Planinski turizam je najtipičniji i najmasovniji oblik kontinetalnog turizma.

Osnovne karakteristike planinskog turizma uredi

 
Putokazi za turiste na Staroj planini
  • Postojanje dve kvalitetne sezone: zimska i letnja. Ovi vidovi turizma na planinama, pre svega u umerenim i suptropskim geografskim širinama, određeni su povoljnijim klimatskim uslovima u odnosu na gradska naselja kao turističke disperzive. U zavisnosti od toga koja je sezona, postoje različite aktivnosti kojima se turisti mogu baviti.
  • Dominantno rekreativno obeležje; Planine su pravi kompeksi prirodno - turističkih vrednosti, šta omogućava upražnjavanje niza rekreativnih aktivnosti, u zimskom i letnjem periodu, ali i u drugim delovima godine.
  • Relativno kratak radijus kretanja; Ovo se objašnjava time što je ova vrsta motiva dosta raširena, sa malim razlikama u stepenu rekreativnosti, kao osnovnom atributu njihove turističke atraktivnosti.
  • Duži turistički boravak; Za razliku od primorskog turizma, planinski turizam iziskuje obimnu i raznoraznu izgradnju čvrstih i kvalitetnih smeštajno - ugostiteljskih objekata i prateće infrastrukture, koje je često prolongirana zbog nepovoljnih vremenskih prilika ili otežanog transporta(naročito ako je reč o visokim planinskim predelima), što otvara pitanje rentabilnosti turističkog privređivanja. Upravo zbog toga, razvoj planinskog turizma se fokusira na veoma atraktivne planine (Alpi) koje svojim sadržajima stimulišu duži boravak ili se nalaze u neposrednoj blizini gradskih naselja, što je povoljno za razvoj izletničkog turizma. [1]

Rekreativne aktivnosti koje se mogu upražnjavati na planiama uredi

 
Kanjon Nevidio na obroncima Durmitora.

Planine kao turistički motivi uredi

Planine su jasno istaknuta prostrana uzvišenja u reljefu kopna, koja se dižu sa okolnih nižih i viših zaravnjenih terena, čije sastavne elemente čine: podnožje, padine i vrh. Spadaju u vrstu rekreativnih, tačnije geomorfoloških turističkih motiva. Planine se mogu podeliti u odnosu na visinu, poreklo itd. U oceni rekreativne uloge planini treba imati u vidu: njihov položaj u odnosu na gusto naseljene nizije, njihovu vertikalnu i horizontalnu rasčlanjenost i njihovo prostranstvo. Vrhovi planine su najatraktivniji, dok su planinska podnožja najpodesnija za turistučko aktiviranje.

Planinski turizam u Srbiji uredi

Najveći deo teritorije Srbije zauzimaju planine, koje činine planinsku regiju od Panonskog pobrđa na severu, do crnogorske, albanske i makedonske granice na jugu. Planine Srbije dele se na: rodopske, karpatsko-balkanske i dinarske planine. Da bi se očuvala neprocenjiva harmonija biljnog i životinjskog sveta na našim planinama, neke od njih su zaštićene u okviru pet nacionalnih parkova (Fruška gora, Đerdap, Tara, Kopaonik, Šar-planina), proglašene za parkove prirode ili za predele izuzetnih odlika. Naše planine su ispresecane potocima i brzim rečicama, a mnoge imaju i kristalno čista jezera. Neke planine su, zbog izuzetne klime, proglašene vazdušnim banjama (Zlatibor, Zlatar, Ivanjica, itd). Naše planine su pogodne za pešačke ture po proplancima i šumarcima, samostalno ili uz pratnju vodiča, zatim za ozbiljno planinare do visokih planinskih vrhova. Turisti sa avanturističkim duhom, mogu da se upuste u istraživanje kraških pećina i rečnih kanjona, koje takođe čine ambijent planina. Tokom zime turiste očekuju ski–staze i ski–liftovi, bez obzira da li su početnici ili vešti skijaši. Lovišta u gustim šumama bogata su sitnom i krupnom divljači, a planinske reke i jezera su idelna prilika za ribolov. Na domaćim planinama raznovrsne su mogućnosti smeštaja, od hotela sa 4 zvezdice do šumskih koliba i omladinskih domova, a razvijen je i seoski turizam. Hrana i piće na planinama su garantovano prirodnog porekla, sa okolnih seoskih imanja, šumskih plodova, pečuraka i lekovitih biljaka ima u izobilju.[3]

Reference uredi

  1. ^ Jovičić D. ( 2008): Uvod u turizmologiju i turističku geografiju. TON PLUS, Beograd.
  2. ^ US Paragliding Vacation Program
  3. ^ Turistička organizacija Srbije.

Spoljašnje veze uredi