Nil Sorski (oko 14331508) je bio vođa pokreta besposednika koji su se protivili crkvenom zemljoposedu u srednjovekovnoj Rusiji, zagovarajući monaško siromaštvo.

Sveti Nil Sorski
Nil Sorski u svome skitu na reci Sori.
Lični podaci
Datum rođenjaoko 1433
Mesto rođenjaRusija,
Datum smrti7 maj 1508
Mesto smrtiSorski manastir, Rusija
Svetovni podaci
Poštuje se uPravoslavna crkva
Glavno svetilišteSorski manastir u Rusiji
Praznik7. april po julijanskom, 20. april po gregorijanskom kalendaru.
SpornoUmešanost u novgorodsku jeres.

Smatra se jednim od otaca ruske crkve. Osnivač je skitskog monaškog života u Rusiji. Njegov Ustav skitskog života predstavlja delo od velikog značaja za crkvu.

Mladost uredi

Rođen je kao Nikolaj Majkov. Iako neki autori govore o njegovom plemićkom poreklu, on je sebe opisivao kao seljanina (rus: poseljanin).[1] Pre nego što je postao monah, Nikolaj je radio kao pisar prepisujući i umnožavajući knjige. Monaški zavet je položio u Kirilo-Belozerskom manastiru, koji je bio poznat po svom neprijateljskom stavu naspram manastirskog poseda. Osnivač manastira, sveti Kiril Belozerski je odbio sela koja su mu nuđena u posed. Kirilovi sledbenici su prihvatili njegov put, i kasnije su bili poznati kao starci sa Volge, sa Nilom Sorskim kao njihovim predvodnikom. Nil je ubrzo otišao na hodočašće u Svetu zemlju, i posetio je Palestinu, Konstantinopolj i Svetu goru, gde se upoznao sa mističnim učenjem isihazma i patrističkom literaturom.

Po povratku u Rusiju, između 1473. i 1489, Nil je osnovao skit na reci Sori (otuda njegov nadimak Nil Sorski), nedaleko od Kirilo-Belozerskog manastira. Oko sebe je sabrao ljude, koji su se odali tihovanju, živeći zadružnim životom. Nil se u to vreme intenzivno bavio pisanjem.[2]

Novgorodska jeres uredi

Nil Sorski je bio umešan u novgorodsku jeres (en: Sect of Skhariya the Jew), koja je pridobila mnoge umove u Rusiji toga vremena. Izgleda da su Sorski i njegov najbliži družbenik Pajsije Jaroslavov bili mnogo tolerantniji prema jereticima nego većina ruskog klera, predvođenog Genadijem Novgorodskim.

1489. godine je arhiepiskop Genadije započeo borbu protiv jeretika i pitao arhiepiskopa Rostova da zatraži pomoć od staraca Nila Sorskog i Pajsija Jaroslavova, koji su živeli u njegovoj eparhiji. Na sinodu 1490. godine Nil Sorski se odlučno protivio smrtnoj kazni za jeretike i dovodio je u pitanje moralno pravo crkve da ih vraća pod svoje okrilje na druge načine osim savetom, molitvom i primerom.[1] Ipak, na sinodu je odlučeno da se jeretici spaljuju na lomači. Nakon toga je nekolicina njih spaljena u Novgorodu i Moskvi.[3]

Učenje i uticaj uredi

Učenje Nila Sorskog se razlikuje od standardnog ruskog pravoslavlja. On je u svom učenju razvio mistične i asketske ideje, inspirisane isihazmom, tražeći od vernika da se usredsrede na unutrašnji svet i osobno emotivno iskustvo vere kao sredstva za postizanje jedinstva sa Bogom. Takođe je zahtevao da monasi učestvuju u produktivnom radu.

Sorski je svoje napored posvetio borbi protiv manastirskih zemljoposedničkih prava na Sinodu 1503. godine u Moskvi. Tamo je potegao pitanje manastirskih poseda, koji su u to vreme zauzimali oko trećine Rusije, i koji su, prema njegovom mišljenju, bili odgovorni za demoralizaciju ruskih monaških zajednica. Iako je govorio u prilog politike Ivana III o sekularizaciji manastirske zemlje, Sorski nije poživeo dovoljno dugo da vidi ishod ove borbe.

Preminuo je 1508. godine. Mošti mu se nalaze u Sorskom manastiru. Pravoslavna crkva slavi ga kao sveca 7. aprila po julijanskom, a 20. aprila po gregorijanskom kalendaru.

Reference uredi

  1. ^ a b Nilus of Sora - OrthodoxWiki, Pristupljeno 15. 4. 2013.
  2. ^ Nil Sorsky: The Complete Writings. George Maloney, ed. and trans.(Mahwah, NJ: Paulist Press, 2003).
  3. ^ David M Goldfrank, "Burn, Baby, Burn: Popular Culture and Heresy in Late Medieval Russia," The Journal of Popular Culture 31, no. 4 (1998): 17–32; Andrei Pliguzov, "Archbishop Gennadii and the Heresy of the 'Judaizers'" Harvard Ukrainian Studies 16(3/4) December 1992: 269-288; George Vernadsky, "The Heresy of the Judaizers and the Policies of Ivan III of Moscow," Speculum, Vol. 8, No. 4 (Oct., 1933): 436-454.

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi