Pjero dela Frančeska

италијански сликар

Pjero dela Frančeska (ital. Piero della Francesca; Brogo san Sansepolkro 1420. — Brogo san Sansepolkro 1492) je italijanski slikar rane renesanse.[2][3][4][5]

Pjero dela Frančeska
Lični podaci
Datum rođenjaoko 1415[1]
Mesto rođenjaSansepolkro, Firentinska republika
Datum smrti12. oktobar 1492.(1492-10-12) (71/72 god.)
Mesto smrtiSansepolkro, Firentinska republika
Krštenje Hrista, 1442

Veoma rano, kao pomoćnik Domenika Venecijana, došao je u Firencu. Bio je sklon teoretisanju. U Firenci je saznao za razvijene tradicije perspektive koje je razvijao Paolo Učelo. Takođe se upoznao sa slavnim freskama Mazača iz kapele Brankači. Radio je za dvorove u Urbinu, Ferari, Arecu i rodnom Brogo san Sepolkrku. U Ferari je ostavio jak uticaj na ferarske slikare.

Pjero dela Frančeska je dosta proširio znanja o perspektivi, kako teorijski u svojim traktatima, tako i praktično „vazdušnom perspektivom i bojenim refleksima koji su uništavali lokalni ton“. Posebno se ističu njegovi pejzaži. Neka od poznatijih dela su mu: Federigo da Montefeltro i njegova žena, Idealan grad, Krštenje Hrista, Bičevanje Hrista. U modernoj matematici su poznata tri traktata koja je Pjero napisao: Trattato d'Abaco, Libellus de Quinque Corporibus Regularibus, De Prospectiva Pingendi. U ovim traktatima su opisane aritmetika, geometrija, algebra i perspektiva.

Biografija

uredi
 
Uskrsnuće, oko 1420-1492, mural, freska i tempera, 225 x 200 cm, Muzej Civico, Sansepolkro, Italija.
 
Bičevanje Krista, posle 1444, ulje na platnu, 59 × 82 cm, Duždeva palata, Urbino.

Verovatno je rođen u malom gradu Sansepolkro (Borđo Santo Sansepolkro)[6] u Toskani, od oca trgovca Benedeta de' Frančeska i majke Romane di Perino da Monterki. Naučio je slikarski zanat od više sijenskih umetnika koji su radili u San Sepolkru tokom njegove mladosti. Pouzdano se zna kako je Pjero šegrtovao u Firenci kod Domenika Venecijana, s kojim je 1439. radio na freskama za bolnicu Santa Marija Nuova (crkva Sant'Eđidio, danas uništena). Takođe je poznavao Fra Anđelika, koji ga je upoznao s vodećim majstorima svog vremena, Mazačom i Bruneleskim.

 
Madona s Detetom, svecima i vojvodom koji kleči, 1472, ulje na platnu, 248 × 150 cm, Pinakoteka u Breri, Majland.

Godine 1442. vraća se u Sansepolkro gde je, tri godine kasnije, primio narudžbu za oltar crkve Miserikordija (uključujući Gospa od Miserkordija), koja je završena u ranim 1460-im. Godine 1449. izveo je nekoliko fresaka u dvorcu Estense i crkvi Sant'Andrea u Ferari, takođe izgubljene. Njegov uticaj je jak u kasnijim alegorijskim slikama Kozme Tura u Ferari.

Dve godine kasnije boravio je u Riminiju, radeći za Sigismonda Pandolfa Malatestu. U svojom maniru uradio je freske Sigismondo Pandolfo Malatesta se moli u utvrđenju sv. Sigismunda i Portret kondotera. Tamo je upoznao još jednog slavnog renesansnog matematičara i arhitektu Albertija. Kasnije se seli u Ankonu, Pesaro i Bolognu. Godine 1452. Pjero dela Frančeska je pozvan u Areco da zameni Bičija di Lorenza u oslikavanju fresaka bazilike sv. Frane. Delo je završeno pre 1466, verovatno između 1452-1456.

Njegove slike freskociklusa koje opisuju „Legendu o pravom krstu” smatraju se njegovim remek-delom i renesanse generalno. Priča u ovim freskama proizilazi iz srednjovekovnog izvora koji opisuje kako je komad pravog drveta s krsta na kojemu je raspet Hrist pronađen. Priče su skupljene u zbirku „Zlatne legendeJakopa da Varace iz sredine 13. veka.[7]

 
Otkrivanje pravog krsta, freska, 1452-1466., sv. Franjo u Arecu.

Godine 1453. vratio se ponovno u Sansepolkro gde je sledeće godine potpisao ugovor za poliptih sv. Avgustina u crkvi sv. Avgustina. Nekoliko godina kasnije, papa Nikola V ga je pozvao u Rim gde je uradio freske u Bazilici Sv. Marije Mađore, od kojih su ostali samo fragmenti. Dve godine kasnije vratio se u Rim da dovrši freske u Vatikanskoj palati koje su bile uništene.

Do danas su ostale slike kao Bičevanje Hrista (oko 1460), jedna od najslavnijih i najkontroverznijih slika rane renesanse. Kako sam kaže u svom uvodu, ova slika pokazuje geometrijsku zrelost i tajanstvenost u načinu kako se predstavljaju tri čoveka u prednjem planu. Druga važna njegova zrela dela Krštenje Hristovo, Uskrsnuće i Gospa iz Parta. U Urbinu, gde je bio u službi Frederika II de Montefeltra, upoznao je Meloca da Forlija i Luku Paciolija. Tamo je naslikao slavne dvostruke portrete Federika i njegove žene Batiste Sforza, sada u galeriji Ufici, i Gospu od Senigalija kao i Rođenje Hristovo. Njegovi portreti u profilu inspirisani su kovanicama iz rimske umetnosti.

Pjero dela Frančeska je zabeležan u dokumentima u Riminiju 1482. i 1487. kada je napriavio svoju oporuku. Slikari kao Peruđino i Luka Sinjoreli su često boravili u njegovoj radionici. Po Vasariju, oslepio je pred kraj života.

Preminuo je u Sansepolkru istog dana kada je Kristofor Kolumbo otkrio Ameriku.

Izabrani radovi

uredi

Dela iz matematike i geometrije

uredi

Njegov duboki interes za teoretsku studiju perspektive i njegov konteplativni pristup slikarstvu su očiti u njegovim delima, uključujući površine oltara San Agostino.[8][9]

Pjero je napisao tri traktata koji su poznati modernim matematičarima: Abakus Traktat (Trattato d'Abaco), Kratka knjiga o pet pravilnih tela (Libellus de Quinque Corporibus Regularibus) i O perspektivi u slikarstvu (De Prospectiva Pingendi). Teme ovih dela uključuju aritmetiku, algebru, geometriju i inovativni pristup geometrijskim telima i linearnoj perspektivi. Mnogo njegovih dela su preuzeli i usvojili pisci kao Luka Pačoli. Pjerovo delo o čvrstim telima se pojavljuje u Pačolijevom delu De Divina Proportione koje je ilustrovao Leonardo da Vinči.

Pjero kao inspiracija

uredi

Skulptura Tomaoko Suzukija iz 2006. za sv. Martina od polja, izložena na Trafalgar trgu, navodi Pjero dela Frančeska kao inspiraciju.[10][11]

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Turner, A. Richard (1976). „Piero della Francesca”. Ur.: William D. Halsey. Collier's Encyclopedia. 19. New York: Macmillan Educational Corporation. str. 40—42. 
  2. ^ „Piero della Francesca”. Oxford Dictionaries. Oxford University Press. Pristupljeno 31. 5. 2019. 
  3. ^ „Piero della Francesca”. The American Heritage Dictionary of the English Language (5th izd.). Boston: Houghton Mifflin Harcourt. 2014. Pristupljeno 31. 5. 2019. 
  4. ^ „Piero della Francesca”. Merriam-Webster Dictionary. Pristupljeno 31. 5. 2019. 
  5. ^ Vasari, Giorgio, Lives of the Most Excellent Painters, Sculptors, and Architects, 1568.
  6. ^ Prema Đorđo Vazariju, umro je u 86. godini života, te je verovatna godina smrti 1406.
  7. ^ "The Golden Legend, or Lives of the Saints" Volume Three Arhivirano na sajtu Wayback Machine (3. новембар 2014), preuzeto 22. ožujka 2007.
  8. ^ Field, J. V. (2005). Piero della Francesca. A Mathematician's Art (PDF). Yale University Press. ISBN 0-300-10342-5. 
  9. ^ „Piero della Francesca”. Oxford Art Online. 
  10. ^ "New Christmas crib for Trafalgar Square" Архивирано на сајту Wayback Machine (26. септембар 2007), preuzeto 22. ožujka-2007..
  11. ^ "Tomoaki Suzuki wins St Martin-in-the-Fields commission for Trafalgar Square crib" Архивирано на сајту Wayback Machine (26. септембар 2007), preuzeto 22. ožujka-2007.

Литература

uredi
  • Галерија европских мајстора - Лазар Трифуновић; Београд 1965.
  • Durant, Will; Durant, Ariel (2011) [1953]. The Story of Civilization, Volume V: The Renaissance. Simon and Schuster. ISBN 9781451647624. 
  • Chieli, Francesca, "La grecità antica e bizantina nell'opera di Piero della Francesca", Firenze, 1993.
  • Berenson, Bernard, Piero della Francesca or The Ineloquent in Art, The Macmillan Company, 1954.
  • Cole, Bruce, Piero della Francesca: Tradition and Innovation in Renaissance Art, HarperCollins Publishers, 1991. ISBN 0-06-430906-1.
  • Damisch, Hubert, A Childhood Memory by Piero della Francesca, Stanford University Press, 2007. ISBN 0-8047-3442-9.
  • Gantz, Jeffrey, "Strong, silent type: Piero della Francesca, international artist of mystery", The Boston Phoenix, Arts section, 1 September 2006.
  • Ginzburg, Carlo, The Enigma of Piero: Piero della Francesca, Verso, 2002. ISBN 1-85984-378-6.
  • Israëls, Machtelt Brüggen, Piero della Francesca and the Invention of the Artist, Reaktion Books, 2020. ISBN 978-1789143218.
  • Keim, Frank, Piero della Francesca: Der Maler als Astronom und Physiker (Schriften zur Kunstgeschichte), Hamburg 2016, ISBN 978-3-8300-9208-7.
  • Longhi, Roberto, Piero della Francesca. ISBN 1-878818-77-5.
  • Maetzke, Anna Maria; Bertelli, Carlo, eds., Piero della Francesca: The Legend of the True Cross in the Church of San Francesco in Arezzo, Skira, 2001. ISBN 978-8884910233.
  • Manescalchi, Roberto, L'Ercole di Piero, tra mito e realtà,(ParteI), Grafica European Center of Fine Art (Terre di Piero), Firenze, 2011. ISBN 978-88-95450-05-6
  • idem, "Piero alla corte dei Pichi", in Studi e Documenti Pierfrancescani II, Sansepolcro 2014. ISBN 978-8895450445
  • Pacioli, Luca, Libellus de quinque corporibus regularibus, corredato della versione volgare [fac-sim du Codice Vat. Urb. Lat. 632]; eds. Cecil Grayson,... Marisa Dalai Emiliani, Carlo Maccagni. Firenze, Giunti, 1995. 3 vol. (68 ff., XLIV-213, XXII-223 pp.). ISBN 88-09-01020-5
  • Piero's Archimedes, [fac-sim du Codice Riccardiano 106 par Piero della Francesca]; eds. Roberto Manescalchi, Matteo Martelli, James Banker, Giovanna Lazzi, Pierdaniele Napolitani, Riccardo Bellè. Sansepolcro, Grafica European Center of Fine Arts e Vimer Industrie Grafiche Italiane, 2007. 2 vol. (82 ff., XIV-332 pp. English, Francais, Espanol, Deutsch, Italiano et Arabic). ISBN 978-88-95450-25-4.
  • Pope-Hennessy, John, The Piero della Francesca Trail, with Aldous Huxley, "The Best Picture", The Little Bookroom, 2002. ISBN 1-892145-13-8.
  • Tofanelli, Pierpaolo, "La Madonna del Parto", Pagine Nuove di Storia dell'Arte e dell'Architettura N. 3, Firenze, 2009. ISBN 978-88-95450-21-6.
  • idem, "La Natività", Pagine Nuove di Storia dell'Arte e dell'Architettura N. 4, Firenze, 2010. ISBN 978-88-95450-22-3
  • Varisco, Alessio, Borgo Sansepolcro. Città di Cavalieri e Pellegrini, Pessano con Bornago, Mimep-Docete, 2012.

Spoljašnje veze

uredi