Rt Arkona (nem. Kap Arkona) je rt na ostrvu Rigen u nemačkoj državi Meklenburg-Zapadna Pomeranija. Rt Arkona je na vrhu poluostrva Vite, nekoliko kilometara severno od Nacionalnog parka Jasmund.

Rt Arkona na karti Nemačke
Rt Arkona
Rt Arkona
Rt Arkona na karti Nemačke
Za brod Kap Arkona vidi: Brod Kap Arkona
Pogled na Rt Arkona
Episkop Absalon ruši kip boga Svetovida na Arkoni 1169.

Rt Arkona je zanimljiv po drevnoj tvrđavi-hramu i slovenskom svetilištu posvećenom slovenskom bogu Svetovidu i starom svetioniku.

Slovenski grad i hram uredi

Ograđeno naselje Arkona sa hramom je bila verski i politički centar slovenske kneževine na Rigenu, u ranom srednjem veku. Ostrvo je tada bilo poznato kao ostrvo Rujan, a naseljavalo ga je slovensko pleme Rujani. U ovom gradu se nalazio poslednji paganski hram poslednjih slovenskih plemena koja su još uvek praznovala stare običaje. Grad je sa tri strane (istoka, juga i severa) bio zaštićen visokim grebenima koji su strmo padali u more a sa zapada je bio zemljani bedem „visok sto stopa“. Ovakav položaj je pružao sigurnost stanovnicima koji su se u prvoj polovini 12. veka često bavili gusarenjem i pljačkanjem obližnjih, danskih, oblasti. Trećina plena je predavana hramu.

Hram je bio u centru naselja, drvene građe i četvorugaone osnove. Spoljašnji zidovi su bili ukrašeni radovima u drvetu sa predstavama božanstava. Ovaj prostor je bio natkriven drvenim krovom. Postojao je jedan ulaz u hram. Unutar ovog prostora je postojao manji, koji se sastojao od četiri stuba i umesto zidova imao tapiserije. Unutar ovog prostora je stajala velika statua, znatno viša od veličine običnog čoveka, posvećena bogu Svetovidu. Statua je imala četiri glave, dve okrenute grudima, dve ka leđima tako da je po jedna gledala levo i desno. Glave su predstavljene izbrijane sa kratkom kosom, kako su nosili tada Rujanci. U desnoj ruci on je držao rog sa ornamentima iskovanim u metalu. Ovaj rog se punio vinom i iz njega je žrec proricao uspešnost žetve i plodnost godine. Ogromni mač je stojao uz bok čije su korice i balčak bile optočene srebrom.

Jednom godišnje, pred žetvu se skupljao narod, a žrec je proricao uspešnost i plodnost. Sveštenik hrama je jedini u mestu imao dugu bradu i kosu. Jedino on je smeo da stupi u unutrašnjost hrama. Ulazio bi u hram, uzimao rog iz ruke kipa i po sadržaju vina u rogu bi proricao uspešnost sledeće žetve. Od ovog proročanstva bi zavisilo da li će se deo žetve čuvati ili sve rasipnički trošiti. Tada bi se održao ritual sa pravljenjem ogromnog okruglog hleba (kolača) veličine čoveka. Sveštenik bi stao iza hleba i pitao stanovnike da li ga vide, kada oni odgovore da ga vide on im odgovara da ga sledeće godine neće videti. Posla ovoga bi sledila bogata gozba sa proždrljivošću koja je fascinirala istoričare. Smatralo se svetom dužnošću napiti se, a grehom ostati trezan.

Božanstvu i hramu je bilo posvećeno i tri stotine ratnika i konja. Oni su sav svoj plen sa pohoda predavali hramu. Tako se u ovom gradu i u ovom hramu nakupila velika količina blaga, srebra i purpurnih tkanina, koja je privukla pažnju okolnih vladara. Sve vendske zemlje i cela Slavija (prema Saksonu Gramatiku) je plaćala porez, a pokloni su stizali i od susednih kraljeva. Ovo je pogotovo iritiralo crkvene velikaše jer su i neki hrišćanski kraljevi slali darove.

Pri hramu je bio i poseban beli konj za koga se smatralo da ga lično jaše Svetovid. Samo je sveštenik smeo da ga oprema i jaše. Niko nije smeo da mu iščupa dlaku iz repa ili grive. Verovalo se da na njemu Svetovid jaše kada ratuje protiv neprijatelja svog kulta. Tvrdi se da je konj uvek bio zatvoren, ali da bi ga ujutro zaticali znojavog i kaljavog, kao da je upravodošao iz borbe. Ovaj konj je služio i za gatanje (ždrebanje). Kada je trebalo odlučivati o miru i ratu tada bi se ispred konja postavio trostruki red kopalja a sveštenik bi poveo konja da krene preko njih. Ako bi konj krenuo desnom nogom to bi najavljivalo uspešan ishod pohoda. Ukoliko bi konj krenuo levom nogom, od pohoda se odustajalo ili se odlagalo dok konj ne bi makar tri puta za redom ispravnom nogom krenuo napred.

Godine 1168. Arkonu je uništila danska vojska (kralj Valdemar I i biskup Absalon od Roskildea). Grad je porušen, hram spaljen, kip isečen i spaljen a stanovništvo pokršteno.

Danas, postoji samo oko jedna četvrtina stare tvrđave, jer je Baltičko more potkopalo zemljište od krede na kome se tvrđava nalazila.

Svetionici uredi

Na rtu se nalaze dva stara svetionika. Jedan je sagrađen 1827, visok 21 metar, a drugi 1902, visok 35 metara. Prvi je najstariji još uvek postojeći svetionik na Baltiku. Projektovao ga je poznati arhitekt Karl Fridrih Šinkel.


Literatura uredi

  • Pad Arkone ili Sumrak slovenskog paganizma, Rastko Kostić, Atos. . Београд. 2009. ISBN 978-86-904569-3-2. .


Spoljašnje veze uredi