Poter Stjuart
Poter Stjuart (engl. Potter Stewart; Džekson, Mičigen, 23. januar 1915 — Hanover, Nju Hempšir, 7. decembar 1985) je bio američki pravnik koji je služio kao pridruženi sudija Vrhovnog suda Sjedinjenih Američkih Država. Imenovao ga je predsednik Dvajt D. Ajzenhauer 1958, nakon povlačenja Harolda Hica Bartona.
Poter Stjuart | |||||||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||||||||||||||||||||
Datum rođenja | 23. januar 1915. | ||||||||||||||||||||||
Mesto rođenja | Džekson, Mičigen, SAD | ||||||||||||||||||||||
Datum smrti | 7. decembar 1985.70 god.) ( | ||||||||||||||||||||||
Mesto smrti | Hanover, Nju Hempšir, SAD | ||||||||||||||||||||||
Univerzitet | Univerzitet Jejl Pravna škola Jejl | ||||||||||||||||||||||
Profesija | sudija | ||||||||||||||||||||||
|
Kada je došao u Sud, Stjuart je bio centrista,[1] ali se često nije slagao sa presudama većine u Vorenovom sudu. Stjuart je verovao da je većina u Vorenovom sudu tumačila odredbe prvog amandmana (Engel protiv Vitala, Školska oblast Abington protiv Šempa), petog amandmana (Miranda protiv Arizone), i četrnaestog amandmana (Rejnolds protiv Simsa) na način koji je izlazio iz okvira onog što su želeli sastavljači Ustava. U predmetu Engel protiv Vitala, Stjuart nije pronašao nikakav osnov za ukidanje molitvi koje su propisivale škole, a u predmetu Školska oblast Abington protiv Šempa, odbio je da proglasi neustavnom praksu čitanja Biblije u javnim školama pod pokroviteljstvom škola. U oba slučaja, bio je jedini koji je zastupao ovaj stav.[2] Stjuart je takođe glasao protiv presude u predmetu Grisvold protiv Konektikata, na osnovu toga što, iako mu se zakon Konektikata koji je zabranjivao korišćenje kontraceptivnih sredstava činio „neobično blesavim“, nije mogao da pronađe opšte „pravo na privatnost“ u četrnaestom amandmanu.
Pre imenovanja Vorena E. Bergera za predsednika Suda, špekulisalo se da će predsednik Ričard Nikson imenovati Stjuarta na to mesto. Međutim, Stjuart nije želeo da ponovo prolazi kroz proces potvrđivanja u Senatu, niti je želeo da preuzme odgovornosti poverene predsedniku Suda. Shodno tome, privatno se sastao sa Niksonom i zamolio da njegovo ime bude uklonjeno iz razmatranja.[3]
U Bergerovom sudu, Stjuart je 1972. glasao za ukidanje zakona koji su propisivali smrtnu kaznu u predmetu Furman protiv Džordžije, ali se četiri godine kasnije pridružio većini u presudi u predmetu Greg protiv Džordžije, kojom je potvrđena ustavnost izmenjenih zakona i ponovo uvedena smrtna kazna. Uprkos tome što je glasao protiv presude u predmetu Grisvold protiv Konektikata jer nije mogao naći „pravo na privatnost“ u Ustavu, pridružio se većini u predmetu „Rou protiv Vejda“, u kojem je priznato pravo na abortus kao pravo koje je sadržano u „pravu na privatnost“. Jedini je glasao protiv presude u predmetu In re Golt, kojom su i maloletnici dobili pravo da budu obavešteni o pravima uključujući i pravo na advokata, koja su odrasli dobili u predmetima Miranda protiv Arizone i Gideon protiv Vejnvrajta.
Povukao se 18. juna 1981, a Regan je na njegovo mesto imenovao Sandru Dej O'Konor.
Poter Stjuart je umro 7. decembra 1985, a sahranjen je na Nacionalnom groblju Arlington.[4]
Reference uredi
- ^ Eisler 1993, str. 159.
- ^ Eisler 1993, str. 182.
- ^ Woodward, Bob; Armstrong, Scott (1979). The Brethren. Simon & Schuster. ISBN 978-0-671-24110-0.
- ^ Indian Hill Historical Society, Potter Stewart. Arhivirano na sajtu Wayback Machine (11. октобар 2007), Приступљено 23. 4. 2013.
Литература uredi
- Abraham, Henry J. (1992). Justices and Presidents: A Political History of Appointments to the Supreme Court. 3d. ed. New York: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-506557-2.
- Barnett, Helaine M., Janice Goldman, and Jeffrey B. Morris. A Lawyer's Lawyer, a Judge's Judge: Potter Stewart and the Fourth Amendment. 51 University of Cincinnati Law Review 509 (1982).
- Barnett, Helaine M., and Kenneth Levine. Mr. Justice Potter Stewart. 40 New York University Law Review 526 (1965).
- Berman, Daniel M. Mr. Justice Stewart: A Preliminary Appraisal. 28 University of Cincinnati Law Review 401 (1959).
- Cushman, Clare. The Supreme Court Justices: Illustrated Biographies,1789–1995 (2nd ed.) (Supreme Court Historical Society), (Congressional Quarterly Books). 2001. ISBN 978-1-56802-126-3.
- Eisler, Kim Isaac (2003). The Last Liberal: Justice William J. Brennan, Jr. and the Decisions That Transformed America. Beard Books. ISBN 978-1-58798-271-2.
- Frank, John P.. The Justices of the United States Supreme Court: Their Lives and Major Opinions (Leon Friedman and Fred L. Israel, editors) (Chelsea House Publishers). 1995. ISBN 978-0-7910-1377-9.
- Frank, John Paul. The Warren Court. New York: Macmillan, 1964, 133–148.
- Hall, Kermit L., ur. (1992). The Oxford Companion to the Supreme Court of the United States. New York: Oxford University Press. 1992.. ISBN 978-0-19-505835-2.. ISBN 978-0-19-505835-2.
- Martin, Fenton S. and Goehlert, Robert U.. The U.S. Supreme Court: A Bibliography, (Congressional Quarterly Books). 1990. ISBN 978-0-87187-554-9.
- Urofsky, Melvin I.. The Supreme Court Justices: A Biographical Dictionary (New York: Garland Publishing 1994). 590 pp. ISBN 978-0-8153-1176-8. ISBN 978-0-8153-1176-8
- Woodward, Robert and Armstrong, Scott (1979). The Brethren: Inside the Supreme Court. ISBN 978-0-380-52183-8. . ISBN 978-0-380-52183-8.. ISBN 978-0-671-24110-0 ;. ISBN 978-0-671-24110-0. ISBN 978-0-7432-7402-9. ISBN 978-0-7432-7402-9
- Yarbrough, Tinsley E. Justice Potter Stewart: Decisional Patterns in Search of Doctrinal Moorings. In The Burger Court: Political and Judicial Profiles, eds., Charles M. Lamb and Stephen C. Halpern, 375–406. Urbana. . University of Illinois Press. 1991..
- Woodward, Bob; Armstrong, Scott (1979). The Brethren. Simon & Schuster. ISBN 978-0-671-24110-0.
Spoljašnje veze uredi
- Biography, bibliography, location of papers on Potter Stewart, Sixth Circuit U.S. Court of Appeals
- Oyez Project, U.S. Supreme Court media on Potter Stewart
- Supreme Court Historical Society, Potter Stewart Arhivirano na sajtu Wayback Machine (8. april 2016)