Sveti sinod (grč. Ιερά Σύνοδος) crkveni je zakonodavni ili izvršni organ. Na njegovom čelu stoji crkveni poglavar (predstojatelj).

U nekim pravoslavnim pomjesnim crkvama sveti sinod je sabor svih eparhijskih arhijereja[1] i samim tim vrhovna vlast. U tim crkvama obično postoji i stalni sinod, crkveno tijelo užeg sastava koje je nosilac izvršne vlasti. Npr. u Grčkoj pravoslavnoj crkvi postoji Sveti arhijerejski sinod (crkvenozakonodavna vlast) i Stalni sveti sinod (izvršna vlast).[2]

U drugim pravoslavnim crkvama sveti sinod je samo izvršni organ dok se crkvenozakonodavni organ naziva arhijerejski sabor ili sabor episkopa. Npr. u Srpskoj pravoslavnoj crkvi postoji Sveti arhijerejski sabor (crkvenozakonodavna vlast) i Sveti arhijerejski sinod (izvršna vlast).[3] Isto tako, u Ruskoj pravoslavnoj crkvi postoji Arhijerejski sabor i Sveti sinod.[4]

Osim crkvenozakonodavne ili izvršne vlasti sveti sinod vrši i sudsku vlast nad arhijerejima. Shodno tome, prema kanonskom pravu, sinod u svom sastavu mora imati najmanje trojicu arhijereja. Telo koje se izdaje za sinod, a ne zadovoljava kanonske preduslove za punopravan rad, označava se kao "pseudo-sinod".

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ^ Sveti sinod kao sabor arhijereja može uključivati samo eparhijske arhijereje, ali negdje i vikarne. Npr. Sveti arhijerejski sinod Pravoslavne ohridske arhiepiskopije je sabor svih njenih arhijereja (i eparhijskih i vikarnih).
  2. ^ Ιερά Σύνοδος Arhivirano na sajtu Wayback Machine (11. novembar 2018) i Διαρκής Ιερά Σύνοδος, Pristupljeno 13. 9. 2014.
  3. ^ Ustav Srpske pravoslavne crkve (1957)
  4. ^ Ustav Russkoй Pravoslavnoй Cerkvi (jezik: ruski), Pristupljeno 13. 9. 2014.