Psihopatologija pamćenja

Poremećaji pamćenja su rezultat oštećenja neuroanatomskih struktura koje ometaju skladištenje, zadržavanje i pamćenje sećanja. Poremećaji pamćenja mogu biti progresivni, poput Alchajmerove bolesti, ili mogu biti trenutni, uključujući poremećaje koji nastaju usled povrede glave.

U poremećaje pamćenja spadaju bilo kakva oštećenje sposobnosti kodiranja, zadržavanja ili preuzimanja informacija ili prikaza iskustava. Značajan primer je amnezija.[1] Poremećaji pamćenja mogu biti delimični ili globalni, blagi ili teški, trajni ili prolazni, i anterogradni (koji se odnose na poteškoće sa novim informacijama) ili retrogradni (koji se odnose na poteškoće sa prethodno poznatim informacijama).[1]

Uzroci uključuju medicinska stanja koja dovode do strukturnih lezija mozga ili metaboličkog poremećaja moždane funkcije, starenja, psihološke traume, stanja fuge ili intrapsihičkih sukoba.[1]

Poremećaji pamćenja

uredi

Poremećaji pamćenja se dele na kvalitativne, kvantitativne i poremećaje vremenskog toka događaja.[2][3][4][5][6][7]

Kvantitativni poremećaji pamćenja

uredi

Poremećajem dominira promena obima i jasnoće reprodukcija. Klinički oblici kvantitativnih poremećaaja su:[8]

Prolazna zaboravnost

uredi

Prolazna zaboravnost se javlja u okviru stanja sa naglašenim emocionalnim tonom: strah, bes, pospanost, zamor i sl.[9]

Amnezija

uredi

Amnezija predstavlja odsustvo pamćenja, ilinesposobnost reprodukcije događaja iz određenog vremenskog perioda. Amnezije se mogu manihestvovati u vidu delimične (izostaju određeni sadržaji iz celine) amnezije, trajne (nemogućnost prisećanja svih događaja i doživljaja u određenom vremenskom periodu, najčešće u poremećaju svesti), amnezije.[10][3][4][8]

Prema etiologiji, amnezije delimo na:

  • Organske amnezije, koje su posledica delovanja fizičkih, infektivnih ili toksičnih agensa na mozak (zapađenje mozga, potresi mozga, zapaljenjske promene, spoljašnji ili unutrašnji izvori trovanja, poremećaji krvotoka u mozgu, epileptičke krize).[11]
  • Funkcionalne amnezije ili psihogene amnezije, nastaju kao posledica funkcionalnih promena svesti (suženja svesti). Nema znakova organskih oštećenja mozga.[9]
Retrogradna amnezija
uredi

Retrogradna amnezija se odnosi na nemogućnost prisećanja za događaje koji su se desili neposredno pre fizičke povrede glave i konsekutivnog prekuda kontinuiteta svesti. Nemogućnost prisećanja može obuhvatati period različitog trajanja. Najduži perid je odmah nakom osvešćenja, a sa daljim oporavkom se skraćuje. Praksa pokazuje da se retrogradna amnezija majčešće "zadržava" nekoliko sekundi neposredno pre povređivanja. Retrogradna amnezija se može javiti usled fizičkih povreda glave - potresa ili nagnječenja glave, neuspelog vešanja, akutnog trovanja, aplikovanja elektrokonvulzivne terapije i slično.[9][3][8]

Kongradna amnezija
uredi

Kongradna amnezija podrazumeva period nesećanja za zbivanja u periodu izmenjenog stanja svesti, tj. nema potpunog prekida u vreme povrede. Nesećanje postoji samo za period kontinuiteta svesti.[9][3][8]

Anterogradna amnezija
uredi

Anterogradna amnezija Označava nemogućnost prisećanja za zbivanja tokom perioda "normalizacije" stanja svesti neposredno posle potpunog prekidanjenog kontinuiteta. Karakteristična je za senilnu cerebralnu degeneraciju.[9][3][8]

Lakunarna amnezija
uredi

Lakunarna ili ograničena amnezija obuhvata samo neki izolovani događaj, ili grupu događaja, koji su obično imali jako afektivno značenje. Može se javiti i kao posledica organskih oštećenja, arteriosklroze cerebralnih krvnih sudova, kao posedica delirantnih stanja i u periodima oscilacije nivoa svesti, budnosti pacijenata.[3][4][8]

Hipermnezija

uredi

Hipermnezija podrazumeva izuzetno pojačanu sposobnost reprodukcije događaja koji se se već dogodili i to do najsitnijih detalja. Normalno je da se čovek bolje priseća detalja koji su afektivno prebnojeni, međutim, pored toga postoje i posebno obdareni ljudi (veštaci pamćenja), koji su u stanju da upamte neobično veliki broj detalja. Ova sposobnost međutin, ne mora biti usko povezana s oštom inteligencijom subjekta. Hipermneziju u patološkim slučajevima srećemo kod delirantnih stanja, u toku epileptične aure, u izrazito stresnim situacijama, pogotovu ako je pritom i život ugrožen (davljenje na primer). Sreće se kod maničnih i hipomaničnih poremećaja. Zapaža se i kod febrilnih stanja, pod dejstvom amfetamina (psihoaktivna supstanca), i drugih halucinogenih droga. Prenaglašena sposobnost prisećanja detalja se sreće i kod paranoika, koji se priseća svakog detalja koji bi mogao imati izvesne mere sa njegovim sumanutim idejama.[10][3][4][8]

Hipomnezija

uredi

Hipomnezija predstavlja umanjenu sposobnost upamćivanja i reprodukcije.hipomanija može biti organska, koja se javlja u sklopu usporenog misaonog toka, kod hipovigilne pažnje, nesigurne orijentacije i smaljene kritičnosti. Funkcionalnu hipomaniju karakteriše selektivno oštećenje i odnosi se samo na izvesne sadržaje.[10][9][3][8]

Kvalitativni poremećaji pamćenja

uredi

Kvalitativni poremećaji pamćenja ili paramnezije mogu se podeliti na:[8]

Alomneziaja

uredi

Alomneziaja ili kako se još može sresti u litaraturi kao retrospektivno falsifikovanje, paramnezija ili naknadno izvrtanje sećanja, je fenomen istorijski pogrešnog doživljavanja realnosti. Radi se o iluzijama sećanja, iliti dodavanje pogrešnih pojedinosti ili pogrešnog smisla sećanju na stvarne događaje. Alomnezija se može javiti usled usled umora, nepažnje, pri delovanja trenutnog patološkog afekta, sumanutih ideja. Sugestija, ili histerićni poremećaj ličnosti može biti osnova ove psihopatološke pojave. Osobe u tim slučajevima nesvesno prihvataju stavove, a pri reprodukciji ih diživljavaju kao svoje sopstveno iskustvo. Moguća je pojava i kod mentalno zdravih osoba, u vezi sa sugestijom i željom da svoji prošlost prikažu u drugačijem "svetlu".[10][9][3][4][8]

Konfabulacija

uredi

Konfabulacija se odnosi da događaje i doživljaje koji se nisu odigrali, nema upamćivanja, već proizvoljne konstrukcije mašte, koji nastaje kako bi se prebrodio procep, praznina u sećanju. Bolesnik izmišlja sadržaje, kako bi njima popuni i premostio praznine u sećanju. Tipićno se javljaju kod oboljenja u vezi sa prolongiranom upotrebom aklkohola, kada je poznata kao Karsokoljeva psihiza. Pacijent uiznoseći podatke o sebi, svom kretanju i aktivnostima u toku dana, nailazi na "rupe" u sećanju. Sopstvenom inicijativom popunjava te rupe, ili nekritički prihvata sugestije sagovornika (da, tada sam tamo bio...), ne želeći da njegov deficit pažnje bude verifikovan. Konfabulacije se mogu javiti i kod zdravih osoba, posebno u uslovima istraživanog postupka.[12][13][9][3][8]

Patološka lažljivost

uredi

Patološka lažljivost (pseudologija fantastika) je poremećaj pamćenja, udružena sa naglašenom potrebom pacijenta da obilato proizvodi neistinite podatke, da više ni on, a ni njegova okolina ne mogu da razluče šta je istina, a šta laž. Vremenom pacijent kreće nekritički da veruje u svoje tvorevine. Ovakva pojava se zapaža kod histerično struktuiranih ličnosti.[9][3][8]

Pseudomnezija

uredi

Pseudomnezija ili pseudoreminiscencija predstavlja sećanje na nepostojeće događaje. Poremećaj se viđa kod bolesnika sa sumanutim idejama i takođe kod maničnih i depresivnih pacijenata.[3][4][8]

Poremećaji vremenskog toka

uredi

Poremećaji vremenskog toka istovremeno zahvataju i sveru percepcije i sveru pamćenja. Tu spadaju fenomeni kao što su: deja vu iliti viđeno, deja entendu iliti već čuto, deja eprouve iliti već doživljeno, deja fati iliti već urađeno, deja pense iliti već promišljeno, deja raconte iliti već rečeno, deja voulu iliti već poželjeno, james fait iliti nikada urađeno, james pense iliti nikada pomišljeno, james raconte iliti nikada rečeno james vu iliti nikada viđeno, james etendu iliti nikada čuto, james eprouve iliti nikada doživljeno, i james voulu iliti nikada poželjeno.[14]

Psihopatologija pamćenja i krivično pravo

uredi

Evidentiranje bilo kojeg poremećaja pamćenja u vreme izvršenja krivičnog dela zahteva brižljivu analizu svih okolnosti događaja, jer sposobnost shvatanja značaja dela i upravljanja svojim postupcima (uračunljivost) može biti problematična (bitno umanjena ili potpuno otklonjena). Sama amnezija, koja normalno nastaje u okviru intenzivnog afekta tokom činjenja dela, ne može biti značajna podrška postojanju mentalnog stanja koje isključuje svesnost delovanja i kontrolu postupaka. Njeno postupanje pre učinjenog dela i produženo trajanje za taj period, eventualno i kasnije tek može imati izvesnu težinu.[9]

Psihopatologija pamćenja i građansko pravo

uredi

U okolnostima poremećenog pamćenja, pitanje nivoa poslovne sposobnosti se logično postavlja. Stepen njenog ograničenja je takođe različit. Zavisno od intenziteta poremećaja, postoji mogućnost potpunog ukidanja poslovne sposobnosti.[9]

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ a b v „APA Dictionary of Psychology”. dictionary.apa.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-04. 
  2. ^ Marić J. Klinička psihijatrija. Megraf, Beograd, 2001.
  3. ^ a b v g d đ e ž z i j k Kecmanović D. Cimptomi i sindromi psihičkih poremećaja. Medicinska knjiga, Beograd - Zagreb, 1988.
  4. ^ a b v g d đ Radojčić B. M. Psihopatologija. Medicinska knjiga, Beograd - Zagreb, 1987.
  5. ^ Golubović G. Z. Psihopatologija opši deo. Zdravstveni centar, Bor, 2004.
  6. ^ Desimiorović V. Medicinska psihologogija sa osnovama psihopatologije. Nauke, Beograd, 1997.
  7. ^ Krajger-Guzina A. Psihijatrija za defektologe. Naučna knjiga. Beograd, 1995.
  8. ^ a b v g d đ e ž z i j k l Goran Z. Golubović. Osnovi opšte psihopatologije. Unigraf Niš, 2008
  9. ^ a b v g d đ e ž z i j Miomir Lj. Leštarević, Forenzička psihopatologija, Beograd 2005
  10. ^ a b v g Stojiljković S. Psihijatrija sa medicinskom psihologijom. Medicinska knjiga, Beograd - Zagreb.1984.
  11. ^ sommotio-cerebri-potres-mozga. Pristupljeno 14. 11. 2013. 
  12. ^ definicija/konfabulacija. Pristupljeno 15. 11. 2013. 
  13. ^ konfabulacija. Pristupljeno 15. 11. 2013. 
  14. ^ Cambell R. J. Psychiatric dictonary. Oxford university press. New York, Oxford, 1996.


Literatura

uredi
  • Hudolin V. Psihijatrija. Stvarnost. Zagreb, 1984.
  • Marić J. Klinička psihijatrija. Megraf, Beograd, 2001.
  • Kecmanović D. Cimptomi i sindromi psihičkih poremećaja.D. Ed. 33-51. Medicinska knjiga, Beograd - Zagreb, 1988.
  • Stojiljković S. Psihijatrija sa medicinskom psihologijom. Medicinska knjiga, Beograd - Zagreb.1984.
  • Radojčić B. M. Psihopatologija. Medicinska knjiga, Beograd - Zagreb, 1987.
  • Golubović G. Z. Psihopatologija opši deo. Zdravstveni centar, Bor, 2004.
  • Desimiorović V. Medicinska psihologogija sa osnovama psihopatologije. Nauke, Beograd, 1997.
  • Krajger-Guzina A. Psihijatrija za defektologe. Naučna knjiga. Beograd, 1995.
  • Miomir Lj. Leštarević, Forenzička psihopatologija, Beograd 2005
  • Goran Z. Golubović. Osnovi opšte psihopatologije. Unigraf Niš, 2008


Spoljašnje veze

uredi