Портал:Kozara i Potkozarje/21. april 1941. (Kozara)

Napomena (ovdje)

21. aprila 1941. godine u Beču ministri inostranih poslova Njemačke i Italije otpočeli dvodnevni sastanak na kome su, na osnovu Hitlerovih direktiva, definitivno utvrdili rasparčavanje Jugoslavije na okupacione zone.

Veći dio teritorije zaposjele su Njemačka i Italija, dok su manji dijelovi dodijeljehi Bugarskoj i Mađarskoj kao njihovim saveznicima i satelitima. Na prostoru Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srema stvorena je kvislinška takozvana Nezavisna Država Hrvatska.

Demarkaciona linija je išla pravcem: Vrh, na staroj jugoslovensko-italijanskoj granici-Lučine-Litija-Samobor-Glina-Bosanski Novi-Mrkonjić Grad-Sarajevo-Priboj-Novi Pazar-Šar planina-Ohridsko jezero i Prespansko jezero.

Jugoslovenska državna teritorija podijeljena je na njemačku i italijansku interesnu sferu.

Iako je Bosanska krajina u cjelini bila u sastavu Nezavisne Države Hrvatske, ona je demarkacijonom linijom bila podijeljena između njemačke i italijanske interesne sfere. Njeni sjeverni i sjeveroistočni dijelovi od linije Bosanski Novi-Sanski Most-Mrkonjić-Donji Vakuf-Bugojno pripadali su njemačkoj, a južni italijanskoj interesnoj sferi. Čitavo područje Kozare, uključujući i Banjaluku, ovom podjelom našlo se u njemačkoj interesnoj sferi.

Na teritoriji Bosanske krajine, osim njemačko-italijanskih snaga, formirane su ustaško-domobranske snage.

21. aprila 1941. godine u Zagrebu je poglavnik Nezavisne Države Hrvatske Ante Pavelić održao govor u kome je pozvao ustaše na uništenje Srba, Jevreja i Cigana.

21. aprila 1941. godine iz Zagreba u Prijedor dolazi ustaški odred od 62 ustaša na čelu sa ustaškim kapetanom Slavkom Dasovićem. Oni organizuju ustašku vlast. Na čelu vlasti je dr Kolovrat, kotarski predstojnik, kom pomaže i župnik Kaurinović. Ustaše počinju terorisanje građana.

U Kozarcu glavnu riječ vodi Husejin Mujagić. Za opštinskog načelnika je postavljen Bećir Muranović.

Viktor Gutić je odmah prema Srbima zauzeo zločinački stav i oni su tretirani ne samo kao građani drugog reda nego i kao lica izvan zakona.

Novine »Hrvatska Krajina« donose seriju zastrašujućih proglasa i naredbi. Skidaju se natpisi ćirilicom, čak i sa nadgrobnih spomenika, i jednostavno se briše srpska nacija. Svi Srbi i Crnogorci, rođeni u Srbiji, trebalo je da napuste »Hrvatsku Krajinu«, a mješoviti brakovi da se raskinu.

Srbi i Jevreji su proglašeni najvećim neprijateljima hrvatskog naroda, pa im kao takvim nema mjesta u Hrvatskoj.


Gutić putuje po Bosanskoj krajini i drži niz prijetećih govora o potpunom uništenju Srba. »Izdao sam drastične naredbe za njihovo potpuno ekonomsko uništenje, a slijede nove za potpuno istrebljenje. Bez sumnje preduzet će se najstrože mjere koje se uopće mogu izvesti. U tom pogledu imam odriješene ruke. Nepoželjni elementi biće u najkraćem roku iskorijenjeni tako da će im se zatrti svaki trag, a jedino što će ostati, bit će zlo sjećanje na njih. Sjutra ću pritegnuti, pucat će kičma«.


U Bosanskom Novom vlast formira Viktor Gutić. U mjestu je bilo nekoliko ustaša sa Jurom Kneževićem i Ahmetom Kolendercem, a došlo je i oko 60 ustaša. Zatvoreno je oko 50 talaca Srba. Ustaše iz Novog, koji su prihvatili puške i kame, bili su sve sami probisvijeti i društveni ološ.


U Kostajnici je upravitelj kotarske ispostave Husein Muradbegović. U Bosanskoj Dubici za logornika je postavljen Petar Mažar iz sela Parnice, jedan od najvećih zlikovaca u srezu. Iz Dubice se 37 dobrovoljno javilo u ustaše. Među njima je bio i Nikola Gažić, jedan od najvećih ustaških zločinaca.


S područja čitave Kozare odziv ustaša je bio slab. Tako se u Prijedoru od 4536 muslimana i Hrvata u ustaše prijavilo samo oko 30 lica ili oko 0,65% tog dijela stanovništva. Na terenu Kozare to iznosi negdje 0,5-1% od broja muslimana i Hrvata. Ovdje nisu uračunate sve kategorije saradnika okupatora (agenti, došljaci i dr.), niti činovnički aparat, kao kotarski predstavnici, opštinski načelnici i dr. koji su takođe, na ovaj ili onaj način (sem izuzetka), pomagali ustaški pokret.

Oni koji su se prijavili i obukli ustaške uniforme bili su od svoje okoline i komšija prezreni i odbačeni kao izrodi.

Važna akcija čianova Komunističke partije Jugoslavije bila je da odvraća omladince muslimane i Hrvate da ne idu u ustaške redove. Ta akcija se prenijela spontano i na odrasle. To je dalo povoljne rezultate, pa je bio mali odziv u ustaše. Partijska organizacija uspjela je da u dobroj mjeri razbije pokušaj ustaša da pridobiju muslimane i Hrvate za sebe i za program istrebljenja Srba.

Neznatan broj ovog stanovništva se uključio u službu marionetskoj državi.


Zahvaljujući fašističkim okupatorima ustaše su relativno brzo uspjele da organizuju vlast. Otpočinje hapšenje talaca. Prikupljaju sposobne Srbe i Jevreje za radne logore, ruše crkve (Banja Luka i Bosanska Gradiška), pljačkaju imovinu, vrše pojedinačna i grupna ubistva.

Članovi KPJ agituju da se izbjegava prijavljivanje bivših vojnika u logore.