Pomazanje

једна од светих тајни у Хришћанству

Pomazanje (grč. χρισμα [chrisma — hrizma] — „miropomazanje“, χρησις [chrisis — hrisis] — „upotreba, korišćenje“) je antički obred prilikom koga je sveto ulje mazano na glavu novom kralju ili prvosvešteniku.[1]

Pomazanje u drevnom Egiptu.
Pomazanje u Pravoslavnoj crkvi

Kraljevi Izraela i veliki sveštenici primali su pomazanje uljem kao znak nove službe, nakon čega su sticali zvanje pomazanika (1 S 10.1; Lv 8.12). Pomazanje je u početku bilo isključiva privilegija jevrejskih sveštenika. Samuilo proširuje upotrebu ulja i na hebrejske vladare pomazavši Saula i Davida. Sve od Mojsija do proroka Samuila, sveto ulje je koristilo isključivo sveštenstvo da primi „otkrivenje od Boga“. Bilo je strogo zabranjeno da se slobodno pravi i koristi jer „ono je sveto i vi ćete ga smatrati za sveto“. Za kršenje zabrane sledila je najteža kazna: „Ko načini takvo ulje ili namaže njim nekoga, taj će se istrebiti iz naroda svoga“.(Izlazak 30:33)

Pomazanik (hebr. מָשִׁיחַ [māšîaḥ‎ — mašiah], grč. χριστός [christós — hristos]) je osoba pomazana svetim uljem. U širem značenju to je onaj koga je Bog izabrao za određenu misiju (Lk 4.18). U tom smislu je naziv korišćen (izuzetno) čak i za jednog stranca kao što je persijski kralj Kir (Iz 45.1). Rani hrišćani su, za razliku od ostalih Jevreja, smatrali Isusa pomazanikom, odakle i naziv hristos, odnosno mesija/mašiah.

Pomazanje u hrišćanstvu uredi

U hrišćanstvu je pomazanje jedna od svetih tajni. Ono se smatra tajnom dobijanja darova Svetog Duha, putem premazivanja svetim uljem. U pravoslavnom hrišćanstvu, pomazivanje se obavlja odmah nakon krštenja. „Pomazanje je iznad krštenja. Jer zbog pomazanja (grč. χρισμα [chrisma — hrizma]) se zovemo hrišćani, ne zbog krštenja (grč. βάπτισμα [báptisma — baptizam])“.[2]

Detaljan prikaz hrišćanskog pomazanja daje Kiril Jerusalimski koji objašnjava da se ulje „simbolički nanosi na čelo i druge organe oseta“ i da „uši, nozdrve i grudi posebno treba namazati.“ Kiril smatra da tek postavši pomazani (hristos), verni zaista postaju hrišćani.

Kod pravoslavnih se pomazanje naziva miropomazanje (grč. μυρον χρισμα [myron chrisma — miron hrisma]) po jednom od sastojaka, miru ili izmiru, a kod katolika sveta potvrda (lat. confirmatio) jer potvrđuje postajanje inicijanta hrišćaninom.

U istoriji novovekovne srpske države miropomazani vladari bili su: Knez Miloš Obrenović, Knez Aleksandar Karađorđević, Knez Mihailo Obrenović, Kralj Milan Obrenović, Kralj Aleksandar Obrenović i Kralj Petar I Karađorđević.[traži se izvor]

Prva pojava pomazanja uredi

Pomazanje se prvi put pojavljuje kod jevreja kada prorok Samuilo pomazuje prvog jevrejskog cara Saula, tako što mu na glavu proliva bokal ulja.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Glosar Novog zavjeta - Wikizvor
  2. ^ Jeveanđelje po Filipu

Spoljašnje veze uredi