Rujnik je naseljeno mesto u gradskoj opštini Crveni Krst na području grada Niša u Nišavskom okrugu. Nalazi se u planinskom području Popove glave i Crnog vrha, na oko 9 km severno od centra Niša. Prema popisu iz 2002. bilo je 569 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 585 stanovnika).

Rujnik
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugNišavski
GradNiš
Gradska opštinaCrveni Krst
Stanovništvo
 — 2011.Pad 490
Geografske karakteristike
Koordinate43° 23′ 19″ S; 21° 52′ 35″ I / 43.3885° S; 21.8765° I / 43.3885; 21.8765
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina459 m
Rujnik na karti Srbije
Rujnik
Rujnik
Rujnik na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj018
Registarska oznakaNI

Istorija

uredi

Nalazi preistorijskog, kao i rimskog i vizantijskog porekla ukazuju na davnu naseljenost seoskog prostora. Na brdu Kremenac nađeno je mnogo obrađenog i poluobrađenog kamena. O ovom selu nema podataka iz slovenskog srednjovekovnog i ranog turskog perioda. Prvi službeni podatak o njemu datira iz 1783/84. godine i to iz izveštaja austrijskih uhoda, koji ga pominju kao selo s oko 40 kuća. Među selima (121 selo) stradalim u vreme Milojeve i Srndakove bune 1841. godine nalazi se i Rujnik. Oslobođenje od Turaka zateklo ga je kao manje selo sa dvadesetak zadružnih domaćinstava.

Posle oslobođenja od Turaka većina domaćinstava se domogla većih kompleksa zemljišta, ali s raspadanjem porodičnih zadruga počeo je već krajem 19. veka proces zemljišnog usitnjavanja. Zbog svog brdsko-planinskog smeštaja i pretežne upućenosti na šumsko-stočarsku privredu, Rujnik je u odnosu na Hum, Kamenicu, Gornji i Donji Komren i druga kotlinska sela, ispoljavao znake slabijeg imovnog položaja. U ataru su zapažene pojave uglja, ali bez pokušaja eksploatacije. Zbog toga su se već krajem 19. veka i u prvoj polovini 20. veka javile tendencije pečalbarenja, dopunskog privređivanja i iseljavanja.

Posle Drugog svetskog rata, naročito šezdesetih godina 20. veka, ojačao je proces prelaženja na gradska radnička zanimanja, ali najčešće uz zadržavanje seoskih poseda i jačanje mešovite privrede. Godine 1971. Rujnik je imao 74 poljoprivredna, 66 mešovitih i 5 nepoljoprivrednih domaćinstava.

Saobraćaj

uredi

Do Rujnika se može doći prigradskom linijom 30 PAS Niš - Gornji Komren - Hum - Rujnik - Leskovik.

Demografija

uredi

Krajem 19. veka (1895) Rujnik je manje selo s 34 zadružnih domaćinstava i 344 stanovnika, a godine 1930. u njemu je živelo 57 domaćinstava i 380 stanovnika.

U naselju Rujnik živi 410 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 46,9 godina (46,9 kod muškaraca i 46,8 kod žena). U naselju ima 152 domaćinstvo, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,22.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[1]
Godina Stanovnika
1948. 723
1953. 790
1961. 829
1971. 741
1981. 647
1991. 585 575
2002. 569 572
2011. 490
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[2]
Srbi
  
548 96,30%
Romi
  
13 2,28%
Crnogorci
  
1 0,17%
nepoznato
  
6 1,05%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference

uredi
  1. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  2. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  3. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura

uredi
  • Enciklopedija Niša: Priroda, prostor, stanovništvo; izdanje Gradina - Niš, 1995.g. pp. 186.

Spoljašnje veze

uredi