Operacija Štit 94 je kodni naziv za operaciju Vojske Republike Srpske u jesen 1994. godine, u Bosanskoj Krajini, čiji je cilj bio oslobađanje teritorija Republike Srpske zauzetih od strane ARBiH.

Štit 94
Deo rata u Bosni i Hercegovini

Operacija Štit 94
Vreme29. oktobar20. novembar 1994.
Mesto
UzrokZaustavljanje ofanzive 5. korpusa ARBiH
Ishod odlučujuća Srpska pobeda
Teritorijalne
promene
Bihać
Sukobljene strane
Republika Srpska
Vojska Republike Srpske
Bosna i Hercegovina
Armija Republike Bosne i Hercegovine
Komandanti i vođe
Republika Srpska Manojlo Milovanović Bosna i Hercegovina Atif Dudaković
Jačina
6.000 - 14.000[1] 12.000[2]
Žrtve i gubici
193 poginulih i 1.106 ranjenih[3] oko 700 poginulih, mnogo ranjenih i zarobljenih

Uvod uredi

Ocenivši da su snage 2. krajiškog korpusa u nepovoljnom operativnom i strategijskom položaju, Atif Dudaković, komandant 5. korpusa ARBiH, naredio je 25. oktobra otpočinjanje operacije „Grmeč 94“. Cilj operacije je bio da se snage 2. krajiškog korpusa odbace do granice gde bi artiljerija 2. krajiškog korpusa bila u nemogućnosti da stavi pod nadzor veće gradove pod kontrolom 5. korpusa ARBiH (Bihać, Cazin itd.). Kako su jedinice ARBiH u prvom danu operacije ozbiljno uzdrmale linije 2. krajiškog korpusa, komanda 5. korpusa naređuje opšti napad, ovog puta želeći da se, na jugu, preko Kupresa spoji sa 7. korpusom ARBiH, a na istoku, preko Bosanske Krupe, izađe na reku Sanu. Do 31. oktobra, Dudakovićeve jedinice osvojile su skoro 250 km²; na jugu, 5. korpus je zauzeo Kulen Vakuf.

Uprkos velikom uspehu, korpus se susreo sa dve, kako će se pokazati, odlučujuće prepreke: Bosanska Krupa je sve vreme odolevala napadima ARBiH, dok je Mali Radić zauzet tek 29. oktobra (3. petrovačka laka pješadijska brigada, uspevši da se organizovano povuče sa prednjih položaja, zadržava 5. korpus). Bosansku Krupu je, gotovo sama, branila 11. krupska laka pješadijska brigada do 29. oktobra, kada su jedinice ARBiH uspešno forsirale Unu. Međutim, upravo tog dana stižu prva pojačanja 2.KK. General-major Rajko Balać, na čelu bataljona mladih regruta i sa po jednim pridruženim bataljonom iz 43. mtbr i 6. sanske lpbr, 30. oktobra odbacuje jedinice ARBiH iz Bosanke Krupe, istovremeno ugrožavajući njihovu komunikaciju sa Bihaćem, sa severa.

Vazdušnu potporu VRS tokom trajanja operacije Štit pružao je RV i PVO VRS.[4]

Kontraofanziva - Operacija Štit 94 uredi

Po naredbi Vrhovnog saveta odbrane RS, gen. Manojlo Milovanović dobija zadatak da oslobodi zauzetu teritoriju i skrši moć 5. korpusa ARBiH. Još tokom trajanja operacije „Grmeč 94“, gen. Milovanović naređuje korpusima VRS da izdvoje jedinice za formiranje tri brigade koje bi predvodile kontranapad. Kako je ljudstvo ovih brigada dolazilo iz više korpusa, gen. Milovanović odlučuje da ih nazove 1. srpska, 2. srpska i 3. srpska brigada. S obzirom da su brigade 2. krajiškog korpusa bile, mada ugruvane, i dalje sposobne za borbu, gen. Milovanović formira tri taktičke grupe. Svaka taktička grupa je imala po jednu srpsku brigadu, dve brigade iz 2. krajiškog korpusa, kao i niz manjih jedinica (tokom kasnijih delovanja biće formirana i četvrta taktička grupa od 11. krupske lake pješadijske brigade i 1. novigradske pješadijske brigade).

Osim taktičkih grupa, u kontraofanzivi su učestvovali i 6. (Banja Luka) i 7. (Prijedor) odred Specijalne brigade policije, jedan oklopni bataljon 1. krajiškog korpusa, Studentska brigada (od 4. novembra), kao i elementi 65. zaštitnog puka. Operacija je počela 4. novembra, a završena je 20. novembra kada je neprijatelj vraćen na početne položaje, a sam grad Bihać stavljen u poluokruženje.

Taktička grupa 1:

Taktička grupa 2:

Taktička grupa 3:

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Balkan Battlegrounds Vol. 2, str. 529
  2. ^ Balkan Battlegrounds Vol. 2, str. 527
  3. ^ Izveštaj Manojla Milovanovića o susretima sa Radovanom Karadžićem, p. 35. ICTY, D02149
  4. ^ Orlovi sa Vrbasa 2014, str. 152–154.

Literatura uredi

  • Bejdo Felić, Peti korpus : 1992 - 1995. Sarajevo, 2002.
  • Danko Borojević; Dragi Ivić. Orlovi sa Vrbasa. Ruma: Štampa, 2014.