Портал:Istorija/Izabrani 8 2010

Propast Rimskog carstva ili Pad Rimskog carstva, a takođe i Pad Rima, je istoriografski termin koji se upotrebljava za kraj postojanja Zapadnog rimskog carstva. Termin je prvi upotrebio britanski istoričar Edvard Gibon u svom delu "Opadanje i propast Rimskog carstva" iz 1776. godine. Gibon nije bio ni prvi ni poslednji koji je pokušao da otkrije razloge propasti Rimskog carstva. O popularnosti pitanja svedoči i nemački istoričar Aleksander Demant koji je 1984. sakupio ukupno 210 teorija o propasti Rima.

Tradicionalni datum pada Carstva je 4. septembar 476. godine kada je zapadnorimskog cara Romula Avgustula svrgao vođa varvarskih najamnika Odoakar. Mnogi istoričari osporavaju ovaj datum uz opasku da je Istočno rimsko carstvo (Vizantija) postojalo sve do 29. maja 1453. kada su Otomanski Turci zauzeli prestonicu carstva Konstantinopolj. Drugi ključni datumi su i smrt Teodosija Velikog 395. godine nakon koje se Carstvo podelilo na Zapadno i Istočno, prelazak brojnih varvarskih plemena preko Rajne 406. godine (Vandali, Svevi, Alani, Burgundi...) ili ubistvo zapadnorimskog vojskovođe Stilihona, posle koga je došlo do potpunog sloma i osipanja rimske vojske na Zapadu. Neki istoričari smatraju da se umesto terminom "pad" može koristiti termin "kompleksna transformacija".

...dalje...