Sveta Tekla je svetiteljka iz perioda ranog hrišćanstva. Rođena je u Ikoniji. Srpska pravoslavna crkva je proslavlja 7. oktobra (24. septembra po starom kalendaru).

Sveta Tekla

Mošti sv. Prvomučenice Tekle uredi

Dio moštiju Svete Tekle se čuva u Staroj srpskoj pravoslavnoj crkvi na Baščaršiji u Sarajevu.

Žitije sv. prvomučenice Tekle ravnoapostolne uredi

Rođena u Ikoniji od roditelja znamenitih. Kao osamnaestogodišnja devojka bila verena za nekoga mladića u ono vreme, kada apostol Pavle dođe sa Varnavom u Ikoniju na propoved Jevanđelja. Slušajući Pavla tri dana i tri noći Tekla se obrati potpuno veri Hristovoj i zavešta se živeti u devstvu. Videvši je majka, kako i ne gleda više na svoga verenika niti pomišlja na brak, poče je najpre savetovati a po tom tući i moriti glađu. Najzad je predade sudiji i zahtevaše, opaka majka, da je ognjem sažeže. Sudija je baci na oganj, no Bog je spase nepovređenu. Tada Tekla pođe za apostolom Pavlom, i dođe sa njim u Antiohiju. Privučen spoljašnjom krasotom Teklinom nekakav starešina gradski htede je uzeti k sebi silom, no Tekla se iščupa iz njegovih ruku. Taj starešina optuži je knezu kao hrišćanku, koja se gnuša braka. Knez je osudi na smrt i baci pred zverove, no zverovi se ne taknuše tela svete device. Udivljen ovim upita je knez: „ko si ti, i kakva je sila u tebi, da ti ništa ne može naškoditi?" Odgovori mu Tekla: „sluškinja sam Boga živoga“. Tada je knez pusti na slobodu, i ona pođe propovedati Jevanđelje, i uspe da obrati mnoge u veru istinitu, među kojima i neku uglednu i česnu udovicu Trifenu.

Po tome se sv. Tekla, po blagoslovu apostola Pavla, udalji u jedno pusto mesto blizu Selevkije. Tu se ona dugo podvizavaše i iscelenjem bolesnika čudotvornom silom obraćaše mnoge u hrišćanstvo. Pozavideše joj lekari i vračari iz Selevkije, te poslaše neke mlade ljude, da je oskverne, nadajući se da će ona kad izgubi devičanstvo izgubiti i moć svoju čudotvornu. Tekla begaše od onih drskih mladića, i kad vide da će je uhvatiti, ona se pomoli Bogu za pomoć pred jednom stenom, i stena se rastupi i sakri ovu sv. devicu i nevestu Hristovu. I bi joj ta stena i skrovište i grob. O ovoj čudesnoj hrišćanskoj junakinji i svetiteljki veli sveti Jovan Zlatoust „čini mi se da vidim ovu blaženu devu kako prinosi Gospodu jednom rukom devstvo a drugom rukom mučeništvo“.


Kult Svete Tekle kod Srba uredi

Pavle Rovinski je pisao o jakom kultu Svete Tekle (ili lokalno Ćekle) u Crnoj Gori. Sveti Sava je doneo njenu ruku iz Antiohije 1233. koja se nalazila u Peći, pa je u tom kraju bio jak njen kult. Patrijarh Arsenije IV Jovanović Šakabenta 1730. taj dio moštiju poklanja Sabornoj crkvi u Sarajevu, gdje je i danas.[1] Mnogi Srbi iz Peći sele u Bjelopavliće i sa sobom donose kult ove svetiteljke. Zato je u Danilovgradu, centru Bjelopavlića, stara crkva Sv. Tekle. Daljim seobama, nastaju i plemenski nazivi po ovoj svetiteljki, pa su tako i Ceklin i Ćeklići dobili ime po Sv. Tekli - Ćekli, jer su Ćeklići porijeklom iz Bjelopavlića. U Ceklinu su u doba Rovinskog svi, osim jednog bratstva, koje je slavilo Sv. Teklu, slavili Sv. Nikolu. Tamo postoji i najstarija crkvica tog kraja, posvećena toj svetiteljki, i pred njom su nekada održavane narodne skupštine i pazar, a u doba Rovinskog u njoj se služilo samo na dan crkvene slave. Danas dvooltarna (pravoslavna i katolička) Crkva Sv. Tekle se nalazi i u Spiču, kod Bara, jer tamošnja tri srpska pravoslavna bratstva (Papani, Đurmani i Mišići) čuvaju predanje da su doselili iz Bjelopavlića. I ova crkva je najstarija u tom kraju, što dokazuje starinu kulta Sv. Tekle na ovim prostorima.[2] Crkva Sv. Tekle u Danilogradu je dobila na poklon dio moštiju iz Sarajeva.[3] Mihovil Pavlinović je sahranjen u rodnoj Podgori na groblju Sv. Tekle, na kojem je i istoimena crkva.

Izvori uredi

Reference uredi

  1. ^ Rovinski 1998, str. 160.
  2. ^ Rovinski 1998, str. 159.
  3. ^ Bulatović, Ivan. Saborni hram Svete Tekle u Danilovgradu. 

Literatura uredi

Knjige:

Spoljašnje veze uredi