) (96 god.)
Mesto smrtiTorontoKanada

Biografija

uredi

Nikola Pašić je sin Radomira Rade Pašića, sina srpskog političara Nikole Pašića[2] i majke Grkinje Katarine „Bebeke” (rođ. Zotos). Njegova majka se kasnije preudala za Dragomira Kasidolca i uzela njegovo prezime. Školovao se u Briselu, Rimu i Londonu. Tokom Drugog svetskog rata stupio je u redove pokreta Draže Mihailovića.[3] Bio je uhapšen; do 1943. godine je bio u zatvoru Glavnjača i Banjičkom logoru, ali je oslobođen pod uslovom da napusti zemlju.[2] Ipak se ilegalno ponovo prebacuje u Jugoslaviju, gde ostaje do povlačenja dela vojske Kraljevine Jugoslavije 1944. godine. Posle rata završava studije u Oksfordu i radi u Engleskoj oko deset godina.[4]

Nikola Pašić se 1958. godine sa porodicom preselio u Kanadu, gde se zapošljava u Ministarstvu pravde provincije Ontario.[5] Sa četiri saradnika osniva Srpsku nacionalnu akademiju u Torontu. Na njenom čelu ostaje do 1993. godine. Taj period se smatra „zlatnim dobom” Akademije, pošto se u to vreme ona bavila pretežno kulturnim aktivnostima, a veliki talas novodošlih je tek počeo da pristiže.[6] Nikola Pašić je posetio Srbiju 2001. godine, ali je pasionirano proučavao njenu istoriju (npr. delo „Neki pogledi na dalja istraživanja o Drugom svetskom ratu u Jugoslaviji”).[7] Posle oživljavanja rada Srpske nacionalne akademije u Kanadi, ova mu je 2013. godine dodelila plaketu osnivača.[5]

 
Grob Nikole Pašića na groblju Jork u Torontu

Preminuo je u Torontu, 9. januara 2015. godine. Posle opela u Crkvi Svetog Save, sahranjen je (pored Jovana Jovetića) na torontskom groblju Jork, 13. januara 2015. godine.

Privatni život

uredi

Od 1945. godine bio je oženjen Zorom „Šupi” sa kojom je imao ćerku Ketrin i sina Majkla Dragomira. Njihov sin Majkl Dragomir preminuo je dva meseca posle oca, u 65. godini života[8] a Zora je preminula 2021. godine.[9]

Reference

uredi

Spoljašnje veze

uredi