Protivtenkovski top 75 mm Pak 40 (7.5 cm Pak 40)

Nemački protivtenkovski top 75 mm Pak 40, deo stalne postavke Vojnog muzeja u Beogradu.
Protivtenkovski top 75 mm Pak 40
Glavne karakteristike
Kalibar 75 mm
Dužina cevi 3,702 m
Težina 1.425 kg
Elevacija od -5° do +22°
Traversa 65°
Tip projektila protivoklopni sa jezgrom od volframa 3,18 kg

protivoklopni i visokoeksplozivni 6,80 kg

Početna brzina projektila protivoklopni sa jezgrom od volframa 990 m/sec

protivoklopni i visokoeksplozivni 792 m/sec

Maksimalan domet protivoklopni projektil 2.000 m

visokoeksplozivni projektil 7.600 m

Probojna moć protivoklopni sa jezgrom od volframa 154/500/90°

protivoklopni i visokoeksplozivni 132/500/90°

Protivtenkovski top 75 mm Pak 40 (7,5 cm Panzerabwehrkanone 40) je bio nemački protivtenkovski top razvijen u periodu od 1939. do 1941. godine od strane nemačke firme Rajnmetal. Proizveden je u velikom broju i korišćen je na skoro svim ratištima tokom Drugog svetskog rata.

Istorija uredi

Predviđajući ubrzani razvoj tenkova i povećanje njihove oklopne zaštite nemačka armija je 1940. godine ugovorila sa Krupom i Rajnmetalom proizvodnju jačeg protivtenkovskog topa. Radovi na projektovanju novog protivtenkovskog topa dobili su na značaju nakon što su se nemačke jedinice, tokom Operacije Barbarosa po prvi put susrele sa sovjetskim teškim tenkovima tipa KV-1 i KV-2. 75 mm Pak 40 (7,5 cm Pak 40) je bio Rajnmetalov dizajn i predstavljao je poboljšanu verziju postojećeg protivtenkovskog topa kalibra 50 mm Pak 38 (5 cm Pak 38). Pak 40 je bio postavljen na slično dvokrako postolje, a imao je i dvostruki oklopni štit za posadu. U naoružanje je uveden tokom 1941. godine i postao je standardni protivoklopni top u nemačkoj armiji sve do kraja Drugog svetskog rata.

Neke zarobljene primerke koristila je sovjetska Crvena armija. Posle Drugog svetskog rata Pak 40 našao se u naoružanju oružanih snaga Albanije, Bugarske, Čehoslovačke, Finske, Mađarske i Rumunije.

Proizvedeno je ukupno 23.500 primeraka ovog oruđa, a oko 6.000 je ugrađeno u lovce na tenkove.

Borbena upotreba uredi

Ukoliko je posada bila dobro obučena i dovoljno staložena da sačeka da se neprijatelj dovoljno približi mogla je da izbaci iz stroja svaki saveznički tenk pa čak i najteže ruske tenkove. Po završetku rata veliki broj ovih topova je zarobljen i uveden u naoružanje nekoliko evropskih zemalja. Jedini njegov nedostatak bila je velika težina zbog čega je znatan broj ovih topova izgubljen prilikom povlačenja na Istočnom frontu. Najčešće bi se ovi topovi tako zaglibili u blato da čak i njihova osmočlana posada nije bila u stanju da ih pomeri bez pomoći odgovarajućeg vučnog vozila.

Literatura uredi

  • „Twentieth-century artillery“ - Ian Hogg, Grange books, 2000.

Spoljašnje veze uredi