Сеница шљиварка
Senica šljivarka (lat. Poecile lugubris) vrsta je ptice iz porodice senica. Reč lugubris potiče iz latinskog jezika i znači žalostan.[2]
Senica šljivarka | |
---|---|
![]() | |
Poecile lugubris | |
Naučna klasifikacija ![]() | |
Domen: | Eukaryota |
Carstvo: | Animalia |
Tip: | Chordata |
Klasa: | Aves |
Red: | Passeriformes |
Porodica: | Paridae |
Rod: | Poecile |
Vrsta: | P. lugubris
|
Binomno ime | |
Poecile lugubris Temminck, 1820
| |
![]() | |
Rasprostranjenost vrste Poecile lugubris | |
Sinonimi | |
Parus lugubris |
Opis
urediSenica šljivarka je od vrha repa do vrha kljuna dugačka oko 14 centimetara, a telesna težina ove vrste se kreće od 15 do 19 grama.[3] Ovu vrstu senice karakterišu beli obrazi i crno područje ispod kljuna, na vratu. Naizgled je slična sivoj senici, ali se od nje može veoma lako razlikovati po tome što ima veće crno područke ispod kljuna i po tome što joj se belo područje zadržava na obrazima dok se kod sive senice širi i na zadnji (dorzalni) deo tela.[3]
Rasprostranjenost i stanište
urediAreal senice šljivarke obuhvata Balkansko poluostrvo, Malu Aziju i delove Bliskog istoka. Naseljava mediteranska i submediteranska područja sa otvorenim (gde je gustina drveća manja) listopadnim ili mediteranskim šumama (hrasta, masline, bukve, vrbe, kedra, smreke, itd.), šikarama, vinogradima voćnjacima i živicama. Živi uglavnom u pobrđu, nižim planinama ili klisurama.[4][5]
Biologija
urediSenica šljivarka se hrani uglavnom insektima, njihovim larvama, jajima, a takođe i semenima biljaka. Gnezdi se od marta do avgusta i monogamna je vrsta. Gnezda pravi u rupama u umirućem drveću i voćkama, ali takođe i među stenama. Senica šljivarka gnezdo gradi od vune, dlake, perja i biljnog materijala. U gnezdo ženka polaže od 5 do 7 jaja. Stanarica je, sa povremenim kretanjima radi promene nadmorske visine u određenim delovima areala. Zvaničnih podataka o brojnosti senice šljivarke nema, a populacioni trend se ocenjuje kao stabilan.[4][5]
Ugroženost
urediUtvrđeno je da u pojedinim delovima areala (u Jermeniji) ugrožavajući faktor predstavlja sve veći broj divljih požara i upotreba toksičnih materija u poljoprivredi.[4]
Senica šljivarka u Srbiji
urediU Srbiji je senica šljivarka redovna gnezdarica pobrđa i brdskih predela južno od Save i Dunava sa populacijom između 7 000 i 13 000 gnezdećih parova.[5]
Reference
uredi- ^ BirdLife International (2017). „Poecile lugubris”. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2021.1. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 29. 4. 2021.
- ^ Jobling, James A (2010). The Helm Dictionary of Scientific Bird Names. London: Christopher Helm. str. 133, 238. ISBN 978-1-4081-2501-4.
- ^ a b Sombre-tit (Poecile lugubris) − birdid.no
- ^ a b v Sombre-tit (Poecile lugubris) − Data Zone
- ^ a b v „Senica šljivarka (Parus lugubris) − BioRas”. Arhivirano iz originala 30. 05. 2021. g. Pristupljeno 14. 10. 2019.
Literatura
uredi- Jobling, James A. (2010). The Helm Dictionary of Scientific Bird Names. London: Christopher Helm. str. 108, 170. ISBN 978-1-4081-2501-4.
Spoljašnje veze
uredi- Подаци везани за чланак Poecile lugubris на Викиврстама
- Медији везани за чланак Сеница шљиварка на Викимедијиној остави