Ofer Bar-Josef (hebr. עופר בר-יוסף, engl. Ofer Bar-Yosef; Jerusalim, 29. avgust 193714. mart 2020) je izraelski arheolog, profesor praistorijske arheologije na Harvard univerzitetu i kustos Paleolitske arheologija u Pibodi muzeju arheologije i etnologije. Specijalizovao se za paleolitski period. Značajna su njegova istraživanja praistorijskih lokaliteta Levanta, uključujući Kebara pećinu u Izraelu i ranoneolitskog sela u Netiv Hagdudu (hebr. נְתִיב הַגְּדוּד, engl. Netiv HaGdud) na Zapadnoj obali, kao i iskopavalja paleolitskih i neolitskih nalazižta u Kini i Jermeniji.

Ofer Bar Josef
Ofer Bar Josef
Datum rođenja(1937-08-29)29. avgust 1937.
Mesto rođenjaJerusalimBritanski mandat nad Palestinom
Datum smrti14. mart 2020.(2020-03-14) (82 god.)
Mesto smrtinepoznato, Izrael

Biografija uredi

Ofer Bar Josef je diplomirao na Hebrejskom univerzitetu u Jerusalimu, gde je završio i poslediplomske studije, posle kojih je radio kao profesor praistorijske arheologije. Od 1988. godine je profesor praistorijske arheologije na Harvard univerzitetu i kustos Paleolitske arheologija u Pibodi muzeju arheologije i etnologije. Jedno od njegovih najnovijih otkrića su mikroskopski nalazi nađeni prilikom istraživanja u Jermeniji na Kavkazu, gde se iskopavanja vrše od 1996. godine. Smatra se da su ovi nalazi stari 34.000 godina što ih svrstava među najstarije artefakte njihove vrste koji su ikada pronađeni [1].

Bibliografija uredi

  • Natufijenska kultura Levanta (The Natufian Culture in the Levant (Ed), International Monographs in Prehistory, 1992.)
  • Kasna hronologija i paleoklima istočnog Mediterana (Late Quaternary Chronology and Paleoclimates of the Eastern Mediterranean. Radiocarbon, 1994.)
  • Arheološke perspektive lokaliteta od starog do novog sveta (Seasonality and Sedentism: Archaeological Perspectives from Old and New World Sites, (Ed), Peabody Museum of Archaeology and Ethnology, 1998.)
  • Od Afrike do Euroazije, koautor (From Africa to Eurasia - Early Dispersals. Quaternary International 75:19-28, 2001.)

Reference uredi

  1. ^ Heritage Key Arhivirano na sajtu Wayback Machine (1. mart 2010), Pristupljeno 17. 4. 2013.

Spoljašnje veze uredi