Predsednik Italijanske Republike

шеф државе Републике Италије

Predsednik Italijanske Republike (ital. Presidente della Repubblica Italiana) je šef države Republike Italije, i kao takav više je simbol nacionalnog jedinstva nego predstavnik konkretne političke tendencije. Bira se na period od sedam godina.

Predsednik Italijanske Republike
Presidente della Repubblica Italiana
Predsednička standarta
Na funkciji
Serđo Matarela
(Nezavisni političar)

od 3. februara 2015.
OslovljavanjePredsednik (zvanično)
Njegova ekselencija (van Italije, formalno)
RezidencijaPalata Kvirinale, Rim
PredlagačItalijanski parlament
Dužina mandata7 godina, neograničen broj mandata
Instrument konstituisanjaUstav Italije
FunkcijaPredsednik
Prvi zvaničnik
  • Enriko De Nikola
    (prvi predsednik Italijanske republike pod Ustavom iz 1948)
  • Napoleon Bonaparta
    (prvi koji je upotrebio titulu predseddnika Italijanske republike (1802–1805) )
Plata230,000 godišnje[1]
Veb-sajtwww.quirinale.it

Aktuelni predsednik Republike je Serđo Matarela, izabran u četvrtom krugu, 31. januara 2015, a proglašen za dvanaestog predsednika 3. februara iste godine.

Kvalifikacije uredi

 
Kvirinalski dvorac, sedište predsednika
  • italijansko državljanstvo
  • minimum 50 godina života
  • da osoba nema uskraćena politička ili civilna prava.

Izbori uredi

Predsednika Republike bira italijanski Parlament na zajedničkoj sednici sa po tri predstavnika svake italijanske regije, osim Doline Aoste koja daje samo jednog predstavnika.

Da bi se postigao maksimalni konsenzus za instituciju koja treba da garantuje poštovanje Ustava, u prva tri kruga glasanja potrebna je dvotrećinska većina. U ostalim krugovima je dovoljna prosta većina.

Predsednički mandat traje sedam godina. Na taj način je obezbeđeno da predsednika ne može da bira isti sastav Parlamenta, pošto su poslanički mandati petogodišnji.

Glasanje se obavlja u Donjem domu italijanskog Parlamenta. Predsednik stupa na dužnost nakon što pred Parlamentom položi zakletvu i održi pozdravni govor.

Tokom glasanja predstavnici mogu i planski odsustvovati sa glasanja, ostaviti prazan listić, ili upisati bilo koje ime. Tako se dešavalo da su glasove za predsednika Italije između ostalih dobijali: Sofija Loren, Roberto Manćini, Đovani Trapatoni, Maradona i ostali fudbaleri i javne ličnosti.[2]

Predsednički mandat uredi

Predsednički mandat može biti prekinut

  • smrću;
  • dobrovoljnom ostavkom;
  • trajnom nesposobnošću koja je posledica teške bolesti;
  • razrešenjem zbog izdaje ili nepoštovanja Ustava.

Bivši predsednici dobijaju titulu predsednik emeritus Republike i postaju doživotni senatori (ital. senatore a vita).

U odsustvu predsednika Republike, koje uključuje putovanja u inostranstvo, njegove funkcije obavlja predsednik Senata.

Rezidencija uredi

Zvanična rezidencija predsednika Republike je palata Kvirinale, koja se nalazi u Rimu, ali on nije u obavezi da tamo živi, kao pto su to odabrali bivši predsednici Sandro Pertini, Frančesko Kosiga i Oskar Luiđi Skalfaro. Predsedniku su na raspolaganju su i službene prostorije u Kastelporcijanu, blizu Rima, kao i Vila Rouzberi u Napulju.

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ^ MacBeth, Alex (2. 2. 2012). „Roman Austerity: Parliamentary Salary Cuts a Drop in the Bucket”. Spiegel Online (na jeziku: italijanski). Spiegel Online International. 
  2. ^ Ansa (25. januar 2022). „Elezioni del presidente della Repubblica: i voti ai calciatori - Sky Sport”. sport.sky.it (na jeziku: italijanski). Sky Sport Italia. Pristupljeno 28. januar 2022. 

Spoljašnje veze uredi