Pitej je u grčkoj mitologiji vladar grada Trezena.

Mitologija uredi

Bio je Pelopov sin i Etrin (ili Ajtrin) otac. Pitej i Trezen su došli iz Pise da s kraljem Ajtijem podele kraljevstvo, koje je nasledio oca Antanta, osnivača gradova Antaje i Hipereje. Izgleda da njegov sin Ajtije nije imao veliku vlast, jer je Pitej, posle Trezenove smrti ujedinio ova dva grada u jedan moderan, koji je nazvao po svom bratu i posvetio Ateni i Posejdonu zajedno. Važio je za najučenijeg čoveka svog vremena i bio poznat po svojoj mudrosti. Osnovao je svetilište u Apolonovom proročištu u Trezenu, u kome je sačuvana najstarija škrinja u Grčkoj; posvetio je i oltar trojnoj boginji Temidi. Bio je sudija u svom gradu i učio je druge govorničkoj veštini u svetilištu Muza. Poznata je bila njegova rasprava o retorici. Još dok je Pitej živeo u Pisi, Belerofont je zatražio ruku njegove kćeri, ali mu Pitej nije odobrio. Umesto toga, poslao ga u Kariju. Nije mu bilo pravo što Etra, iako bez mnogo nade, čeka Belerofonta, pa je pod uticajem čini koje je Medeja bacila na sve njih izdaleka, podnapio Egeja i poslao ga Etri u postelju. Međutim, umesto njega, koji je zaspao pijan, tu noć sa Etrom je proveo Posejdon. Rodila je Tezeja, a Pitej je širio glasine da je dete Posejdonovo, iako se verovalo da je otac Egej. Kada je Tezej dobio vanbračnog sina Hipolita, poslao ga je Piteju, kako bi ga odgojio i učinio svojim naslednikom.[1]

Tumačenje uredi

Pitej je bio i elejski i trezenski naziv, a tako se zvao i eponimni heroj jedne deme na Atici, koju je naseljavalo pleme Kekropa. Ime Pitej je oblik muškog roda od Piteja. Imena gradova koje je on ujedinio ukazuju na matrijarhalni kalendar Trijade, koju sačinjavaju Anteja, boginja proleća; Hipereja, boginja leta i Piteja (boginja borovog drveta), koja se slavila u jesen. One se mogu poistovetiti sa trojnom boginjom Temidom, kojoj je Pitej podigao oltar, pošto Trezen, izgleda, dolazi od oblika Thrion hezomenon., što bi značilo „grad tri sestre“. Tome u prilog su i tri bela trona od mermera koji su služili Piteju i još dvojici kao sedišta dok su delili pravdu.[1] Ovi tronovi su bili kasnije postavljeni na njegovom grobu iza Artemidinog hrama ili grobu njegovog brata.[2]

Izvori uredi

  1. ^ a b Robert Grevs. 1995. Grčki mitovi. 6. izdanje. Nolit. Beograd.
  2. ^ mlahanas.de: Pittheus Arhivirano na sajtu Wayback Machine (13. oktobar 2011), Pristupljeno 23. 4. 2013.