Pečena govedina ili rozbif (od engl. reči: Roast beef) je tradicionalno jelo od goveđeg mesa koje se uglavnom sprema kao glavni obrok. Ostaci rozbifa se često koriste u sendvičima, a ponekad isečeni na kockice i za pravljenje gulaša. U Velikoj Britaniji, Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi, Irskoj, Južnoj Africi, Novom Zelandu i Australiji, rozbif je jedno od mesa koje se tradicionalno služi na nedeljnom ručku ili večeri, mada se često prodaje i kao hladni narezak u prodavnicama delikatesnih proizvoda, obično u sendvičima. Tradicionalni prilog uz pečenu govedinu je jorkširski puding.

Pečena govedina
Srednje pečena govedina
Drugo imerozbif
Deo nacionalne kuhinjeEngleske
Temperatura serviranjatoplo i hladno
Glavni sastojcigoveđe ili juneće meso
  Mediji: Pečena govedina

Rozbif je nacionalno jelo preuzeto iz Engleske i ima kulturno značenje za Engleze još od nastanka engleske patriotske balade The Roast Beef of Old England iz 1731. godine koju je napisao engleski književnik Henri Filding (1707 - 1754), sa kojom Kraljevska mornarica odlazi na večeru. Jelo je toliko sinonim za Englesku i njene metode kuvanja iz 18. veka da se na primer u Francuskoj ustalio nadimak za Engleze les Rosbifs. Rozbif je od njegovog nastanka bio uobičajeno jelo za božićni trpezom do šezdesetih godina 20. veka, kada ga zamenjuje na božićnoj trpezi pečena ćurka, koja je u međuvremenu postalo tradicionalno jelo na engleskom govornom području.[1]

Istorija uredi

Uprkos pesmi, rozbif se uglavnom nije jeo u srednjovekovnoj Engleskoj: „nijedna srednjovekovna gozba nije imala ... rozbif na meniju, čak ni u Engleskoj”.[2]

Sendviči sa pečenom govedinom vode poreklo iz modernog doba, i prvi put su počeli da se masovnije koriste još davne 1877. godine, po tada malo poznatim receptu „tost od bifteka“: hladna govedina, hleb i sosa od mesa.[3]

Priča kaže da je izvesni John Montagu bio toliko okoreli kockar da nije želeo da napusti igraće stolove ni da bi jeo. Zato je pozvao konobara da mu donese meso između dve kriške hleba; na taj način je mogao igrati karte i jesti za stolom i održavati prste čistima, štedeći time karte od prljanja.[4]

Godine 1900. godine Vašinton Post je sendvič sa pečenom govedinom opisao kao: „neprivlačno“ kao „stari kovčeg u poplavi od sosa“ [5] i u istom tekstu konstatovao da iako je neprivlačan za gledanje, sendvič je dobar za jelo što je glavna stvar.

Međutim u prvim decenijama 20. veka jelo je steklo toliku popularnost, da su neki kritičari išla toliko daleko da su 1931. godine ovu vrstu sendviča opisali kao „pravi ukus Južne Dakote“.[6]

Opšte informacije uredi

 
Deo govedine koji se najčešće koristi za pečenje.

Iako u strogom prevodu rozbif može značiti bilo koji pečeni (engl. roasted) komad junetine ili govedine, dobro je znati da postoji pravilo o kojem se tačno radi komadu, a za tačan način pripreme informacija uvek možete potražiti od konobare ili kuvara, jer i među njima postoje razlike u načinu pripreme i serviranja - jer rozbif neki smatraju predjelom a drugi glavnim jelom, u zavisnosti od toga da li se meso servira hladno ili toplo.

Ako se pečena govedina servira hladna onda se to najčešće čini u obluku sendviča od govedine, sa raznim dodacima i različitim vrstama hleba.

Pečena govedina se u Srbiji najčešće konzumira kao predjelo - hladno i tanko narezano meso posluženo uz neki umak i krompir, kao sendvič ili kao mesna salata. Pomalo razočaravajuće jer čuveni rozbif u Engleskoj servira kao veliki i sočni komad mesa lepog izgleda iz koga zrači specifičan miris i pršte sočni sokova dok se meso reže…

Priprema uredi

Za pripremu pečene govedine ili teletine, najčešće se koristi ramstek, mada Englezi imaju više verzija, u zavisnosti od načina rezanja mesa.

Priprema počinje začinjavanjem mesa (solju i biberom a može se dodti senf, med i aromatično bilje).

Zatim se vrši zatvaranje pora na mesu (pečenjem) sa svih strana, kratko na visokoj temperaturi (180-220 °C).

U sledećoj fazi pripreme meso se peče na niskoj temperaturi (56-58 °C), u pokopljenoj posudi. Ako se koriste tvrđi delovi govedine, onda meso treba peći na niskoj temperaturi do željenog stepena pečenosti.

U načelu meso se služi vruće isečeno na komade širine 2-3 cm, ili ako se služi hladno, onda meso treba ostavite da stoji na hladnom i da se stisne, a reže se u što tanje listiće.

Galerija uredi

Izvori uredi

  1. ^ „Rostbraten”. Rostbraten (na jeziku: nemački). Pristupljeno 2022-11-29. 
  2. ^ Rachel Fulton, Taste and See That the Lord Is Sweet (Ps. 33:9): The Flavor of God in the Monastic West, The Journal of Religion 86:2:169–204 (2006) . doi:10.1086/499638.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć), p. 171
  3. ^ American Sandwich: Great Eats From All 50 States, Becky Mercuri [Gibbs Smith:Salt Lake City] 2004 (p. 112)
  4. ^ „The Food Timeline: history notes--sandwiches”. www.foodtimeline.org. Pristupljeno 12. 3. 2021.
  5. ^ "Popular Luncheons," Washington Post, May 16, 1900 (p. 6)
  6. ^ „The Food Timeline: history notes--sandwiches”. www.foodtimeline.org. Pristupljeno 12. 3. 2021. 

Spoljašnje veze uredi