Oto Šolc
Oto Šolc (Karlovac, 26. maj 1913 — Zagreb, 7. decembar 1994) bio je hrvatski pisac i prevodilac, pesnik intimističke orijentacije. Njegov opus je obeležen melanholijom i zaokupljen je tragičnom prirodom ljudskog postojanja.
Oto Šolc | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 26. maj 1913. |
Mesto rođenja | Karlovac, Hrvatska, Austrougarska |
Datum smrti | 7. decembar 1994.81 god.) ( |
Mesto smrti | Zagreb, Hrvatska |
Književni rad | |
Najvažnija dela | Ranjena ptica, Hljeb nasušni, Rekvijem |
Rođen je u Karlovcu, završio Filozofski fakultet u Zagrebu, radio je kao profesor u srednjoj školi, bibliotekar, sekretar Drame u Hrvatskom narodnom kazalištu i kao glavni urednik u izdavačkoj kući Mladost.[1] Bio je pesnik, esejista i uspešan prevodilac sa nemačkog i engleskog.
Bibliografija uredi
Studije uredi
- Rajner Marija Rilke (1943)
Zbirke pesama uredi
- Lirika 1935.
- Mit izvora Meduze 1937.
- Treća knjiga pjesama 1939.
- Zvuci i dodiri 1944.
- Ranjena ptica 1954.
- Goran i ja 1955.
- Hljeb nasušni 1957.
- Rub 1958.
- Pjevač 1965.
- Tišine 1968.
- Krov (izvori) 1971.
- Takav 1975.
- Rekvijem
- Vatra dugog bdenja nad mojim Karlovcem
Reference uredi
- ^ „Šolc, Oto | Hrvatska enciklopedija”. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 2021-02-04.