Oraovica (kod Grdelice)

Oraovica je naseljeno mesto grada Leskovca u Jablaničkom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 1.944 stanovnika (prema popisu iz 2002. bilo je 2.210 stanovnika). Ovo je jedno od najvećih sela u Grdeličkoj Klisuri. Leži jugozapadno od Grdelice, na zemljištu visokom od 360 do 400 m.

Oraovica
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugJablanički
GradLeskovac
Stanovništvo
 — 2011.1.944
Geografske karakteristike
Koordinate42° 52′ 24″ S; 22° 04′ 07″ I / 42.873333° S; 22.0685° I / 42.873333; 22.0685
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina362 m
Oraovica na karti Srbije
Oraovica
Oraovica
Oraovica na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj16220
Pozivni broj016
Registarska oznakaLE

Geografija uredi

Nalazi se u širokoj kotlini neposredno pred ulazak u Grdeličku klisuru. Nazivi potesa u ataru su: Oraovičko Polje, Mirkovac, Gornje Polje, Košarsko, Manastir, Karamanova Čuka, Straža, Dalkaranova Dolina, Drum, Morava, Lužavica, Golemo Drvo, Moravište, Ogložina, Stublina, Kamenitica, Ribarci, Jabučje, Latinsko Groblje, Lojište, Vitlište, Ispustište, Linčište, Solilo, Ržište, Ovsište, Jovančevac, Laz, Šareno Drvo, Ploče i Javor.

Tip sela uredi

Naselje je razbijenog tipa. Deli se na mahale: Reka, Gornje Polje, Migulovac, Košarsko, Vojinica i Morava. Mahale su međusobno oštro izdvojene. U selu je 1959 bilo 314 domova.

Starine u selu uredi

Naziv Manastir odnosi se na uzvišenje koje leži u severoistočnom delu sela pored Južne Morave. Na njemu se nalazi crkvica Sv. Nikole. Meštani ne znaju kada je zidana. Oko te crkvice bilo je grobova. U blizini te crkvice je uzvišenje Straža. Ovde se nalazi Manastir Svetog Nikole kod Oraovice.

Iz prošlosti sela uredi

U narodu se govori, da je nekada skadarski paša sa vojskom logorovao u Oraovičkom Polju. Po narodnom predanju, one je bio veoma pravičan. Jednom je neki njegov vojnik „napravio zlo u selu“. Paša je naredio da se taj vojnik strelja. On je ubio i konja koji je povredio jedno srpsko dete na mestu Muževica. Na potesu Vitlište, između mahala Reka i Mugulovac, ranije je postojao „turski saraj“. U njemu je boravio „Turčin gospodar“. Njemu je pripadalo celo današnje Oraovičko Polje. Neki kažu da se poslednji gospodar zvao Ismail. Na mestu Šubarsko Gumnište vršilo se žito za desetak.

Po jednom izveštaju iz 1878. godine pominje se muška škola u mestu. Radila je u jednoj sobici crkvene kuće, jer su novi školski konak zapalili Turci. Školu je pohađalo 25 đaka iz nekoliko sela, koja su školu prilogom i izdržavala. Učitelj je bio iz Oraovice sa godišnjom platom od 600 groša.[1]

Postanak sela uredi

Kako je nastala današnja Oraovica ne može se tačno utvrditi. Po nekim kazivanjima, izgleda da je u ovom selu najstarija Reka Mahala. Ona je danas središnji i glavni deo naselja sa školom, crkvom i grobljem. Namnoženi stanovnici ove mahale kasnije prelaze u druge delove atara i tamo osnivaju posebne mahale. Ranije je Oraovica imala još dve mahale. To su bile Robindel i Bistrica. Pomenute mahale, zbog udaljenosti i brojnosti stanovništva, postepeno su se izdvojila kao posebna sela. Sada postoji namera da se iz sela izdvoji i mahala Vojinica. Sve mahale Oraovice imaju zajedničko groblje. Nalazi se u Reka Mahali. Posebne krstove, oko kojih se priređuju sabori na dan seoske slave (Spasovdan) sada imaju samo tri mahale: Vojinica, Gornje Polje i Morava. Oraovica je brzo narasla po oslobođenju od Turaka 1878. godine. Te godine svaka mahala je imala po 10 kuća. Krajem XIX i početkom XX veka u Oraovici je bio učitelj Svetozar Popović – Paraćinac. On je bio sledbenik Vase Pelagića. Za Popovića stariji ljudi kažu da je bio čovek „kakvog majka Srpkinja ne rodi više“. On je naučio mnoge seljake da kaleme, riljaju, gaje detelinu, vinovu lozu, bostan i dr.[2]

Demografija uredi

U naselju Oraovica živi 1767 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 40,4 godina (39,9 kod muškaraca i 41,0 kod žena). U naselju ima 647 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,42.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 1.929
1953. 2.113
1961. 2.267
1971. 2.289
1981. 2.361
1991. 2.165 2.114
2002. 2.210 2.305
2011. 1.944
Etnički sastav prema popisu iz 2002.‍[4]
Srbi
  
2.201 99,59%
Makedonci
  
2 0,09%
Rumuni
  
1 0,04%
Bošnjaci
  
1 0,04%
nepoznato
  
4 0,18%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ "Prosvetni glasnik", Beograd 1880. godine
  2. ^ Dr. J. F. Trifunovski, Grdelička Klisura, Leskovac, 1964, 89-91 strana
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze uredi