Pinokio je balet u dva čina sa intermecom. Kompozitor baleta je Nodar Viktorovič Čanba (kompozitor i dirigent iz Abhazije, Ruska federacija), a pisac libreta je srpski koreograf Dragan Jerinkić.On je ujedno i koreograf ovog baleta. Libreto je napisan prema romanu „Pinokijeve avanture“ Karla Kolodija, s tim da je radnja samog baleta doživela izvesne promene u koncepciji. Praizvedba je bila u Srpskom narodnom pozorištu 28. aprila 2018. uoči Svetskog dana igre (29.aprila). U osnovi je balet Pinokio namenjen deci. Po rečima dirigenta Aleksandra Kojića, muzika je kompleksna, veoma zahtevna, po prirodi vesela, ali istovremeno u svoj toj kompleksnosti i jednostavna, slušljiva i vrlo prijemčiva. Ovaj balet se sastoji iz niza igara klasičnog i karakternog stila sa puno pantomimskog, komičnog i dramskog sadržaja što ovaj balet čini dopadljivim i zabavnim - u kritici navodi Ksenija Dinjaški.[1]

Manđafuoko, vlasnik Pozorišta lutaka; kostimografska skica Mirjane Stojanović Maurič za balet Pinokio, praizvedba Srpsko narodno pozorište, Novi Sad, 2018.

Karakteristike i podela uredi

Likovi uredi

Balet Pinokio je po mogo čemu raskošna predstava. Naime u njemu učestvuje veoma veliki broj izvođača. Između ostalog, tu je veliki broj likova koji se pojavljuju u predstavi:

Đepeto; Pinokio; Plava vila; Lisac; Mačak; Đoto; Cvrčak; Manđafuoko; Rozaura; Kolumbine; Harlekini; Bolero; Mala tarantela; Direktor cirkusa; Spodobe

Klovnovi; Čovečuljak; Magarci; Dizači tegova; Policajci; Žena sa vodom; Vilin konjic; Svetleći puž; Morski pužić; Školjke; Plave vilise; Meduze; Sirene; Đaci; Pčelice; Narod, Teni.

Scenografija uredi

Scenografija je veoma zahtevna jer se sastoji iz velikog broja promena i štimunga.

Libreto uredi

U osnovi libreta je Đepetov san u kojem se odvija bezmalo celokupna radnja baleta.

Jedne večeri, ribar Đoto kreće kući bez ulova kada začuje u obližnjem šumarku nadomak sela zvuke sekire, te shvata da to mora biti njegov prijatelj Đepeto. Kreće mu u susret kako bi pomogao prijatelju. Pošto su preneli oboreno deblo do Đepetove radionice, radovali su se i igrali uz vino. Đepeto odmah nakon toga započinje rad na lutku pričajući priče iz detinjstva o skrivenom Morskom kraljevstvu na dnu mora. Svladani umorom i vinom, oba prijatelja odlaze u carstvo snova.

Tada u sobu ulazi Plava vila, oživljava sve lutke, a jedna od njih, nestašni lutak, istrčava napolje na trg među prolaznike i decu. To je bio Pinokio. Đepeto i Đoto uz pomoć policije pokušavaju da pronađu i povrate Pinokija, kojeg druga deca skrivaju. Obrt situacije dovodi do toga da policija odvodi u zatvor samog Đepeta, a Pinokio se sam i tužan vraća kući gde zatiče Cvrčka. Pošto je bio i gladan, kreće ponovo napolje u društvu Cvrčka, kako bi našao nešto za jelo. Tek što su počeli da jedu sendviče, zadesi ih nevreme. Svi su se drugi razbežali, sklanjajući se od kiše.

U međuvremenu je Đepeto pušten iz zatvora, pa je krenuo da traži Pinokija i Cvrčka. Bio je presrećan kada ih je pronašao, ogrnuo ih je kabanicom i odveo kući. Dok su se tamo sušili i grejali, u posetu im dolaze Rozaura i njen suprug Manđafuoko, vlasnik Pozorišta lutaka. Hteli su da kupe Pinokia, ali Đepeto je izjavio da Pinokio nije na prodaju, pa su kupili druge lutke i otišli.

Novi dan, novi događaji.Đepeto je pripremio Pinokija za školu, a Đoto mu je poklonio novi bukvar. Pošto se oprostio od Đepeta i pridružio ostalim đacima, Pinokio ipak nije otišao u školu, nego je zamenio bukvar za ulaznicu u Pozorište lutaka. Manđafuoko i Rozaura su predstavljali nove lutke. Pošto je ugledala Pinokija, Rozaura se obradovala. Zamolila je Manđafuoka da Pinokiju da nekoliko dukata jer je Pinokio bio gladan. Vlasnik Pozorišta lutaka je to ipak, ali nevoljno, i uradio. Predstava sa novim lutkama, koja se potom odigravala, bila je veoma zanimljiva i čarobna. Nakon što se završila, Pinokio kreće kući, pazeći na svoje dukate. Na njih takođe paze i Mačak i Lisica i ne ispuštaju Pinokija iz vida. Prvo su zgrabili Cvrčka koji je bio krenuo u potragu za Pinokijom. Ali kada je to Pinokio spazio, hrabro je krenuo da savlada napasnike. Ta namera se nije ostvarila jer su oba prijatelja bila savladana, vezana i okačena da vise na drvetu. Dukati su ipak ostali dobro sakriveni i razbojnici ih u prvi mah nisu pronašli.

Dok je visio na drvetu, izgladneli i uplašeni Pinokio počeo je da gubi svest. Osetio je hladne ruke spodoba i mislio je da umire. Video je ljude kako ga oplakuju. Jedan plavi zračak držao ga je u životu. Plava vila i vilise borile su se za njegov život. Iscrpljene i umorne, spasile su Pinokija. Oslobođeni Cvrčak je vikao i korio Pinokija zbog neposlušnosti, ali je Pinokio tvrdio da nije bio nevaljao. Plava vila mu je skrenula pažnju na nos, koji je posle svake izgovorene laži postajao sve duži, rekavši mu da mora prestati da laže jer se tako postaje iskren i dobar čovek.

Tako bivajući ožalošćen zbog svoje pozicije gde ga svi kore i čine mu nepravdu, Pinokija ponovo sreću Mačak i Lisac i predlažu mu da u Čarobnoj šumi poseje dukate, jer će ih na drvetu izrasti još dosta. On to, naivan, čini, i lako gubi dukate, koje uzimaju dva prevaranta. Ophrven i umoran, Pinokio zaspa. Kraj njega se pojavljuje žena sa vrčom vode i pčele koje mu daruju med. Poput vrednih pčela, mora i on postati vredan i krenuti ponovo u školu! Gle, sreće školske drugove, ali oni umesto u školu odlaze sa Čovečuljkom u Zemlju čuda. Kako odmiču na tom putu, sve više postaju magarčići. Magarčići su dobri direktoru cirkusa koji ih lako dresira bičem i oni postaju deo cirkuske predstave. Tu su i smešni klovnovi i balerine koji plešu bolero i tarantelu. Magareći valcer se završava povredom Pinokija. Svi su tužni zbog toga. Čak je i tužni klovn plakao zajedno s njim. Čovečuljak je vratio novac direktoru cirkusa i poveo povređenog magarca na obalu mora gde ga ostavlja i prepušta sudbini.

Zabrinuti Đepeto je svuda tražio Pinokija, čak se otisnuo i čamcem na more ali nastupa nevreme i on ispada iz čamca. Pinokio, ostavljen na obali ponovo preispitujući svoje srce koje je u suštini dobro, ponovo postaje drveni lutkak i sam kreće put mora u potragu za Đepetom. Sticajem okolnosti i Đepeto i Pinokio će se upravo sresti u utrobi kita, ali zbog njihovog radosnog susreta i skakanja od sreće, kit se oseća nelagodno i izbacuje ih iz sebe. Otac i sin se nakon ovog događaja nalaze na dnu mora. Morsko kraljevstvo leži pred njima. Tu su korali u divnim bojama, meduze, sirene i školjke.

Iako je ovim ambijentom bio opčinjen, Đepeto odlučuje da se mora vratiti kući kako bi prijatelju Đotu ispričao svoju avanturu. Čarolija Morskog kraljevstva nije prestajala. Sve se presijavalo u blještavom plavetnilu. Pinokio je, pak, načinio svoj izbor i odlučio da ostane u ovom svetu. Pretvoren je u prelepog princa i zajedno sa Plavom vilom, princezom ovog kraljevstva, ostao je da vlada i isijava svetlo čistog srca preko voda i vrhova talasa sve do šuma, naselja i ljudi.

U radionici se Đepeto budi pun radosti i divljenja. Đoto je pokušao da ga vrati iz tog zanosa i skoro da je uspeo u tome. Ipak, sve je to bilo suviše stvarno da bi bio san. Znao je to Đepeto, krenuvši ka stolu, gde je sinoć klesao drvenog lutka. Ali, Pinokija više nije bilo. Naravno, – pomislio je Đepeto – Pinokio se pretvorio u princa i započeo je život sa lepom princezom, jer u bajci snovi postaju stvarnost.

Na radost sviju, ova priča o Pinokiju je zaživela i prepričavana je uz veselje do zore, a i tokom mnogih leta potom.

Izvori i literatura uredi

  1. ^ „PINOKIO | Srpsko narodno pozorište”. www.snp.org.rs. Pristupljeno 2019-07-17. 


Spoljašnje veze uredi