Polimenoreja [1](lat. Polymenorrhoea) ili obilno i učestalo krvarenje iz materice sa promenjenim ciklusom je poremećaj ritma 28-dnevnog menstrualnog ciklusa, u kome on traje od 21 do 24 dana i praćen je obilnim i učestalim krvarenjem iz materice. Polimenoreja može može biti fiziološka pojava ili je simptom osnovne bolesti. Ukoliko ciklusi traju između 21 i 23 dana, ovulacije mogu biti očuvane, dok se kod ciklusa kraćih od 21 dana, može očekivati njihov potpuni izostanak. Obično se skraćivanje menstrualnog ciklusa dešava na račun proliferativne faze, jer je trajanje sekretorne faze prilično konstantan i iznosi 14 ± 2 dana. Ponekad kod polimenoreje žena može doživeti dva kratka ciklusa u istom mesecu.[2]

Polimenoreja
Klasifikacija i spoljašnji resursi
SpecijalnostGinekologija
MKB-10N92.1

Uzroci polimenoreje su hormonalne prirode, proističu iz nedovoljno usklađenog međusobnog dejstva hormona, prednjeg režnja hipofize i hormona jajnika. Važni pokazatelji o trajanju i razmeri poremećaja ciklusa mogu se često dobiti iz anamneze, merenja bazalne temperature, kao i hormonskih analiza.

Polimenoreja je izlečiva ako je osnovni uzrok izlečiv, što je obično slučaj kod većine žena.[2]

Opšte informacije

uredi

Pod normalnim uslovima, posle ovylacije i nakon sekretorne faze, usled pada koncentracije progesterona dolazi do nastanka menstruacije.

Menstruacija je ljuštenje i otkidanje sluznice endometrijma, koja se kod žena događa redovno između menarhe i menopauze. Menstrualni ciklus je vreme između prvog dana jedne mesntruacije i prvog dana sledeće menstruacije, uključujući i dane krvarenja.

Prema Nacionalnom institutu za zdravlje, tipičan menstrualni ciklus traje između 21-35 dana. Kada se pojavi menstruacija krvarenje traje između 2-6 dana, sa prosečnom količinom gubitka krvi koji je 20–80 mililitara.

Smatra se da je menstrualni ciklus neke osobe nepravilan ako postoji značajna varijacija u dužini trajanja ciklusa koji se kod polimenoreje opisuje kao „ obilno i učestalo krvarenje iz materice sa promenjenim ciklusom“ ako osoba nije trudna.

Epidemiologija

uredi

Otprilike jedna trećina svih medicinskih pregleda kod ginekologa uključuje obilno i učestalo krvarenje iz materice sa promenjenim ciklusom pri čemu se taj procenat povećava na 70% u godinama oko menopauze.[3]

Polimenoreja se najčešće susreće tokom puberteta i menopauze. Sa smanjenjem hormonske funkcije, polimenoreja nakon kratkog vremena u pubertetu se zamenjuje normalnim ciklusima.

Kratki periodi menstruacije kod polimenoreje utiču na plodnost kod žena jer smanjuju vreme između ovulacije i oplodnje zbog rane ovulacije.

Etiologija

uredi

Polimenoreja nastaje češće nakon 35. godine života, kao posledica:

  • skraćenja folikularne faze (1. faza ciklusa) kada su gonadotropini koje luči hipofizu (folikulostimulirajući hormon – FSH i luteinizirajući hormon – LH) relativno povišeni, a faza žutog tela se odvija uredno,
  • skraćenja lutealne faze (2. faza ciklusa) kada su snižene vrednosti progesterona,
  • anovulacijskih ciklusa.

U svakom pojedinačnom slučaju mogu biti prisutni i poremećaji različitih endokrinoloških regulacionih mehanizama, ali i patološke promene u endometrijumu:

  • fibroidi
  • polipi
  • adenomioza , stanje u kojem se unutrašnja sluznica materice probija kroz mišićni zid materice
  • malignitet, što je prisustvo raka ili malignog tumora
  • koagulopatija, stanje u kojem krv ima smanjenu sposobnost zgrušavanja,
  • polno prenosive bolesti.

Takođe je veća učestalost polimenoreje kod žena koje boluju od srčanih oboljenja, koja inače predstavljaju i faktor rizika za mnoge bolesti.

Prema jednoj studiji lezije endometrijuma praćene polimenorejom su uključivale hiperplaziju endometrijuma (24,7%), hronični nespecifični endometritis (13%), polip endometrijuma (1,2%), lezije endometrijumaa uzrokovana pilulama (2,3%) atrofični endometrijum (0,8%) endometrijum u menopauzi, skvamoznu metaplaziju, skvamozi horiokarcinom (0,4%).[4]

Među ostalim mogućim uzrocima polimenoreje spadaju:[5]

  • endokrini disbalans,
  • problemi sa hipotalamusom ili hipofizom,
  • sindrom policističnih jajnika,
  • uzimanje kontracepcijskih pilula,
  • prisustvo tumora materice (fibroidi, polipi grlića materice ili endometrijuma, fibroidi),
  • promene u sekreciji progesterono.
  • jatrogeni uzroci, koji su posledica dijagnostičkih procedura ili tretmana, kao što su intrauterini uložak (IUD) ili hormonski lekovi, kao što je kontrola rađanja.

Polimenoreja takođe može biti simptom predstojeće menopauze.

Sporadični oblici

Polimenoreja se može javiti sporadično, a posledica su nepredviđeni uzroci, kao što su:

  • period određenog stresa,
  • promena godišnjeg doba,
  • nagla promena u ishrani.

Uzroci ovog tipa mogu dovesti do različitih tipova promena u menstrualnom ciklusu: dugotrajnih obilatih tokova, kašnjenja menstruacije ili, u slučaju polimenoreje, njihove progresije. Ako je to jednokratna pojava, ne bi trebalo da izazove posebnu zabrinutost.

Patofiziologija

uredi

Krvarenje iz materice dolazi iz endometrijuma , sloja sluzokože koji oblaže matericu i reaguje na hormonske promene menstrualnog ciklusa. Funkcija estrogena je da izazove rast i razvoj endometrijuma, što se zaustavlja tokom druge polovine menstrualnog ciklusa delovanjem progesterona koji luči žuto telo neposredno nakon ovulacije.

Anovulatorni ciklusi koji nisu praćeni ovulacijom, formiranjem žutog tela ili proizvodnjom progesterona, tako da estrogen ostaje proporcionalno znatno iznad progesterona, što dovodi do toga da endometrijum nastavlja da raste i postaje abnormalno gust (hiperplastičan) što izazivanje više krvarenja nego obično.

Ovi slučajevi su česti u prvim menstruacijama tokom puberteta i u mesecima oko menopauze.

Klinička slika

uredi

Simptomi polimenoreje osim ranog dolaska menstrualnog ciklusa nisu specifični i slični su simptomima, predmenstrualnog sindroma, koji se veoma razlikuju kod žena u reproduktivnom dobu. Kod nekih žena simptomi mogu biti oštriji i bolniji, kod drugih vrlo blagi i jedva primetni.

Najčešći simptomi koji kombinuju polimenoreju sa predmenstrualnim sindromom (kao i druge oblike nepravilnih ciklusa) su:

  • grčevi
  • otok u stomaku,
  • anemija,
  • napetost i bol u dojkama,
  • glavobolja i umor ili iscrpljenost,
  • bol u mišićima i kostima,
  • mučnina,
  • razdražljivost,
  • promene raspoloženja,
  • zadržavanje vode (otok).

Tokom perimenopauze i menopauze, žensko telo prolazi kroz nekoliko hormonskih promena koje dovode do vaginalnih zdravstvenih stanja kao što je polimenoreja. U perimenopauznom periodu (oko četrdesetih godina) koji vodi do menopauze, većina žena doživljava simptome koji uključuju promene raspoloženja, povećanje telesne težine i neredovne menstruacije.[2]

Dijagnoza

uredi
 
Histeroskopoja je jedna od metoda u dijagnostici polimenoreje

Dijagnoza polimenoreje se pored anamneze i fizičkog plregled može postaviti uz pomoć sledečih medicinskih testova:[2]

Terapija

uredi

Kod žena sa kraćim ciklusima sprovodi se hormonsko lečenje koje produžava interval između pojedinih menstruacija. Terapija se sprovodi nekoliko meseci, naizmeničnom primenom estrofena i progesterona da bi se stvorili veštački anovulatorni ciklusi.[6]

Ako je uzrok polimenoreje prekratka faza sekrecije terapija sprovodi davanjem progesterona u drugoj fazi ciklusa ili, indukcijom veštačkih ciklusa u trajanju od nekoliko meseci.

Veštački ciklusi izazvani naizmeničnom primenom estrogena i progesterona se takođe koriste u slučajevima polimenoreje u kojoj nema ovulacije. Ako je polimenoreja rezultat anovulacije u sterilnom braku, treba je lečiti indukcijom ovulacije.

Češćim uključivanjem u seksualnu aktivnost tokom ovulacije može se povećati šansa da žena sa polimenorejom zatrudni. U tom smislu smatra se korisnim da žene prate ovulaciju pomoću testova ako otkriju da su im ciklusi nepravilni.

Polimenoreje i trudnoća

uredi

Žene sa polimenorejom teže zatrudne jer je ciklus ovulacije mnogo kraći nego inače. Tokom kratkih perioda, ovulacija se dešava mnogo ranije nego što bi trebalo i često je prilično neredovna jer se javlja u različito doba meseca. Fazu ovulacije prati lutealna faza. U normalnim slučajevima, ova lutealna faza odgovara menstrualnom ciklusu, ali u ovom slučaju, pošto je ovulacija kratka, dolazi do neslaganja. Sledeća faza ciklusa je lutealna faza koja prati fazu ovulacije.[2]

Neke žene uzimaju kontracepcijske pilule da produže lutealnu fazu, ali one su često neefikasne jer takođe ometaju ovulaciju. Međutim, to ne znači da žene sa polimenorejom ne mogu da zatrudne. Ginekolog može propisati odgovarajuće lekove ili neke od metoda veštačke oplodnje, koji će pomoći da se žena nosi sa neplodnošću i kratkim menstrualnim ciklusom.[2]

Vidi još

uredi

Izvori

uredi
  1. ^ „Polimenoreja | Hrvatska enciklopedija”. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 2022-07-10. 
  2. ^ a b v g d đ „Polymenorrhea in Indian Women: Causes & Treatments [2021 Updated]”. mfine (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-07-10. 
  3. ^ Karout, N.; Hawai, S.M.; Altuwaijri, S. (2012-04-01). „Prevalence and pattern of menstrual disorders among Lebanese nursing students”. Eastern Mediterranean Health Journal. 18 (4): 346—352. ISSN 1020-3397. doi:10.26719/2012.18.4.346. 
  4. ^ Muzaffar, Muhammad; Akhtar, Khalida Adeeb Khanum; Yasmin, Shahina; Mahmood-Ur-Rehman, null; Iqbal, Wasim; Khan, Masood Ahmed (2005-11-01). „Menstrual irregularities with excessive blood loss: a clinico-pathological correlation”. JPMA. The Journal of the Pakistan Medical Association. 55 (11): 486—489. ISSN 0030-9982. PMID 16304868. 
  5. ^ „Polymenorrhea: Definition, causes, and treatment”. www.medicalnewstoday.com (na jeziku: engleski). 2020-02-24. Pristupljeno 2022-07-10. 
  6. ^ „Polimenoreja (polymenorrhoea) • LekarInfo 2022” (na jeziku: srpski). 2013-05-08. Pristupljeno 2022-07-10. 

Spoljašnje veze

uredi
 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).