Savo Vukadinović Musa

српски политичар

Savo Vukadinović, zvani Musa (1858-1933) bio je istaknuti srpski političar i ratnik, predsednik tularske opštine.

Savo Vukadinović Musa
Datum rođenja1858.
Datum smrti1933.

Biografija uredi

Rođen je 1858. godine na Čevu u Crnoj Gori, od oca Kostadina i majke Savice, u porodici Vukotića koja je bila tazbina crnogorskog knjaza, potom kralja Nikole Petrovića Njegoša. Osnovno obrazovanje stekao je u Crnoj Gori. Od rane mladosti se bavio politikom, zalagao se za ujedinjenje Crne Gore i Srbije. Rano je došao u sukob sa stricem vojvodom Petrom Vukotićem, tastom kralja Nikole.

Iz ekonomskih razloga i kao otvoreni protivnik dinastije Petrović morao je napustiti Crnu Goru i promeniti prezime.

Savo Vukadinović sa ženom Rumicom, sinom Petrom, ćerkom Maricom i braćom Simom i Markom, sa pasošem je prešao preko Golije i Javora u Srbiju krajem osamdesetih (prema nekim podacima početkom devedesetih) godina 19. veka. Zna se da je sa porodicom najpre bio u Kragujevcu, gde je neko vreme boravio u karantinu i čekao na „obećanu zemlju". Potražio je posao u Senjskom rudniku, gde je radio dve godine. Pošto je dobio imanje u Novoj Topoli, kod Leskovca, sa porodicom je prešao iz Kragujevca u ovo selo, odakle se preselio u Čokotin. Sa njim su se u Čokotinu naselila i braća Simo i Marko, koji je bio zet čuvenog popa Vasa Magovčevića.

Prirodno obdaren, iskusan i cenjen političar, pripadnik Radikalne stranke, Savo se povezao sa narodnim poslanicima Jablanice. Uživao je veliki ugled kod sugrađana i viših organa vlasti. Bio je 16 godina predsednik Retkocerske i Tularske opštine i jedna od najpopularnijih ličnosti Gornje Jablanice. Nijedan politički protivnik ga nije pobedio na izborima. Kao predsednik Tularske opštine preduzeo je niz aktivnosti. Njegovom zaslugom otvorena je osnovna škola u Tularu, koja među prvima dobija učitelja. Bio je veliki humanista. Pomagao je siromašnim porodicama i imao oko 22 kumstva na području Gornje Jablanice. Uspeo je da izmiri zavađene poznate prvake Baja Spasojevića i Šćepana Radovića. I mnoge druge zavađene porodice pozivale su ga kao pravičnog čoveka da deli imanja i miri zavađenu braću. Njegova snalažljivost i patriotizam došli su do izražaja i u balkanskim i u Prvom svetskom ratu.

Posle Prvog svetskog rata, dobio je od države zemlju i kuću u selu Propaštici, na Kosovu. I u Propaštici Savo je pomagao naseljnicima. Njegovom zaslugom Ministarstvo prosvete i vere Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca otvorilo je školu u Propaštici i postavilo učitelja. Umro je 1933. godine i sahranjen je u Propaštici. Za sobom je ostavio sledeće naslednike: četiri sina i dve ćerke, među kojima Petra, kapetana I klase i nosioca Karađorđeve zvezde, kao i druge poznate Vukadinoviće.[1]

Izvori uredi

  1. ^ Dobrosav Ž. Turović, Gornja Jablanica: Ljudi i vreme, Leskovac, 2004, 20-21 strana

Spoljašnje veze uredi