Rizna Radović (Krpimej, oko 1900 — Čavolj, kod Subotice, 1939) je jedna od srpskih heroina iz Velikog rata, žena borac koja je preživela čak 15 uboda bugarskih bajoneta. Među svojim saborcima je bila poznata po nadimku Stojan Komita.

Rizna Radović
Rizna Radović sa ordenjem
Lični podaci
Puno imeRizna Radović
NadimakStojan komita
Datum rođenjaoko 1900.
Mesto rođenjaKrpimej na Labu kod Podujeva, Kraljevina Srbija
Datum smrti1939.
Mesto smrtiSubotica, Kraljevina Jugoslavija
Vojna karijera
Služba19171918.
VojskaVojska Srbije
Rodpešadija
ČinKaplar

Biografija uredi

Rizna (Stojana) Radović je rođena u selu Krpimeju na Labu kod Podujeva, na Kosovu 1900., ili 1901. godine. Dečije dane na Kosmetu je provodila, kao i svi ostali u strahu od napada albanskih bandi koje su harale uveliko. Već u osmoj godini je doživela veliku traumu kada je nju i njenog mlađeg brata, nedaleko od kuće napao arbanaski bandit, koga je ona, u borbi za goli život ubila. Zbog straha od krvne osvete Arbanasa, porodica se preselila u selo Prekopuce kod Prokuplja, gde ih je zatekao Prvi svetski rat. Živela je mirno do početka 1917. godine kada su joj bugarski okupatori zarobili roditelje i mlađeg brata i odveli ih u zarobljeništvo iz kog se nikad nisu vratili. Tad je rešila da se pridruži srpskoj vojsci.[1] U borbama je učestvovala od januara do maja meseca.

Učešće u ratu uredi

Rizna je najpre bila u četi vojvode Koste Vojinovića, gde su je i prozvali Stojan Komita, kako se kasnije i sama predstavljavala. Rizna je svojom hrabrošću i odvažnošću uspela vrlo brzo da zasluži pušku i mesto među vojnicima, kao i poštovanje saboraca. Učestvovala je u mnogim okršajima sa Austrijancima i Bugarima, a posebno se iskazala prilikom oslobođenja Blaca, u borbama na Jastrepcu i Ristovcu. Zbog junaštva, unapređena je u čin desetara.

U jednoj borbi, dva bugarska metka ranjavaju je u levu nogu, a potom, tako ranjenu i izmučenu, bugarski vojnici čak 15 puta probadaju bajonetom, ne bi li odala drugove. Do oslobođenja, naizmenično boravi u bolnici i okupacionom zatvoru. Amputirana joj je jedna noga a ruka joj je bila oduzeta od uboda bajonetom.

Zbog junaštva odlikovao ju je lično maršal Franše d’Epere Francuskim ratnim krstom sa palmama i dve domaće armijske pohvale zbog junaštva u Topličkom ustanku protiv bugarskih okupatora.[2]

Život posle rata uredi

Kao i ostali dobrovoljci, po završetku Prvog svetskog rata od kralja Aleksandra dobija pet hektara oranica u blizini Subotice, u dobrovoljačkoj koloniji Čavolj, nedaleko od današnje Kelebije. Iako je bila težak invalid sama je obrađivala zemlju. Pamti se da je uvek oblačila muško odelo i do kraja života o sebi govorila u muškom rodu. Nikada se nije udavala.[3]

Umrla je 1939. i sahranjena je na srpskom vojničkom groblju u Dudovoj šumi u Subotici uz sve vojničke počasti. Međutim, prilikom mađarske okupacije 1941, grobovi srpskih junaka su oskrnavljeni. Oduzimanjem dela groblja od Srpske pravoslavne crkvene opštine, po završetku rata, posleratne komunističke vlasti su potpuno uništile grobove i izorale zemlju zbog izgradnje sportskog centra.

JEDINO što danas čuva uspomenu na odvažnu heroinu je narodna pesma:

 
Spomenik topličanima palim u ratovima 1912 - 1918

OSTA SAMO PESMA

Oj, Rizna, mlado momče, zašto nam selo ostavi,
komitsko ruho obuče, redenik teški navuče,
nazva se Stojan Komita, s gorom se čarnom sastavi.
Da kršiš s gore zlotvore?
Stojane, mori komito, čuva li gorje zeleno,
Trešti li bomba gromovna, pljušti li kiša olovna,
Bije li puška sileno, čujel’ se jeka daleko?
Stojane, bolan Stojane, što ležiš smrknut u gori,
Čuješ li vrane zlokobne, poju ti pesme nadgrobne,
Kakva te mora umori, zašto si tijo, đidijo?
Peku li rane Stojane, sedamnaest smrtnih procvata
Na mladom telu divotnom, rumenom krvlju životnom?
Dušmanska to je osveta, srećne ti rane Stojane.[1]

Reference uredi

  1. ^ a b LEMAJIĆ, Jelena. „Vojvođanske priče: Heroina bez večne kuće”. novosti.rs. Pristupljeno 25. 10. 2019. 
  2. ^ „ONA JE DRUGA MILUNKA SAVIĆ”. telegraf.rs. Pristupljeno 25. 10. 2019. 
  3. ^ „Srpski Tajms”. 

Spoljašnje veze uredi