Rade Končar (sin)
Rade Končar (Zagreb, 4. mart 1942 — Beograd, 1. novembar 1989) bio je advokat, društveno-politički radnik SR Srbije.
Rade Končar | |
---|---|
Lični podaci | |
Puno ime | Rade Končar |
Datum rođenja | 4. mart 1942. |
Mesto rođenja | Zagreb, Hrvatska |
Datum smrti | 1. novembar 1989.47 god.) ( |
Mesto smrti | Beograd, SR Srbija, SFR Jugoslavija |
Univerzitet | Sveučilište u Zagrebu |
Profesija | pravnik |
Porodica | |
Supružnik | Vječeslava Končar[1] |
Deca | Sanja Končar, Olja Končar[1] |
Politička karijera | |
Politička stranka | Savez komunista Jugoslavije |
Biografija
urediRođen je 4. marta 1942. godine u Zagrebu. Bio je sin narodnih heroja Radeta i Dragice Končar. Njegovog oca, koji je u trenutku njegovog rođenja bio u zatvoru, streljali su italijanski fašisti 22. maja u Šibeniku, a majku su mu uhapsile i ubile ustaše 21. avgusta iste godine u Zagrebu. Podigla ga je jevrejska porodica Saili, Josipa i Dragutin, članovi KPJ. Josipa ga je do završetka rata oblačila u devojčicu jer mu je bila ucenjena glava. Naime fašisti su želeli da iskorene porodicu Končar i raspisali su teralicu na Radeta s raspisanom nagradom od 100.000 zlatnih kuna.[1]
Posle rata je završio i diplomirao na Pravnom fakultetu, a vršio je mnoge funkcije u SFR Jugoslaviji. Član Saveza komunista Jugoslavije postao je 1958. godine. Bio je oficir na brodu JLP u Rijeci od 1960. do 1963. godine.
Među ostalim, bio je predsednik Opštinskog komiteta Saveza omladine, dva puta predsednik Opštinskog komiteta SK Novi Beograd, član Gradskog komiteta SK, odbornik Skupštine opštine Novi Beograd i poslanik Republičkog veća Skupštine SR Srbije.
Radio je i u privredi kao direktor „Jugobroda“, a posle toga je prešao u advokaturu.
Umro je iznenada 1. novembra 1989. godine u Beogradu, u 47. godini života.
Reference
uredi- ^ a b v Rade Končar nikada nije video svoje malo "proleterče", pristupljeno 16. maja 2023.
Literatura
uredi- Jugoslavenski savremenici: ko je ko u Jugoslaviji. „Eksport pres“, Beograd 1970. godina.
- Politika, 3. novembar 1989, Beograd, 15. str.
Vidi još
uredi