Papa Kliment II
Papa Kliment III (lat. Clemens II; umro u Pezaru oktobra 1047) je bio 149. papa od 31. decembra 1046. do oktobra 1047. Poznat je kao jedan od prvih reformski nastrojenih papa rodom iz današnje Njemačke.
Kliment III | |
---|---|
Lični podaci | |
Mesto rođenja | Hornburg, |
Datum smrti | oktobar 1047. |
Mesto smrti | Pezaro, |
Mesto ukopa | Bamberška katedrala |
Papa | |
Redosled | 149. |
Pontifikat | 31. decembar 1046 — oktobar 1047. |
Prethodnik | Grgur VI |
Naslednik | Benedikt IX |
Rodio se u današnjoj Donjoj Saksoniji kao sin grofa Konrada od Morslebena i Hornburga i njegove supruge Amulrad. Godine 1040. je postao biskup Bamberga. Godine 1046. je pratio njemačkog kralja Hajnriha III na njegovom pohodu na Italiju, a u decembru učestvovao u koncilu u Sutriju kada su svrgnuti bivši pape Benedikt IX i Silvester III, a papa Grgur VI prisiljen na odstupanje. Car je potom imenovao Konrada za papu, koji je uzeo ime Kliment II. Na Božić iste godine je Hajnriha proglasio carem.
Njegov kratki pontifikat su označili ukazi kojima je nastojao iskorijeniti simoniju. Godine 1047. je pratio Hajnriha u Njemačku gdje je kanonizirao Viboradu. Pri povratku se u Peszaru razbolio i umro. Po vlastitoj želji mu je telo preneto u Bamberg i sahranjeno u tamošnjoj katedrali; njegova grobnica je jedina papska grobnica sjeverno od Alpa.
U 20. vijeku je sprovedena toksikološka analiza njegovih posmrtnih ostataka koja je otkrila tragove olovo (II) acetata, čime su djelomično potvrđene glasine o tome da je bio otrovan.