Ognjište
Ognjište (ili vatrište; od sanskritskog agnis — „vatra“), dio čovjekovog životnog prostora namjenjen za loženje vatre. Vremenom ovaj pojam postaje jedan od najvažnijih simbola u ranoj ljudskoj kulturi, kojim se pokazjue i čuva identitet, kao i postojanje uopšte.[1]
.jpg)
Porijeklo riječi uredi
Riječ ognjište — oganj je sanskritskog porijekla. Smatra se da srpska riječ oganj, latinska ignis, litvanska ugnis, kao i ime staroindijskog božanstva vatre Agni, vode porijeklo od indoevropskog, tačnije sanskritskog agnis. Riječ vatra potiče od staroiranske riječi atar, koja je značila plamen i svetu vatru.[1]
Vuk Karadžić o ognjištu uredi
Ognjište, n. der Feuerherd.[2]
Ognjište u srpskim običajima uredi
Još kod starih Slovena ognjište je imalo važan i kultni značaj. Bilo je centralno mjesto životnog prostora a ispod njega su se polagali pokojnici.
Kod starih Srba je ognjište bilo ukopano u sredini jednoćelijskog kućnog poda. To udubljenje u kome se ložila vatra sa obično popločanim prostorom uz vatru, nazivalo se ognjište. Uz ognjište se usresređivao domaći život, obavljala dogovaranja, prepričavla predanja i vjerovanja. Ognjište je bilo od izuzetnog značaja za Slovene ali i Srbe. Narodni izraz „nabiti ognjište“ (nekom) otkriva da su goste primali i posađivali pored ognjišta uz pardu (vertiklni stub u brvnarama) ukazujući mu na taj način, posebnu čast. Uz ognjište se primao prvi božićni gost polaznik. Na ognjištu se davao, uzimao i vraćao zajam jer se ognjište više priznavalo nego živi svjedoci. Ono što je oltar za hram to je ognjište za kuću. Gotovo svi domaći obredi, od rađanja do umiranja, obavljali su se uz ognjište. Kod Crnogoraca se riječju ognjište i zaklinje i proklinje.
Na ognjištu su se ispovjedali griješnici. U zdravici iz Zplanja se domaćinu želi: „kokoši na bunjištu i dječice na ognjištu“. U Srbiji mlada pred polazak na vjenčanje ljubi ognjište svojih roditelja, a po dolasku u kuću mladoženje ljubi njihovo ognjište. Oko ognjišta se nosi božićna slama, nalažu badnjaci, peku česnice i pečenice.[1]
Značenja uredi
Važnost i značaj ognjišta su određeni važnošđu i značajem vatre u čovjekovom životu. (Vatra je načinila kulturnog čovjeka). Sa jedne strane magična moć vatre (njena apotropejska i lustrativna moć), sa druge strane njena praktična primjena u svakodnevnom životu, učinile su ognjište mističnim i magijskim. Otuda je ognjište izuzetno značajno u životu svih naroda pa tako i srpskog. I danas se u najpozitivnijoj konotaciji kaže: čuvati svoje ognjište, braniti svoje ognjište... [1]
Vidi još uredi
Reference uredi
Literatura uredi
- Adams, Sean Patrick. Home Fires: How Americans Kept Warm in the 19th Century (Johns Hopkins University Press, 2014), 183 pp
- The Open Fireplace in All Ages by John Pickering Putnam. Boston:1886. A free ebook digitized by Google [1]
- Observations on the Forgotten Art of Building a Good Fireplace: The Story of Sir Benjamin Thompson, Count Rumford, an American genius & his principles of fireplace design which have remained unchanged for 174 years. by Vrest Orton and Austin Stevens. Alan C. Hood & Co., April 1, 2000
