Светилиште (roman)
„Svetilište“ (engl. Sanctuary) je šesti roman američkog književnika i nobelovca Vilijama Foknera, koji je objavljen 9. februara 1931, u izdanju izdavačke kuće Kejp end Smit (CAPE & SMITH). Radnja se odigrava maja i juna 1929. u imaginarnom okrugu Joknapatafa, u kojem se odigravaju gotovo svi romani i pripovetke ovog američkog autora. U središtu narativa je advokat Horas Benbou koji pokušava da odbrani nevinog čoveka optuženog za ubistvo. Svojevrsni nastavak događaja opisanih u Svetilištu dat je u Foknerovom delu Rekvijem za iskušenicu (1951). Svetilište tematizuje otkrivanje prirode zla, gubitak iluzija, problem korupcije i potragu za pravdom.[1]
Svetilište | |
---|---|
Nastanak | |
Orig. naslov | Sanctuary |
Autor | Vilijam Fokner |
Zemlja | SAD |
Jezik | engleski jezik |
Sadržaj | |
Teme | priroda zla |
Lokalizacija | Joknapatafa; maj/jun 1929. |
Izdavanje | |
Izdavač | Kejp end Smit (CAPE & SMITH) |
Datum | 1931 |
Tip medija | tvrde i meke |
Svetilište je Foknerov najmračniji roman pun eksplicitnih scena nasilja, što je navelo tadašnjeg kritičara Henrija Sidela Kenbija da napiše da je sa ovim romanom sadizam dostigao svoj američki vrhunac.[2] Kontroverze koje su ga okružile, pogotovo one vezane za epizodu silovanja, učinile su Svetilište bestselerom i skrenule pažnju kritičara na Foknera. Roman se prodavao više od svih njegovih prethodnih dela zajedno.[3] Međutim, finansijski problemi izdavača sprečili su Foknera da svoj uspeh i unovči. [4] Iako su mnogi onovremeni čitaoci i kritičari bili zgroženi opisima užasa i nasilja, drugi su u Svetilištu videli književnu vrednost i hvalili njegovu provokativnu snagu.[5] Savremeni proučavaoci ističu da je ovo roman koji je Fokner ubedljivo najviše puta prepravljao.
Roman je preveden na srpski jezik u više izdanja.
Adaptacije uredi
Studio Paramaunt je 1933. snimio adaptaciju Svetilišta, pod nazivom Priča o Temli Drejk. Film je režirao Stiven Roberts, i u njemu su glavne uloge tumačili Miriam Hopkins i Džek la Ru. Film je izazvao kontroverze zbog prikazivanja seksualnosti i nasilja, i ubrzao je donošenje strogih cenzorskih pravila u Holivudu poznatih kao Hejzov kod. Drugi put je ekranizovan 1691. u režiji Tonija Ričardsona. Scenario je nastao kombinovanjem narativa Svetilišta sa njegovim nezvaničnim nastavkom Rekvijumom za iskušenicu. Druga adaptacija se smatra lošijom od prve.
Reference uredi
- ^ Fargnoli & Golay 2009, str. 248.
- ^ Canby 1931, str. 674.
- ^ Towner 2008, str. 28.
- ^ Rampton 2008, str. 59.
- ^ Fargnoli & Golay 2009, str. 247.
Literatura uredi
- Rampton, David (2008). William Faulkner: a literary life. New York. ISBN 978-1-4039-4680-5.
- Fargnoli, A. Nicholas; Golay, Michael (2009). Critical Companion to William Faulkner. Infobase Publishing. ISBN 978-1-4381-0859-9.
- Canby, Henry Seidel (1931). The School of Cruelty,” Saturday Review of Literature 7.
- Towner, Theresa M. (2008). The Cambridge Introduction to William Faulkner. Cambridge University Press. ISBN 978-1-139-46969-2.