Prvi burski rat (afrikans: Eerste Vryheidsoorlog, prevedeno Prvi rat za nezavisnost) zvan i Prvi anglo-burski rat ili Rat za Transval, bio je ratni sukob između Bura iz Transvala i Britanskog carstva koji se vodio od 20. decembra 1880. do 23. marta 1881. godine. Burska pobeda u tom ratu široko je odjeknula tadašnjim svetom, jer se mislilo da nemaju nikakve šanse u sukobu sa velikim carstvom.

Prvi burski rat
Deo Burskih ratova

Novinska ilustracija bitke kod Madžube iz tadašnjih londonskih novina
Vreme20. decembar 188023. mart 1881.
Mesto
Ishod Pobeda Bura
Sukobljene strane
 Ujedinjeno Kraljevstvo Južnoafrička Republika
Komandanti i vođe
Ujedinjeno Kraljevstvo Džordž Koli Pit Žuber
Jačina
1 200 [1] 3 000 [1]
Žrtve i gubici
480 poginulih
315 ranjenih [1]
41 poginuli
47 ranjenih [1]

Istorija uredi

Pozadina sukoba uredi

Uzrok tog sukoba bilo je britansko širenje na istok Južne Afrike preko reke Val iz Kolonije Rt dobre nade i okupacija burske Južnoafričke Republike Transval 1877. godine. Razlog za britansko širenje bilo je otkriće dijamanata i zlata 1867. na teritoriji Transvala. Britanci su kao razlog za širenje svoje vlasti na Transval naveli odbijanje burskih vlasti da daju građanska prava takozvanim uitlendersima (imigrantima u Republiku Transval, koji su većinom bili britanski državljani) i politika aparthejda koju su sprovodili prema domorodačkom stanovništvu.

Iz početka su Buri usvojili politiku pasivnog otpora, očekujući da će im britanska vlada premijera Vilijama Gledstona priznati pravo na neki oblik nezavisnosti, u okviru nekakve buduće konfederacije i dozvoliti samoupravu. Kada je u decembru 1880. postalo jasno da od toga neće biti ništa i da Britanija ide na otvorenu aneksiju Transvala, Buri su proglasili svoju republiku potpuno nezavisnom i preuzeli vlast. Na čelu republike nalazio se trijumvirat u kom su bili potpredsednik Pol Kruger, komandant armije general Pit Žuber i predsednik Martinus Vesel Pretorijus.

Tok rata uredi

 
Brdo Madžuba gde se odigrala ključna bitka rata.

Ratne operacije počele su 16. decembra 1880. napadom Bura pod komandom njihova generala Pita Kronžea na britanski garnizon u Pošefstromu.[1]

Nakon izbijanja sukoba, burski komandosi opkolili su britanske garnizone u Pošefstrumu, Pretoriji, Rustenburgu, Standertonu i Marabastadu pored Pitersburga želeći da ih gladovanjem prisile na predaju.[1]

Glavnina burskih snaga pod komandom generala Pita Žubera, nastojala je da spreči prodor britanskih snaga general-majora Džordž Pomeroja Kolija, guvernera Natala i visokog komesara za jugoistočnu Afriku iz Natala, koje je trebalo da razbiju blokadu britanskih garnizona po Transvalu.[1]

Britanske snage potpukovnika Filipa Enstratera, upućene kao pomoć garnizonu u Pretoriji, porazio je burski komandant Frans Žuber u Bici kod Bronhorspruita 20. decembra 1880. godine. Kolijev pokušaj da prodre u Transval spriječio je Pit Žuber porazivši ga 28. januara 1881. u Bici kod Lejng Neka, te nakon toga i general Nikolas Smit, koji ga je porazio u Bici kod Ingoga, 8. februara 1881. godine. Britanska vojska morala je da se povuče uz teške gubitke.[1]

Nelagodni mir uredi

Ključna bitka tog rata odigrala se 27. februara na brdu Madžuba u kojoj su slabije burske snage teško porazile vojsku guvernera Džordža Kolija.

U noći 26. februara, general Koli zauzeo je položaj na brdu Madžuba na granici Transvala sa dve pješadijske čete, koje su brojale 400 vojnika. Njegova prava namera bila je da osvajanjem tog strateškog položaja ugrozi krilo burskih snaga kod Laings Neka i tako sebi otvori put za Transval. Burski komandosi su se u ranim jutarnjim časovima uspeli neopaženo na brdo Madžuba i iako malobrojniji, zahvaljujući potpunom iznenađenju teško porazili Britance. Buri su u tom napadu imali jednog ubijenog i 6 ranjenih boraca, dok je s britanske strane poginulo 5 oficira i 87 vojnika, a 123 vojnika i 8 oficira ostalo ranjeno. U napadu je poginuo general Koli, a 7 oficira i 50 vojnika pali su u bursko zarobljeništvo.[1]

Teški porazi prisilili su londonsku vladu da zatraži primirje 6. marta 1881. godine.

Nakon potpisivanja Mirovnog sporazuma u Pretoriji 3. avgusta 1881, Britanci su ponovno priznali nezavisnost Transvalu, ali je on formalno ostao pod britanskom krunom (suverenitetom). Ovo neodređeno stanje praktički je značilo da je Britanija zadržala pravo nadzora nad spoljnim poslovima Transvala, ali i pravo da interveniše u unutrašnjim poslovima u odnosu na crne stanovnike.[1]

Tek je na Londonskoj mirovnoj konferenciji 27. februara 1884. priznata potpuna nezavisnost Južnoafričke Republike Transval.[1]

Snage uredi

Buri su se oslanjali na dobrovoljačku vojsku u koju je bilo uključeno svo muško stanovništvo od 16 do 60, obučenu u civilnu odeću (osim artiljeraca i policajaca) sastavljenu od veštih seljaka koji su dobro baratali puškama. Burski komandanti služili su se gerilskom taktikom, brzo koncentrišući snage za napad, ali su isto tako bili u stanju i da se brzo povuku ako su dospeli u nepovoljan položaj.[1]

Tokom Prvog burskog rata britanske brdske jedinice (hajlenders) već su imale kaki uniforme, specijalno dizajnirane za južnoafričke uslove, usvojene 1897. godine. Pešadija i inženjerci još su imali crvene mundire.[1]

Posledice uredi

Prvi burski rat je rezultirao katastrofom za britansku vladu, koja nije izgubila rat od pobune od Američkog rata za nezavisnost 1783. godine.[2] Južnoafrička Republika (tzv. Transval) je takođe uspostavljena kao nezavisna republika pod britanskim suzerenitetom, ali su izgubili ovaj status na Londonskoj konvenciji iz 1884. godine[3] koja je uklonila SAR od britanskog uticaja. Godine 1885, došlo je do porasta tenzija između Transvala i britanske vlade kada je otkriveno zlato na farmi Vitvatersrand, što je dovelo do priliva strane (uglavnom britanske) radne snage.[4] Ova nova radna snaga, uglavnom britanskih građana, ugrozila je ravnotežu snaga u Transvalu i povećala tenzije između njih i Britanske imperije. Godine 1895, neuspeli Džejmsonov napad koji su predvodili Sesil Rouds i Leander Star Džejmson dodatno je povećao tenzije između Britanije i Transvala.[5] Na kraju je 1899. izbio rat između Transvala i Britanske imperije.

Reference uredi

  1. ^ a b v g d đ e ž z i j k l First Boer War (na jeziku: engleski). BBC. Pristupljeno 19. 3. 2013. 
  2. ^ „Slavery is abolished at the Cape”. South African History Online. Pristupljeno 14. 4. 2013. 
  3. ^ G.W. Eybers (1917). Select Constitutional Documents Illustrating South African History, 1795–1910. str. 469—470. OL 24129017M. 
  4. ^ „South African War | Definition, Causes, History, & Facts | Britannica”. www.britannica.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-02-14. 
  5. ^ „Origins of the conflict” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-02-14. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi