Juna 1915. godine je u Nišu postavljena prva radio-telegrafska stanica, sa snagom od 10 KW, kojom se održavala veza između srpske vlade i Vrhovne komande. Posle upada bugarske vojske iz pravca Pirota, i usled nadiranja austrougarske vojske, stanica je demontirana i premeštena u Kosovsku Mitrovicu. Oktobra 1915. godine, zbog povlačenja srpske vojske, stanica je uništena kako ne bi pala u ruke neprijatelju. [1]

Jula 1923. godine, Kraljevina Jugoslavija donela je pravilnik kojim se uvodi radio-pretplata i obaveza prijavljivanja radio-prijemnika. Septembra 1924. godine, u radio-telegrafskom centru u Rakovici kod Beograda, uspešno je obavljen probni radio-prenos koncerta. 1. oktobra 1924. godine, Radio Beograd je zvanično počeo muzički i govorni program da odašilje u etar. Prva emisija bio je, zapravo, prenos koncerta koji su izveli članovi Beogradske opere.[1]

Zahvaljujući malom broju popunjenih talasnih dužina, program Radio Beograda je uskoro preko dana mogao da se čuje u čitavoj Kraljevini Jugoslaviji, a noću je dosezao i do slušalaca u inostranstvu.[1]

Radio Beograd se oglasio istog dana kada i Radio Beč, a pre Radija Moskva, Radija Tokio, Radija Peking i radio-stanica u Mađarskoj, Poljskoj i Rumuniji.[1]

Od 24. marta 1929, Radio Beograd počinje sa redovnim emitovanjem svog programa iz zgrade Srpske Akademije Nauka. Kasnije se javlja i Kratkotalasna stanica Beograd, koja je emitovala iz zgrade tadašnjeg Ministarstva Šuma i Ruda (sada Ministarstvo spoljnih poslova).

Drugi svetski rat će prekinuti emitovanje državnog radio-programa u Beogradu. Za vreme rata, u Beogradu radi nemačka radio-stanica, koja je davala i program na srpskom jeziku. Nastavak sadašnjeg Radio Beograda je usledio posle oslobođenja, 10. novembra 1944. Taj dan je ujedno i dan Radio televizije Beograd, koji je preuzela i Radio televizija Srbije.

Radio stanice u Srbiji uredi

Ada uredi

Apatin uredi

Bač uredi

Bačka Palanka uredi

Bačka Topola uredi

Bački Petrovac uredi

Bela Crkva uredi

Bela Palanka uredi

Beograd uredi

Bečej uredi

Valjevo uredi

Veternik uredi

Vlasotince uredi

Vranje uredi

Vrbas uredi

Vršac uredi

Despotovac uredi

Zrenjanin uredi

Kanjiža uredi

Kikinda uredi

Kisač uredi

Kovin uredi

Kragujevac uredi

Kula uredi

Kruševac uredi

Leskovac uredi

Niš uredi

Novi Crnja uredi

Novi Sad uredi

Odžaci uredi

Pančevo uredi

Pljevlja uredi

Požarevac uredi

Priština uredi

Senta uredi

Smederevo uredi

Sombor uredi

Stara Pazova uredi

Subotica uredi

Srbobran uredi

Temerin uredi

Futog uredi

Čoka uredi

Ćuprija uredi

Šabac uredi

Reference uredi

  1. ^ a b v g Milivoje Pavlović, 2004.

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi