Pruga Beograd—Bar

Pruga Beograd—Bar
elektrifikacija
25 kV AC
ka Novom Sadu i Šidu
Beograd glavna
Beograd centar
Topčider
ka Pančevu
Topčider Teretna
Rakovica
Kijevo
ka Batajnici
ka Nišu
Resnik
ka Kragujevcu
Granica teritorije grada Beograda
Bela Reka
Barajevo
Rudnik uglja Kolubara
Lazarevac
Lajkovac
Sportski aerodrom Divci
Valjevo
Klisura reke Gradac
Gradac
Kosjerić
Požega
ka Kraljevu
Uzići
Zlakusa
Sevojno
Užice–teretna
Užice
Stapari
Sušica
Branešci
Tunel Zlatibor (6168 m)
Zlatibor
Granica SRB/BiH
Jablanica
Štrpci
Granica SRB/BiH
Priboj
Poljice
Pribojska banja
Prijepolje
Prijepolje–teretna
Vrbnica
Granica SRB/CG
Bijelo Polje
Mojkovac
Kolašin
1032 m
Mateševo
Tunel Ostrovica (3827 m)
Trebesica
Tunel Trebesica (5122 m)
Bratonožići
Mala rijeka
Most iznad Male rijeke
Bioče
ka Nikšiću
2,6
Podgorica
Zetatrans
Kombinat aluminijuma
ka Skadru
Golubovci
Zeta
Reka Morača
Most Morača
Lesendro
Skadarsko jezero
Most Tanki rt
Virpazar
Tunel Sozina (6172 m)
Sutomore
Šušanj
Bari, Krf
Bar
Luka Bar


Magistralna pruga Beograd—Bar je međudržavna železnička linija izgrađena u vreme SFR Jugoslavije, dužine 476 km. Povezala je glavni grad države sa morskom lukom. Izgradnja pruge je trajala 25 godina, u periodu od 1951. do 1976. godine. Deo pruge u Srbiji (ResnikPožegaVrbnica) je klasifikovan kao magistralna pruga 108.

Pre Drugog svetskog rata je planirano povezivanje Beograda sa Kotorom (Beograd—Valjevo—Požega—Užice—Zlatibor—Priboj na L, Prijepolje—Bijelo Polje—Ravna Reka—Mojkovac—Kolašin—Gornja Morača—Boan—Šavnik—Trubjela—Kotor), s čime bi se vezale pruga Nikšić—Podgorica i pruga iz Kosovske Mitrovice.[1]

Izgradnja pruge uredi

Privredni savet Vlade FNR Jugoslavije, 20. jula 1951. godine, odobrio je sadašnji pravac pruge Beograd — Valjevo — Užice — Titograd (danas Podgorica) — Bar, pa su naredne godine, 1952, počeli radovi na deonicama, Resnik — Valjevo i Titograd — Bar, a 1955. godine i na deonici Priboj — Prijepolje. Međutim, radovi na pruzi su veoma sporo odmicali sve do „Užičkog savetovanja“, 1965. godine, koje je donekle ublažilo trzavice o načinu finansiranja između republičkih rukovodstva. Zakon o izgradnji ove pruge u SFRJ je donet 1966. godine, ali je već 1971. zakon ukinut, a dalju izgradnju su preuzele odvojeno SR Srbija i SR Crna Gora. Pruga je kompletirana 27. novembra 1975. godine spajanjem šina desetak kilometara južno od Kolašina. Pruga Beograd—Bar je bila najveći i najskuplji infrastrukturni projekat u vreme SFR Jugoslavije.[2] Izgradnja pruge je koštala oko 449 miliona američkih dolara, od čega su više od dve trećine finansirale SR Srbija i SR Crna Gora, a jednu trećinu federacija.[2]

Trasa pruge se prostire uglavnom na teritoriji Srbije i Crne Gore, osim 9 km pruge koji prolazi kroz teritoriju Bosne i Hercegovine. Na toj deonici pruge, na teritoriji Republike Srpske postoji stanica Štrpci.

Graditelji uredi

U izgradnji pruge Beograd-Bar kao glavni izvođači učestvovala su sledeća preduzeća:

Puštanje pruge u saobraćaj uredi

Prvi voz ka Baru iz Beograda krenuo je 30. maja 1976. godine i time je uspostavljen redovan saobraćaj. Dva dana ranije, 28. maja 1976. godine, prugom je prošao „Plavi voz“, u kome je prvi putnik bio maršal J. B. Tito sa suprugom, Jovankom, i državnim rukovodstvom svih republika i Federacije. Na teritoriji Srbije se nalazi 301 km, a na teritoriji Crne Gore 175 km. Najviša tačka pruge je u Kolašinu, 1.032 m. Najveći uspon je na deonici Podgorica-Bijelo Polje 25 promila. Granična stanica između država je Vrbnica.

Infrastrukturni poduhvati uredi

Tuneli uredi

Postoji 254 tunela u ukupnoj dužini 114,4 km, što iznosi 24% dužine pruge.

Najduži tunel je „Sozina“ na deonici PodgoricaBar od 6.170 m. Sledeći tuneli po dužini su „Zlatibor“(6.169 m)[4], „Trebešnica“ (5.170 m), „Goleš“ (4.949 m), „Ostrovica“ (3.831 m) i „Mojkovac“ (3.243 m).

Najviše tunela je na delu pruge Branešci—Štrpce, u ukupnoj dužini od 29,4 km, zatim na Zlatiboru 22 tunela u dužini od 17.940 m, na deonici Lučice—Gostun 16 tunela dužine 13.039 m, i na deonici Kolašin—Bratonožići 54 tunela u dužini od 23.784 m.[3]

Mostovi uredi

Duž pruge postoji 234 mosta u ukupnoj dužini od 14,6 km. Od toga je 206 betonskih mostova ukupne dužine 10.760 m i 28 čeličnih mostova dužine 3.833 m. Najduži i najatraktivniji most jeste most iznad Male rijeke, a za njim po dužini ističu se i mostovi „Ljuboviđa“ (450 m), „Uvac“ (308 m).[3]

Najviši železnički most u Evropi uredi

Most iznad Male rijeke je jedan od najviših u Evropi. Dužine je 498, a visine 200 m. Radovi su trajali 4 godine. U stubove je ugrađeno 23.000 m³ betona, a čelična konstrukcija je težine 25.000 t.

Galerija uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ "Politika", 26. april 1940
  2. ^ a b Pruga Beograd-Bar 1952-1976 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (1. decembar 2017), Danijel Kežić, 2011.
  3. ^ a b v Monografija Beograd-Bar/ Dragoljub Golubović
  4. ^ „BARSKA PRUGA NA SKENERU: Snimanje koloseka od Zlatibora do Prijepolja i pripreme papira”. NOVOSTI (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2. 8. 2021. 

Spoljašnje veze uredi