Сапуњача

Врста биљке

Sapunjača (Saponaria officinalis L.) je zeljasta lekovita biljka iz porodice karanfila. Naučni naziv ove biljke potiče od latinske reči za sapun sapo (Saponaria) a epitet officinalis upućuje na njena lekovita svojstva

Sapunjača
Naučna klasifikacija uredi
Carstvo: Plantae
Kladus: Tracheophytes
Kladus: Angiospermae
Kladus: Eudicotidae
Red: Caryophyllales
Porodica: Caryophyllaceae
Rod: Saponaria
Vrsta:
S. officinalis
Binomno ime
Saponaria officinalis
Sinonimi[1]
  • Bootia saponaria Neck.
  • Bootia vulgaris Neck
  • Lychnis officinalis (L.) Scop.
  • Silene saponaria Fr. ex Willk. & Lange
Saponaria officinalis

Opis biljke uredi

Višegodišnja zeljasta biljka sa debelim valjkastim rizomom. Stabljika visoka 30-90 cm, uspravna, u gornjoj polovini granata obično bez dlaka. Listovi naspramno raspoređeni, izduženo jajasti, zašiljeni sa kratkim drškama. Obod liske je ceo. Cvetovi krupni, mirisni, sakupljeni u cvasti dihazijume, koje sve zajedno na jednom izdanku grade metlicu. Čašica cilindrična sa 5 zubaca, svetlozelena. Kruničnih listića 5, mnogo dužih od čašice, slobodni, beli ili svetloružičasti. Prašnika 10. tučak sa duguljastim plodnikom sa dva končasta stubića. Plod je čahura sa 4 ili 5 zubaca. Semena mnogo, sitna. Cveta VI-IX.

 
U botaničkoj bašti u Pragu

Rasprostranjenje uredi

Samoniklo raste širom Evrope i Azije do Sibira. Gaji se kao ukrasna i lekovita vrsta.

Stanište uredi

Raste na vlažnim mestima, pored puteva, jaraka, reka, u vrbacima

Upotreba uredi

Koristi se koren (Saponariae radix). Rizom sa korenjem se vadi u rano proleće ili u jesen. Osušeni koren se upotrebljava kod prehlada, kašlja, za izbacivanje sluzi. Koren sapunjače je i blag diuretik. Najčešće se primenjuje u obliku čaja, odvara ili praška.

Reference uredi

Literatura uredi

  • Jančić, R: Sto naših najpoznatijih lekovitih biljaka, Naučna knjiga, Beograd, 1988.

Spoljašnje veze uredi