Dr Petar Pravica (Novi Sad, 27. septembar 1931.— Beograd, 26. april 2019) bio je redovni profesor i dekan Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu. Istakao se radovima iz elektroakustike.

Petar Pravica
Datum rođenja(1931-09-27)27. septembar 1931.
Mesto rođenjaNovi SadKraljevina Jugoslavija
Datum smrti26. april 2019.(2019-04-26) (87 god.)
Mesto smrtiBeogradSrbija

Biografija uredi

Petar Pravica je diplomirao i magistrirao na Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta u Beogradu, gde je i doktorirao 1972. godine iz oblasti elektroakustika.[1] Na istom fakultetu je predavao više predmeta iz oblasti akustike i električnih merenja, a slične predmete je predavao i na univerzitetima u Novom Sadu, Prištini, Nišu i Banjoj Luci, kao i na Akademiji umetnosti u Beogradu. Profesor Petar Pravica je bio dekan Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta u Beogradu u periodu 1979.-83. godine. Takođe je bio i prorektor Univerziteta u Beogradu u periodu 1985.-87. godine.[2]

Bio je član Vlade Desimira Jevtića, odnosno jedanaestog Izvršnog veća SR Srbije od 6. maja 1986. godine do 5. decembra 1989. godine kao predsednik Republičkog komiteta za nauku i informatiku.

Dr Petar Pravica je objavio više od sto naučnih i stručnih radova u domaćim i stranim časopisima, kao i četiri univerzitetska udžbenika. Za jedan od njih je i dobitnik Oktobarske nagrade grada Beograda 1982. godine. Takođe je bio autor više od trideset projekata iz oblasti arhitektonske akustike i zaštite od buke. Bio je predsednik odbora društva ETRAN za elektroniku, telekomunikacije, računarstvo, automatiku i nuklearnu tehniku 1992.-94. i njegov počasni član od 2006. godine.[3] 1991. godine bio je jedan od osnivača Srpske sekcije Udruženja audio inženjera (AES), a potom i njen predsednik.[4]

Otac dr Vere Pravice, Ivane Dedić i dr Dušana Pravice.

Reference uredi