Semjon Frank

Semjon Frank
Semjon Frank
	Fotografija Franka
Lični podaci
Puno ime	Semёn Lю́dvigovič Frank
Datum rođenja	28. januar 1877.
Mesto rođenja	Moskva, Ruska Imperija
Datum smrti	10. decembar 1950. (73 god.)
Mesto smrti	London, Ujedinjeno Kraljevstvo
Državljanstvo	Rusija
Filozofski rad
Epoha	Filozofija XX veka
Regija	Ruska filozofija filozofija
Škola filozofije	Hrišćanski misticizam, Hrišćanska filozofija

Semjon Ljudvigovič Frank (rus. Семён Лю́двигович Франк; 28. januar 1877 – 10. decembar 1950) bio je ruski filozof. Rođen je u jevrejskoj porodici, postao je pravoslavni hrišćanin 1912. godine. Godine 1922. proteran je iz Sovjetske Rusije i živeo je u Berlinu. Godine 1933. smenjen je sa mesta šefa Ruskog naučnog instituta. Godine 1945. preselio se u Britaniju.

Biografija

Semjon Ljudvigovič Frank rođen je u Rusiji u jevrejskoj porodici. Njegov otac je bio lekar i umro je kada je dečak bio mali, a vaspitavao ga je deda po majci M. Rosijanski, ortodoskni Jevrejin, koji ga je naučio hebrejski i odveo u sinagogu. Preko svog očuha, populiste V.I. Zaka, upoznao se sa delima N. K. Mihajlovskog i drugih revolucionara.

U srednjoj školi se zainteresovao za marksizam. Godine 1894. počeo je da studira pravo na Moskovskom univerzitetu, ali je više vremena provodio propovedajući socijalizam radnicima, ali je do 1896. smatrao da su marksističke ekonomske teorije nezadovoljavajuće, iako je ostao socijalista. Godine 1899. napisao je revolucionarni pamflet koji ga je proterao iz Moskve; pa je u Berlinu završio studije filozofije i političke ekonomije. 1900. objavio je na ruskom jeziku Kritiku Marksove teorije vrednosti. Godine 1901. vratio se u Rusiju i diplomirao na Univerzitetu u Kazanju. Nakon toga filozofija je postala njegova glavna preokupacija.

Godine 1908. oženio se Tatjanom Sergejevnom Barcevom (1886–1984) sa kojom će imati četvoro dece: Alekseja (1910–1969), Nataliju (1912–1999), Vasilija (1920–1996) i Viktora.

Godine 1912. prešao je u pravoslavno hrišćanstvo i počeo da predaje filozofiju na Univerzitetu u Sankt Peterburgu. Kasnije je napisao: „Smatram svoje hrišćanstvo kao završetak svog starozavetnog vaspitanja, kao organsku evoluciju zasnovanu na religioznim osnovama koje sam prihvatio u detinjstvu“.^[1]

On je 1913-1914 proveo u Nemačkoj, gde je napisao Der Gegenstand des Wissens („Predmet znanja“) za koji je magistrirao (1916). Usledio je njegov Duša Čeloveka ('Muška duša') (1917).

U leto 1917, on je postavljen za dekana fakulteta umetnosti novog Univerziteta u Saratovu. Godine 1921. postavljen je za katedru filozofije na Moskovskom univerzitetu. Tamo se pridružio filozofu Nikolaju Berđajevu, koji je rukovodio Slobodnom akademijom duhovne kulture.

Dana 29. septembra 1922. oko 160 istaknutih intelektualaca i njihovih porodica proterano je (o svom trošku i ne vraćajući se bez dozvole sovjetskih vlasti) na takozvanim „brodom filozofa“ iz Petrograda u Štetin, gde su stigli 2. oktobra.^[2]

Frenk je ostatak života proveo uz podršku Svetskog saveta crkava i njegovog prijatelja Ludviga Binsvangera koji je bio jedan od najpoznatijih psihijatara na svetu. Od 1930-ih, saradnja sa ekumenskim časopisima i organizacijama postaje sve važnija za Franka. U decembru 1931. izabran je za šefa Ruskog naučnog instituta (RSI) u Berlinu.^[2] Dana 7. aprila 1933. Zakon o obnavljanju profesionalne državne službe zahtevao je arijevski sertifikat od svih zaposlenih i službenika u javnom sektoru, uključujući obrazovanje. Njegovo jevrejsko poreklo ga je učinilo nezaposlenim u Nemačkoj. Nekoliko meseci ga je nasledio Ivan Iljin, a zatim Adolf Ert. U januaru 1936. Frank je prestao da sarađuje sa Kantovskim društvom.^[2] Bežeći od nacističkog progona, preselio se u Pariz 1937. godine. Tokom izgnanstva objavio je nekoliko knjiga i članaka na ruskom jeziku i članke na nemačkom, francuskom i jedan na holandskom De Russische Wereldbeschouwing (1932). Prema Vilemu Adolfu Viser 't Hoftu, on je bio veliki autoritet u religiji i metafizici.

On i njegova žena preživeli su Drugi svetski rat skrivajući se u blizini Grenobla; zahvaljujući zalaganju Dž. R. R Tolkina, Frank je dobio stipendiju Svetskog saveta crkava. U ranim godinama rata napisao je 'Bog sa nama', prvo njegovo delo koje je prevedeno na engleski (objavljeno 1946). Godine 1945. on i njegova žena su se preselili u Britaniju. Frenk je umro od raka pluća (?) u Londonu. On i njegova supruga sahranjeni su na groblju Hendon u Londonu.

Metafizički libertarijanizam

Filozofija Semjona Franka bila je zasnovana na znanju ontološke teorije. To znači da je znanje bilo intuitivno u celini, ali i logički apstraktno; logika ograničena samo na deo bića.^[3] Frenk je učio da je postojanje biće ali i postajanje. Kao postajanje, čovek ima dinamički potencijal. Dakle, nečija budućnost je neodređena jer je stvarnost i racionalna i iracionalna a stvarnost uključuje jedinstvo racionalnosti i iracionalnosti, odnosno nužnosti i slobode.^[4] Frankov stav je bio za postojanje slobodne volje.^[5]

Dela

Vekhi [Landmarks] (1907)
Der Gegenstand des Wissens. Grundlagen und Grenzen der begrifflichen Erkenntnis [Knowledge. Principles and Limitations of Conceptual Perception] (1915) (French translation, 'La Connaissance et l'etre', 1937)
Dusha Cheloveka (1917) (English tr., 'Man's Soul', 1993)
The Methodology of the Social Sciences (1921) [in Russian]
Vvedenie v philosophiyu (i.e. 'Introduction to Philosophy') (1922)
Zhivoe znanie (1923)
Krushenie kumirov [i.e. 'The Downfall of idols'] (1924)
Religion and Science [in Russian] (1924)
Smysl zhizni (1926) (English tr., 'The Meaning of Life', 2010)
The Basis of Marxism [in Russian] (1926)
Die geistigen Grundlagen der Gesellschaft (1930) [also in Russian] (English tr., 'The Spiritual foundations of society', 1987)
Realität und Mensch [Reality and Mankind]
Nepostizimoe (i.e. 'The Unfathomable') (1939) (English tr., 'The unknowable: an ontological introduction to the philosophy of religion', 1983)
God With Us: Three Meditations ... Translated from the Russian by Natalie Duddington (1946)
Light and Darkness [in Russian] (1949) (English tr., 'Light shineth in darkness', 1989)
V. Solovyev: an anthology (1950)
Reality and man (1956)

Reference

^ S.L. Frank A Miscellany (in Russian) (1954. Munich), p. 3-4.
^ ^a ^b ^v https://iphlib.ru/library/collection/persmon/document/Tsygankov?ed=1
^ Logical abstraction is only possible because of the intuition of this all-embracing unity. A logically determined object is an object subordinated to the laws of identity, contradiction and excluded middle: it is A in contradistinction to all else, i.e. to non-A. Thus the determinateness of A is only thinkable as "forming part of a complex (A + non-A)." Such a correlation can have its ground only in a whole which transcends the determinitions A and non-A, and consequently is a metalogical unity (237), i.e. a unity not subject to the law of contradiction. It belongs to the realm of the "coincidence of opposites" (coincidentia oppositorum) or, rather, there are no opposites in it all, so that "the law of contradiction is not violated, but simply inapplicable to it". History of Russian Philosophy by NO Lossky pg 267
^ History of Russian Philosophy by Nikolay Onufriyevich Lossky p. 269.
^ All that is new arises not out of a definite ground, which as determinists suppose, necessarily predetermines the future, not out of A, but out of A-X; i.e. out of the transfinite essence of reality in so far as it is partially determined by the presence of A.

Додатна литература

T. Obolevitch, 'Negative theology and science in the thought of Semyon Frank', in Studies in East European Thought; 62:1 (2010), p. 93-99
Russian Religious Thought, ed. J. D. Kornblatt, R. F. Gustafson (1996. University of Wisconsin Press). ISBN 0-299-15134-4 and. ISBN 978-0-299-15134-8.
P. Boobbyer, S. L. Frank: the life and work of a Russian philosopher 1877-1950 (1995)
N. Zernov, The Russian Religious Renaissance of the Twentieth Century (1963), esp. p. 158-163
N. O. Lossky, 'S.L. Frank', in N. O. Lossky, History of Russian Philosophy (1952), p. 266-292 ( «Istoriя rossiйskoй Filosofii »(1951. Allen & Unwin, London ASIN: B000H45QTY International Universities Press Inc NY, NY. ISBN 978-0-8236-8074-0 sponsored by Saint Vladimir's Orthodox Theological Seminary)
V. Kupriяnov, "Transformaciя filosofii dlitelьnosti A. Bergsona v ideal-realizme S.L. Franka" (The Transformation of Bergson’s Philosophy of Duration in S.L. Frank’s Ideal-Realism), in "History of Philosophy", Vol. 21. No 1 / 2016, pp. 128–135.

[1] S.L. Frank A Miscellany (in Russian) (1954. Munich), p. 3-4.

[Именован-20240420175704-2] v https://iphlib.ru/library/collection/persmon/document/Tsygankov?ed=1

[3] Logical abstraction is only possible because of the intuition of this all-embracing unity. A logically determined object is an object subordinated to the laws of identity, contradiction and excluded middle: it is A in contradistinction to all else, i.e. to non-A. Thus the determinateness of A is only thinkable as "forming part of a complex (A + non-A)." Such a correlation can have its ground only in a whole which transcends the determinitions A and non-A, and consequently is a metalogical unity (237), i.e. a unity not subject to the law of contradiction. It belongs to the realm of the "coincidence of opposites" (coincidentia oppositorum) or, rather, there are no opposites in it all, so that "the law of contradiction is not violated, but simply inapplicable to it". History of Russian Philosophy by NO Lossky pg 267

[4] History of Russian Philosophy by Nikolay Onufriyevich Lossky p. 269.

[5] All that is new arises not out of a definite ground, which as determinists suppose, necessarily predetermines the future, not out of A, but out of A-X; i.e. out of the transfinite essence of reality in so far as it is partially determined by the presence of A.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]