Плавци (породица инсеката)

Plavci[1] (lat. Lycaenidae) su velika porodica dnevnih leptira, pretežno plave, narandžaste ili smeđe boje gornje strane krila. Zastupljeni su velikim brojem vrsta. U Evropi živi 170 vrsta plavaca, a u Srbiji 55 vrsta. Porodica je podeljena na više potporodica.

Plavci
(Lycaenidae)
The large blue, a lycaenid butterfly
Dugorepi selac
(Lampides boeticus)
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Podtip:
Klasa:
Red:
(nerangirano):
Natporodica:
Porodica:
Lycaenidae

Leach, 1815
Potporodice

Lycaenidae je druga po veličini porodica leptira (iza Nymphalidae, četkastih leptira), sa preko 6.000 vrsta širom sveta,[2] čiji se članovi nazivaju i leptiri sa paučinastim krilima. Oni čine oko 30% poznatih vrsta leptira.

Opis, hrana i životni ciklus uredi

Odrasle jedinke su male, obično ispod 5 cm, i jarko obojene, ponekad sa metalnim sjajem.

Larve su često spljoštene, a ne cilindrične, sa žlezdama koje mogu proizvoditi sekret koji privlače i potčinjavaju mrave. Njihove kutikule imaju tendenciju da budu zadebljane. Neke larve su sposobne da proizvode vibracije i niske zvukove koji se prenose kroz supstrate u kojima žive. One koriste ove zvukove za komunikaciju sa mravima.[3][4]

Odrasli pojedinci često imaju dlakave repove nalik na antene zajedno sa crno-belim prstenastim (prstenastim) izgledom. Mnoge vrste takođe imaju tačku u dnu repa, a neke se okreću po sletanju kako bi zbunile potencijalne predatore da prepoznaju pravu orijentaciju glave. Ovo uzrokuje da predatori priđu sa prave glave, što rezultira ranim vizuelnim otkrivanjem.[5]

 
Mrav koji čuva larvu likaenida

Likenidi su raznoliki u pogledu svojih prehrambenih navika i osim fitofagije, neki od njih su entomofagni, hrane se lisnim ušima, ljuskavim insektima i larvama mrava. Neki likenidi čak iskorišćavaju svoju povezanost sa mravima navodeći mrave da ih hrane regurgitacijom, procesom koji se naziva trofalaksa. Nisu svim likenidnim leptirima potrebni mravi, ali oko 75% vrsta se povezuje sa mravima,[3] odnos koji se naziva mirmekofilija. Ove asocijacije mogu biti uzajamne, parazitske ili predatorske u zavisnosti od vrste.

Kod nekih vrsta, larve posećuju i štite mravi dok se hrane biljkom domaćinom, a mravi od njih dobijaju mednu rosu bogatu šećerom tokom celog života larve, a kod nekih vrsta tokom stadijuma kukuljice. Kod drugih vrsta, samo prvih nekoliko faza se provodi na biljci, a ostatak životnog veka larve provodi se kao grabežljivac u gnezdu mrava. Larva postaje parazit, koji se hrani regurgitacijom mrava, ili predator na larvama mrava.[3] Gusenice se razvijau unutar gnezda mrava i mravi nastavljaju da brinu o lutkama. Neposredno pre izlaska odraslih jedinki, krila leptira unutar kućišta kukuljice se odvajaju od nje, a lutka postaje srebrnasta. Odrasli leptir izlazi iz kukuljice nakon tri do četiri nedelje, još uvek unutar gnezda mrava. Leptir mora da ispuzi iz mravljeg gnezda pre nego što može da proširi krila.

Nekoliko evolucionih adaptacija omogućava ove asocijacije, uključujući male žlezde na koži gusenica koje se nazivaju „organi pore kupole“. Gusenice mnogih vrsta imaju žlezdu na sedmom trbušnom segmentu koja proizvodi medljiku i naziva se „dorzalna nektarna žlezda“ (ona je poznata i kao „došljačka žlezda“). Na osmom trbušnom segmentu nalazi se organ koji se može okretati, nazvan „pipkasti organ”, cilindričan je sa prstenom šiljaka i emituje hemijske signale za koje se veruje da pomažu u komunikaciji sa mravima.[6]

Potporodice uredi

 
Mating Cyaniris semiargus
 
Gusenica atale (Eumaeus atala)
 
Plavnjak (Amblypodia anita) iz Theclinae

Najveća potporodica plavaca u Evropi je potporodica pravih plavaca (Polyommatinae), sa 113 vrsta u Evropi. Zatim slede repkari (Theclinae) sa 40 vrsta u Evropi, dukati (Lycaeninae) sa 16 vrsta u Evropi i Aphnaeinae, sa jednom vrstom u Evropi. U Srbiji živi 38 vrsta iz podporodice Polyommatinae, 9 vrsta iz podporodice Lycaeninae i 8 vrsta iz podporodice Theclinae.

Mnogi taksonomisti uključuju samo Lycaeninae, Theclinae, Polyommatinae, Poritiinae, Miletinae, i Curetinae pod Lycaenidae.[7][8] Aphnaeinae, koji su nekada bili pleme (Aphnaeini) unutar Theclinae, nedavno su takođe dobili rang podporodice.[9]

Neke starije klasifikacije su uključivale i druge potporodice kao što su Liphyrinae (sada Liphyrini, pleme unutar Miletinae), Lipteninae (sada Liptenini, pleme unutar Poritiinae) ili Riodininae (sada posebna porodica: Riodinidae).

Ovde se obično (ali ne i jednoznačno) smešta fosilni rod Lithodryas; Lithopsyche je ponekad smešten ovde, ali ponekad u Riodininae.

Vrste plavaca uredi

Najčešći plavac, kako u Evropi, tako i u Srbiji je obični plavac (Polyommatus icarus), ostale česte vrste su stooki plavac (Plebejus argus), idin plavac (Plebejus idas) i agestis (Aricia agestis). Najmanji plavac u Evropi je Chilades trochylus.

Galerija uredi

Izvori uredi

  1. ^ „Biološka raznovrsnost Srbije”. bioras.petnica.rs. Arhivirano iz originala 12. 02. 2015. g. Pristupljeno 12. 01. 2018. 
  2. ^ Pierce, Naomi E.; Braby, Michael F.; Heath, Alan; Lohman, David J.; Mathew, John; Rand, Douglas B.; Travassos, Mark A. (2002). „The Ecology and Evolution of Ant Association in the Lycaenidae (Lepidoptera)”. Annual Review of Entomology. 47 (1): 259—267. PMID 11729090. doi:10.1146/annurev.ento.47.091201.145257. .
  3. ^ a b v Pierce, N. E.; Braby, M. F.; Heath, A.; Lohman, D. J.; Mathew, J.; Rand, D. B. & Travassos, M. A. (2002). "The ecology and evolution of ant association in the Lycaenidae (Lepidoptera)". Annual Review of Entomology. 47: 733-771.
  4. ^ DeVries, Philip J. (1992). "Singing Caterpillars, Ants and Symbiosis". Scientific American, 267: 76
  5. ^ Robbins, Robert K. (1981). „The 'False Head' Hypothesis: Predation and Wing Pattern Variation of Lycaenid Butterflies”. American Naturalist. 118 (5): 770—775. S2CID 34146954. doi:10.1086/283868. .
  6. ^ "Lycaenid Butterflies and Ants". Australian Museum. Archived 18 November 2007.
  7. ^ Brower, Andrew V. Z. (2008). "Lycaenidae [Leach] 1815". Version 25 April 2008 (under construction). The Tree of Life Web Project.
  8. ^ Ackery, P. R.; de Jong, R. & Vane-Wright, R. I. (1999). "The butterflies: Hedyloidea, Hesperioidea, and Papilionoidea". Pages 264-300 in: Lepidoptera: Moths and Butterflies. 1. Evolution, Systematics, and Biogeography. Handbook of Zoology Vol. IV, Part 35. N. P. Kristensen, ed. De Gruyter, Berlin and New York.
  9. ^ Boyle, John H.; Kaliszewska, Zofia A.; Espeland, Marianne; Suderman, Tamara R.; Fleming, Jake; Heath, Alan; Pierce, Naomi E. (2015). „Phylogeny of the Aphnaeinae: Myrmecophilous African butterflies with carnivorous and herbivorous life histories”. Systematic Entomology. 40 (1): 169—182. S2CID 83052979. doi:10.1111/syen.12098. .
  10. ^ a b R.K., Varshney; Smetacek, Peter (2015). A Synoptic Catalogue of the Butterflies of India. New Delhi: Butterfly Research Centre, Bhimtal & Indinov Publishing, New Delhi. str. 89. ISBN 978-81-929826-4-9. doi:10.13140/RG.2.1.3966.2164. 
  11. ^ Beccaloni, G.; Scoble, M.; Kitching, I.; Simonsen, T.; Robinson, G.; Pitkin, B.; Hine, A.; Lyal, C., ur. (2003). Plavci. The Global Lepidoptera Names Index. Natural History Museum.  Retrieved April 20, 2018.
  12. ^ Markku Savela's website on Lepidoptera Curetis[mrtva veza] at Markku Savela's website on Lepidoptera
  13. ^ Lohman, D.J.; Samarita, V.U. 2009: The biology of carnivorous butterfly larvae (Lepidoptera: Lycaenidae: Miletinae: Miletini) and their ant-tended hemipteran prey in Thailand and the Philippines. Journal of natural history, 43: 569-581.
  14. ^ Bingham, C.T. (1907). The Fauna of British India, Including Ceylon and Burma. II (1st izd.). London: Taylor and Francis, Ltd. 
  15. ^ a b Boyle, John H.; Kaliszewska, Zofia A.; Espeland, Marianne; Suderman, Tamara R.; Fleming, Jake; Heath, Alan; Pierce, Naomi E. (2015). „Phylogeny of the Aphnaeinae: Myrmecophilous African butterflies with carnivorous and herbivorous life histories”. Systematic Entomology. 40 (1): 169—182. S2CID 83052979. doi:10.1111/syen.12098. .

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi