Oblast Ungava (engl. District of Ungava) je bio regionalni administrativni okrug kanadskih severozapadnih teritorija od 1895. do 1920. godine, iako je praktično prestao sa radom 1912. godine. Pokrivao je severni deo današnjeg Kvebeka, unutrašnjost Labradora i priobalna ostrva zapadno i severno od Kvebeka, koji su sada deo Nunavuta.

Oblast Ungava
District of Ungava
18951912
Zastava

RegijaSeverozapadne teritorije
Zemlja Kanada
Stanovništvo13.188
Događaji
StatusPrivremeni okrug
Severozapadne teritorije
Istorija 
• Uspostavljeno
1895
• Osnovan kao regionalni administrativni okrug severozapadnih teritorija
1895.
• Kvebek preuzima deo Ungave
1898.
• Integracija preostale teritorije u Kvebek
1912.
• Ukinuto
1912
Prethodnik
Sledbenik
Severozapadne teritorije
Kvebek
Nunavik

Ime „Ungava” je inuktitutskog porekla, što znači "prema otvorenoj vodi". Veruje se da se odnosi na zemlje koje su naseljavali Ungava Inuiti, koji su živeli na ušću reke Arno koja se uliva u zaliv Ungava.[1]

Politička istorija

uredi

Kada je stvoren 1895. godine, okrug Ungava je pokrivao ceo savremeni severni Kvebek, unutrašnjost današnjeg Labradora i sva ostrva u zalivu Džejms, moreuzu Hadson, zalivu Ungava i istočnu stranu zaliva Hadson.

Južne kontinentalne granice Ungave u početku su se kretale sve do jezera Timiskaming, znatno ispod zaliva Džejms na savremenoj granici Ontarija i Kvebeka. Spor oko lokacije granice između Kanade i Labradora (zavisnost od Dominiona Njufaundlenda) značio da su i Kanada i Njufaundlend polagali pravo na krajnji istočni deo Ungave, oblast prikazanu osenčenom crvenom bojom na pratećoj mapi. Ovaj granični spor nije bio rešen za vreme postojanja okruga Ungava.

U vreme svog stvaranja, Ungava je pokrivala preko milion kvadratnih kilometara (390.000 kvadratnih milja), iako je nešto manje od 15% njene površine takođe pripadalo Njufaundlendu. Međutim, samo tri godine kasnije, usvajanjem Zakona o proširenju granica u Kvebeku, 1898. godine, najjužniji deo okruga Ungava (isključujući priobalna ostrva) je kanadski parlament preneo u Kvebek. Tim aktom je približno 250.000 km2 (97.000 sq mi) Ungave prebačeno u Kvebek, od kojih većina sada leži u savremenom regionu Žamezi. Nakon što je transfer završen, kopnena oblast okruga Ungava nije dosezala južnije od ušća reke Istmejn, otprilike na pola puta niz zaliv Džejms.

Sa Zakonom o proširenju granica Kvebeka, 1912. godine, sva preostala kontinentalna zemlja Ungave prebačena je u Kvebek. Gotovo potpuno nenaseljena priobalna ostrva Ungava (njih preko 1.500) nisu zvanično prebačena u okrug Kivatin na severozapadnim teritorijama sve do 1920. godine, kada je okrug Ungava (koji nije funkcionisao ni u kakvom administrativnom svojstvu osam godina) formalno prestala da postoji.

Stanovništvo

uredi

Popis stanovništva Kanade iz 1901. zabeležio je 843 ljudi koji žive u okrugu Ungava. Međutim, jedan popisivač tog vremena primećuje da je za trgovačko mesto Ungava na reci Veliki kit (Kudžuarapik) bilo ekstremnih poteškoća u preciznom prebrojavanju stanovništva ove oblasti, zbog nomadske prirode njenih stanovnika, kao i njihove ekstremne izolovanosti. Zvanični popis stanovništva iz 1901. godine za reku Veliki kit broji 216, ali popisivač beleži: „Moram reći da ne predstavlja jednu trećinu Eskima, ali šaljem onoliko (imena) koliko sam mogao da dobijem .“[2] Sličan slučaj bi se mogao napraviti za podatke iz popisa iz 1901. za Ungavu u celini, dajući okrugu efektivnu populaciju od više od 3.000.

Popis stanovništva Kanade iz 1911. godine zabeležio je samo dva naseljena centra u Ungavi: Ničekon, koji je imao 62 stanovnika, i Čarlton, najjužnije od priobalnih ostrva u zalivu Džejms, koje je imalo 27 stanovnika. Nijedan drugi deo Ungave nije naveden. u evidenciji popisa iz 1911. godine, iako je razumno pretpostaviti da je ukupan broj stanovnika iz 1911. bio sličan onom iz 1901. godine.

Okrug Ungava je uglavnom bio naseljen starosedeocima Kri, Inu (koji su Francuzi zvali „Montanja“), Naskapi i Inuiti. Najsevernije naseljeno područje okruga, ostrvo Akpatok u zalivu Ungava, bilo je ozloglašeno po svom široko rasprostranjenom kanibalizmu, koji je okončan oko 1900. godine kada su se stanovnici preselili na kopno.[3]

Post-oblasna istorija

uredi

Godine 1927, dugogodišnji spor oko lokacije granice između Labradora i bivšeg okruga Ungava (do tada deo Kvebeka) iznet je na arbitražu britanskog pravosudnog komiteta državnog saveta, koji je presudio u korist Njufaundlenda. To znači da je bivša kontinentalna teritorija Ungave sada podeljena između Kvebeka i moderne provincije Njufaundlend i Labrador, pri čemu deo Kvebeka spada u administrativne regione Nord-du-Kvebek i Kote-Nord. Priobalna ostrva bivšeg okruga Ungava ostala su deo severozapadnih teritorija sve do stvaranja Nunavuta 1999. godine.

Naziv „Ungava” je oživeo kao politički okrug stvaranjem provincijskog izbornog okruga Ungava 1981. godine. Ovaj politički okrug u Kvebeku ima slične (iako ne baš identične) granice sa originalnim okrugom Ungava iz 1895. godine, ne proteže se u Labrador , niti na priobalna ostrva koja su sada deo Nunavuta.

Reference

uredi
  1. ^ „Ungava Peninsula”. Arhivirano iz originala 2012-05-23. g. Pristupljeno 2012-05-18. 
  2. ^ „1901 Census Transcription Project @ Automated Genealogy”. 
  3. ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 24. 09. 2015. g. Pristupljeno 04. 04. 2022. 

Literatura

uredi
  • Ballantyne, R. M. Ungava, A Tale of Esquimaux Land. London: J.M. Dent, 1908.
  • Bergerud, A. T., Stuart N. Luttich, and Lodewijk Camps. The Return of Caribou to Ungava. McGill-Queen's native and northern series, 50. Montreal: McGill-Queen's University Press, 2007. ISBN 978-0-7735-3233-5
  • Chown B, and M Lewis. 1956. "The Blood Group Genes of the Cree Indians and the Eskimos of the Ungava District of Canada". American Journal of Physical Anthropology. 14, no. 2: 215-24.
  • Dana, Leo Paul 2010, "Nunavik, Arctic Quebec: Where Co-operatives Supplement Entrepreneurship," Global Business and Economics Review 12 (1/2), January 2010, pp. 42–71.
  • Harper, Francis. The Friendly Montagnais and Their Neighbors in the Ungava Peninsula. Lawrence: University of Kansas, 1964.
  • Harper, Francis. Birds of the Ungava Peninsula. Lawrence, Kan: University of Kansas, 1958.
  • Lajoie, Paul G. Exploratory Soil Survey of the Fort Chimo District (Ungava Bay, Quebec). Ottawa: Experimental Farms Service, Canada Dept. of Agriculture, 1954.
  • Murray, W. H. H. Mamelons, and Ungava, A Legend of the Saguenay. Boston: De Wolfe, Fiske & Co, 1890.
  • Power, Geoffrey. The Salmon of Ungava Bay. [Montreal]: Arctic Institute of North America, 1969.
  • Turner, Lucien M. Ethnology of the Ungava District, Hudson Bay Territory. Classics of Smithsonian anthropology. Washington, DC: Smithsonian Institution Press, 2001. ISBN 1-56098-965-3
  • Twomey, Arthur C., and Nigel Herrick. Needle to the North, The Story of an Expedition to Ungava and the Belcher Islands. Houghton Mifflin, 1942.

Spoljašnje veze

uredi