Operacija Magistral

Operacija Magistral je bila vojna operacija Sovjetskog Saveza tokom Sovjetsko-avganistanskog rata, koja je počela krajem novembra 1987. i trajala do početka januara 1988. godine.

Operacija Magistral
Deo Sovjetsko-avganistanskog rata
Vreme23. novembar 198710. januar 1988.
Mesto
Ishod Pobeda Sovjetskog Saveza / Avganistana
Sukobljene strane

Sovjetski Savez
Republika Avganistan

Avganistanski mudžahedini
Komandanti i vođe
Valentin Varenjikov
Boris Gromov
Sergej Gračev
Hakani Džalaludin
Jačina
24.000[traži se izvor] nepoznato
Žrtve i gubici
nepoznato nepoznato

Početak operacije

uredi

Mudžahedini su zatvorili put iz Gardeza za Kost 1981. godine, koji je predstavljao jedan od najvažnijih komunikacionih linija za Kost. Postojao je još jedan dug, krivudav put, ali je bio takođe blokiran. Garnizon u Kostu je podsećao na Avganistansku verziju Dien Bien Fua. Zbog toga je garnizon u Kostu bio snabdevan vazdušnim putem.

U februaru 1986. Mihail Gorbačov je najavio Sovjetsko povlačenje iz Avganistana i postalo je jasno da Sovjeti moraju na silu da oslobađaju puteve, ili da se predaju mudžahedinskim snagama. Ako bi im prepustili oblast Kosta, time bi mudžahedini ostvarili veliku pobedu, i u posedu bi imali grad koji bi mogli da nazovu glavnim gradom slobodnog Avganistana.

Put na trasi Kardez - Kost je morao biti oslobođen, ali prva velika pretnja za Kost je dolazila sa juga. Mudžahedini su održavali veliki kompleks sa oružjem i zalihama u pećinama kad Žavara, na putu ka Pakistanskim skladištima za snabdevanje u Miram Šahu. U septembru 1985. Avganistanske oružane snage su pokušale da osvoje Žavar, i nisu uspele. U februaru 1986. godine, Avganistanska vojska i Sovjetska 40. armija su počele pedesetsedmovnu ofanzivu, tokom koje su osvojili Žavar. Kontrolisali su ga samo pet sati, uništili su sve što su mogli i povukli se.

Sovjetsko pripremanje terena

uredi

Posle završetka kampanje za pećine Žavara, Sovjetske snage su se povukle iz Kosta. Do jeseni 1987. godine, situacija je postala teška za 25. avganistansku pešadijsku diviziju koja se nalazila u Kostu. Vazdušno snabdevanje je moglo da se obavlja samo tokom noći. Mudžahedini Hakani Džalaludina su se vratili u Žavar u punoj snazi. Lokalni mudžahedini su takođe unapredili odbrambene položaje koji blokiraju prilaz putu Gardez-Kost. Zalihe hrane u Kostu su bile sve manje. Zaliha više nije bilo ni za avganistansku vojsku, kao ni za 15.000 građana grada.

Obezbeđivanje grada Kosta je bio glavni strateški cilj za Sovjetski Savez i Avganistan. Izvršavanje tog zadatka je bilo određeno komandantu 40. armije general-pukovnik Borisu Gromovu. Njegov prvi zadatak je bio da zauzme klanac Satakandov, koji pravi uzvišenje od skoro 800 metara na ravnici oko Gardeza.

Iako je general Gromov pod komandom imao skoro šest divizija koje su bile deo 40. armije, veći deo tih jedinica su učestvovale u odbrani gradova, aerodroma, garnizona i glavnih puteva kroz Avganistan. Nije mogao da izvlači cele jedinice za ovu operaciju. Umesto toga je izvukao delove 40. armije i avganistanske vojske iz severnih i istočnih delova Avganistana. Na taj način je skupio oko 24.000 vojnika i velike količine artiljerije. Te jedinice je koncentrisao oko Kardeza 21. novembra 1987.

Od 21 do 27. novembra su vođeni pregovori sa Hakani Džalaludinom i plemenskim vođama, putem pisanih poruka. Za to vreme su se artiljerijske i komandne jedinice ukopale, a istovremeno su komandiri bataljona, regimenti i divizija vršili izviđanje i pripremanje akcije. Tokom pregovora, sovjetske i avganistanske snage su napredovale i zauzele prilaze Saroti klancu. Taj prolaz omogućava kontrolu slabo prohodnog puta sedam kilometara istočno od Satakandovskog klanca. Mnogi gerilci su napustili oblast da bi iz sigurnosnih razloga preselili svoje porodice u Pakistan. Pregovori koji su imali za cilj omogućavanje prevoza mirnog konvoja sa zalihama su propali.

Napad na mudžahedine u Kostu

uredi

General Gromov je 28. novembra izveo lažni padobranski desant na klanac Satakandov (visina klanca je 2800 metara). Mudžahedinska protiv-vazdušna odbrana je otvorila vatru na 20 lažnih padobranaca. Izviđački avioni su onda navodili borbene avione i artiljeriju na tada otkrivene mudžahedinske položaje. Početni napad na klanac Satakandov nije uspeo, ali probijanje položaja kod Saroti klanca je bilo uspešno. Sovjetski padobranci i avganistanski specijalci su pod ličnom komandom general-majora Sergeja Gračeva 1. decembra zauzeli Satakandovski klanac.

Propast pregovora između dve zaraćene strane i nastavak ofanzive

uredi

Posle zauzimanja Satakandovskog klanca, napadi su obustavljeni. Ovo je bila politička odluka, isto kao i sam napad. Avganistanska vlast je organizovala veliko zasedanje lokalnih plemena da bi se postigao dogovor oko propuštanja mirnog i nenaoružanog konvoja sa zalihama. Pregovori su trajali dve nedelje.

Za to vreme, 40. armija je jedino mogla da ojačava i ukopava svoje položaje. Dovučeno je još artiljerijskih i vazdužnih uređaja koji su navodili napade, i koji su postavljeni na uzvišenja između dva puta koji prolaze kroz klance.

Pregovori o propuštanju konvoja su opet propali. Združene sovjetske i avganistanske snage su nastavile ofanzivu 16. decembra. Duboko su napredovali kroz oba klanca. Uz pomoć navođene artiljerije i avijacije, mudžahedinski otpor je slaman. Popravljen je put koji je uništen od strane mudžahedina.

Povlačenje mudžahedina i kraj bitke

uredi

Mudžahedini su se povukli u manje pošumljene planine u kojima su uspeli da se sakriju. Avganistanska specijalna brigada, zajedno sa sovjetskim padobrancima je izvršila spuštanje blizu Kosta, čime je omogućeno brzo oslobađanje okružene 25. avganistanske divizije. U spektakularnom napadu, 345. padobranska regimenta je osvojila i uništila glavnu mudžahedinsku bazu u Saraniju, koja je uključivala planinu 3234.

Tokom novogodišnje noći je krenuo konvoj iz Gardeza ka Kostu, koji je prevozio 24.000 tona hrane, goriva, municije i drugih zaliha.

Spoljašnje veze

uredi