Pedro I od Kastilje
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Ovaj članak možda zahteva čišćenje i/ili prerađivanje kako bi se zadovoljili standardi kvaliteta Vikipedije. Problem: Dodavanje vikiveza, prebacivanje u perfekat. |
Pedro I od Kastilje (šp. Pedro I de Castilla; 1334—1369), poznat i kao Pedro Okrutni ili Pravedni, bio je kralj Kastilje i Leona od 1350. do 1369. godine. Bio je sin Alfonsa XI od Kastilje i Marije Portugalske.
Pedro I od Kastilje | |
---|---|
![]() Skulptura Pedra Surovog od gipsa | |
Lični podaci | |
Datum rođenja | 30. avgust 1334. |
Mesto rođenja | Burgos, Kraljevina Kastilja |
Datum smrti | 23. mart 1369.34 god.) ( |
Mesto smrti | Montijel, Toledo, Kraljevina Kastilja |
Porodica | |
Potomstvo | Konstanca od Kastilje, vojvotkinja od Lankastera, Izabela od Kastilje, vojvotkinja od Jorka, Jean de Castille |
Roditelji | Alfonso XI od Kastilje Marija Portugalska |
Dinastija | Burgundijska dinastija |
Kralj Kastilje | |
Period | 1350—1369. |
Prethodnik | Alfonso XI od Kastilje |
Naslednik | Enrike II od Kastilje |
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/4/4c/Pedro_I_de_Castilla_y_Le%C3%B3n-retrato.jpg/220px-Pedro_I_de_Castilla_y_Le%C3%B3n-retrato.jpg)
Dolazak na vlast
urediNjegov otac Alfonso Pravedni, odobrio je svojoj ljubavnici Leonor mnoge titule i privilegije za svoju decu. To je izazvalo negodovanje mnogih plemića, ponajviše zakonite kraljice Marije Portugalske i prestolonasledika Pedra. Posle naprasne očeve smrti na opsadi Gibraltara 1350. godine, plemstvo je počelo osvetu, a Leonor i njena deca su pobegla u strahu.[traži se izvor]
Enrikeove pobune
urediLeonor je sa Pedrom počela pregovore, ali njeni sinovi Enrike, Fadrike, Teljo i Sančo, su podigli ustanak. 1351. godine kraljev savetnik Huan Alfonso od Albukerkija, ubedio je kralja da je Leonor izazvala sve te pobuna, pa je utamničena i pogubljena u Talaveri. Enrike je pobegao u Portugal, ali Pedro mu je brzo oprostio i dopustio mu da se vrati u Kastilju. Enrike je veoma brzo podigao pobunu u Asturiji 1352. godine, ali posle svog sloma pobegao je u Francusku.[traži se izvor]
Ženidba
urediPedrova majka je 3. juna 1353. godine venčala Pedra sa Blankom Burbon, kćerkom vojvode Pjera Burbona. To je bio politički brak, a Pedro pošto je nije voleo, 6. juna 1353. godine, nardio je da se utamniči u tvrđavi Arevalo. Zbog toga pedro je dobio nadimak Surovi Pedro se potom venčao sa Marijom Monferatskom.
Rat dva Pedra
urediEnrike je 1358. godine došao u Aragon u da služi kralju Pedru IV Svečanom. Pedro Svečani je došao u sukob sa Pedrom Okrutnim.[traži se izvor]
Bitka kod Barselone (1359)
urediPedro Okrutni je od početka 1359. godine, u Sevilji, skupljao vojsku. Njemu su se pridružili đenovški admirali Egidio, Ambrogio i Bartolomeo Bokanegra. Na kraju skupljeno je 128 galija, sa granadskom i portugalskim galijama. Oni su isplovili u aprilu. U vojsci je bilo mnogo uglednih plemića i vitezova. Flota je brzo osvojila celu provinciju Valensiju. 9. jula, flota se pojavila pred samom Barselonom. Kralj Pedro Svečani je brzo organizovao odbranu grada. Njemu su se pridružili Bernat III Kabrera i Hug II od Kardone. Katalonci su mu poslali 10 galija, kojima su se pridružili kraljevi čamci, katapulti i samostreli. Uprkos veličini, posle 2 dana borbe Pedro Svečani je odbio napade, a posebno zahvaljujući katapultima. Posebno je bio oštečen brod Pedra Okrutnog.
Bitka kod Agrade
urediIzgnanici iz Kastilje koji su bili optuženi da su Enrikeove pristalice su se ujedinili u konjicu od 800 ljudi pod zapovedništvom samog Enrikea. Njima se 22. septembra suprotstavio kastiljski čuvar granice Žuan Fernandez od Henestrosa, sa 1500 ljudi. Žuan je poginuo sa brojnim kastiljskim vitezovima i plemićima. Ostatak vojske je zarobljen dok se mali de opasao.[traži se izvor]
Kraj rata
urediPedro Okrutni je kod Navarete 1360. godine zarobio Enrikea koji je oslobođen zahvaljujući pomoći Huana Ramireza Areljana, Enrike je posle toga ponovo pobegao u Francusku. Pedro Okrutni je opet napao Aragon, ali to kraljevstvo spasio je Enrike, a Pedro Svečani je za uzvrat napao Pedra Okrutnog, da na vlast postavi Enrikea.
Pad sa vlasti
urediU kastilji je narod počeo sve više da prelazi na Enrikeovu stranu. Aragonci su sa Francuzima i kastiljskom pobunjenicima zbacili Pedra Surovog i prognali ga u Gijan. Enrike se zvanično proglasio kraljem 1366. godine. Da bi se odužio saveznicima dao im je blago u neograničenim količinama.[traži se izvor]
Kastiljski građanski rat i pogubljenje
urediPedro je na severnim Pirinejima skupljao vojsku, ali bilo ih je malo. Retko ko je hteo da mu se pridruži pa je skupio svega 2 000 kopljanika, ali iskoristio je to što je bio u srodstvu sa engleskim kraljevima. Njemu se u februaru 1367. godine, pridružio Edvard Crni Princ, princ od Velsa i Akvitanije sa 12 000 strelaca i 14 000 konjanika. Njima se pridružila Portugalska vojska.
Bitka kod Navarete
urediU bici kod Navarete (Nahere) 3. aprila 1367. godine potukli mnogo veću francusko-aragonsko-kastiljsku vojsku, koju su predvodili Bertran du Gesklin, vojvoda Normandije i sam Enrike i koja je iznosila 60.000 ljudi. Izginulo je oko 200 Engleza i čak 7000 Francuza i Španaca. Za to su najviše bili zaslušni engleski strelci, koji su na boištu sejali smrt. Ovo je nateralo kastiljske trupe na povlačenje. Bertren je pokušao da im se odupre, ali je i sam zarobljen. Kasnije su ga Francuzi otkupili za 100.000 franaka. Pedro se vratio na presto, a Enrike je ponovo pobegao u Francusku.[traži se izvor]
Bitka kod Montijela i pogubljenje
urediIpak u Kastilji je još nekoliko gradova pružalo otpor Pedru, a onda su njima u pomoć došle francuske čete od 3 000 ljudi i u bici kod Montijela 14. marta 1369. godine 4 500 Pedrovih pristalica je doživelo strahovit poraz, a Pedro je zarobljen i 23. marta pogubljen.
Porodično stablo
uredi16. Alfonso X od Kastilje (=28) | ||||||||||||||||
8. Sančo IV od Kastilje (=14) | ||||||||||||||||
17. Jolanda od Aragona (=29) | ||||||||||||||||
4. Fernando IV od Kastilje | ||||||||||||||||
18. Alfonso od Moline (=30) | ||||||||||||||||
9. Marija de Molina (=15) | ||||||||||||||||
19. Mayor Alonso de Meneses (=31) | ||||||||||||||||
2. Alfonso XI od Kastilje | ||||||||||||||||
20. Afonso III Portugalski (=24) | ||||||||||||||||
10. Dinis Portugalski (=12) | ||||||||||||||||
21. Beatris od Kastilje (=25) | ||||||||||||||||
5. Konstanca od Portugala | ||||||||||||||||
22. Pere III od Aragona (=26) | ||||||||||||||||
11. Elizabeta od Aragona (=13) | ||||||||||||||||
23. Konstanca od Sicilije (=27) | ||||||||||||||||
1. Pedro I od Kastilje | ||||||||||||||||
24. Afonso III Portugalski (=20) | ||||||||||||||||
12. Dinis Portugalski (=10) | ||||||||||||||||
25. Beatris od Kastilje (=21) | ||||||||||||||||
6. Afonso IV Portugalski | ||||||||||||||||
26. Pere III od Aragona (=22) | ||||||||||||||||
13. Elizabeta od Aragona (=11) | ||||||||||||||||
27. Konstanca od Sicilije (=23) | ||||||||||||||||
3. Marija Portugalska | ||||||||||||||||
28. Alfonso X od Kastilje (=16) | ||||||||||||||||
14. Sančo IV od Kastilje (=8) | ||||||||||||||||
29. Jolanda od Aragona (=17) | ||||||||||||||||
7. Beatris od Kastilje | ||||||||||||||||
30. Alfonso od Moline (=18) | ||||||||||||||||
15. Marija de Molina (=9) | ||||||||||||||||
31. Mayor Alonso de Meneses (=19) | ||||||||||||||||
Vidi još
urediLiteratura
uredi- Estow, Clara, Pedro the Cruel of Castile, 1350-1369, BRILL, 1995.
- Leese, Thelma Anna, Blood royal: issue of the kings and queens of medieval England, 1066-1399, Heritage Books Inc., 2007.
- Medieval Iberia: an encyclopedia, Ed. E. Michael Gerli and Samuel G. Armistead, Routledge, 2003.
- Tuchman, Barbara Wertheim, A distant mirror: the calamitous 14th century, Random House Publishing Group. 1978.
- Prosper, Mérimée (1849). The History of Peter the Cruel, King of Castile and Leon. London.
Spoljašnje veze
uredi- Bibliography of recent works (in Spanish)
- [1] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. jul 2007) Santiago Sevilla, "El Rey Don Pedro el Cruel", "King Peter the Cruel", "Peter der Grausame König" a tragedy in Spanish, English, and German versions.
- javnom vlasništvu: Chisholm, Hugh, ur. (1911). „Peter of Castile”. Encyclopædia Britannica]] (na jeziku: engleski) (11 izd.). Cambridge University Press. Sukob URL—vikiveza (pomoć) Ovaj članak uključuje tekst iz publikacije koja je sada u