Simone Bokanegra (opera)

оперско дело
Opere
Oberto, grof od San Bonifacija

Jedan dan vlasti
Nabuko
Lombardijci u Prvom krstaškom ratu
Ernani
Dva Foskarija
Jovanka Orleanka
Alzira
Atila
Magbet
Razbojnici
Gusar
Bitka za Lenjano
Lujza Miler
Stifelio
Rigoleto
Trubadur
Travijata
Sicilijansko večernje
Simone Bokanegra
Bal pod maskama
Moć Sudbine
Don Karlos
Aida
Otelo
Falstaf

Ostala dela
Inno delle Nazioni

Gudački kvartet u e-mollu
Rekvijem
Pater noster za petodelni hor
Ave Maria za soprana i gudače
Četiri sveta komada

Simon Bokanegra (Simone Boccanegra), opera, melodramma u tri čina sa prologom Đuzepea Verdija

Libreto uredi

  • Originalna verzija
Frančesko Marija Pjave (Francesco Maria Piave) prema drami Simon Bokanegra (Simón Bocanegra) Antonija Garsije Gutijereza (Antonio García Gutiérrez).
  • Konačna verzija
preradio Arigo Boito (Arrigo Boito)

Praizvedba uredi

  • Originalna verzija
12. mart 1857, Venecija u Teatro La Fenice.
  • Konačna verzija
24. mart 1881, Milano u Teatro alla Scala.

Likovi i uloge uredi

Prolog uredi

Simon Bokanegra (Simone Boccanegra), pirat u službi Đenovske Republike - bariton
Jakopo Fiesko (Jacopo Fiesco), đenovski plemić - bas
Paolo Albiani (Paolo Albiani), đenovski zlatar - bariton
Pjetro (Pietro), građanin Đenove, vođa narodne stranke - bariton

Ostala tri čina uredi

Simon Bokanegra (Simone Boccanegra), đenovski Dužd - bariton
Marija Bokanegra (Maria Boccanegra), njegova ćerka, pod imenom Amelija Grimaldi - sopran
Jakopo Fiesko (Jacopo Fiesco), pod imenom Andrea - bas
Gabrijele Adorno (Pietro), đenovski plemić - tenor
Paolo Albiani (Paolo Albiani), duždev omiljeni dvorjanin - bariton
Pjetro (Pietro), dvorjanin - bariton
Kapetan lukonoša - tenor
Amelijina pratilja - mecosopran

Mesto i vreme uredi

Đenova i okolina sredinom XIV veka.

Sadržaj uredi

 
„Simon Bokanegra“, Opera SNP-a, Novi Sad, 2013/14. Fotografija je deo foto zbirke Srpskog narodnog pozorišta.

Prolog uredi

Trg u Đenovi, pred Fieskovom palatom. Ambiciozni Paolo Albiani i Pjetro, vođa narodne stranke, odlučuju da iskoriste svoj uticaj i dovedu heroja Simona Bokanegru izabranog od naroda kao Dužda. Bokanegra je iznenađen, ali se nada da ako bude držao tu funkciju, moći ponovo da se susretne sa svojom voljenom Marijom. Njen aristokratski otac Fiesko je drži daleko od njega jer ne želi da je uda za građanina. Fiesko je spreman da se pomiri s njim ako mu da ćerku koju je Marija rodila sa Bokanegrom i dozvoli mu da je sâm odgaji, a koja je misteriozno nestala pre nekog vremena. Bokanegra odlazi kod Fieska, ali saznaje da je njegova Marija umrla. Napolju, na trgu, narod pozdravlja Bokanegru kao novoizabranog Dužda.

 
„Simon Bokanegra“, Opera SNP, Novi Sad, 2013/14; Danijela Jovanović, Vasa Stajkić. Fotografija je deo foto zbirke Srpskog narodnog pozorišta.

I čin uredi

  • Scena I

25 godina kasnije. Bašta palate Grimaldi. Amelija, ćerka plemenite porodice Grimaldi koju je proterao Dužd, je zaljubljena u Gabrijela Adorna, pripadnika plemiće porodice u sukobu sa Bokanegrom. Fiesko i Adorno spremaju pobunu protiv Dužda. Amelija ih uzalud odvraća od nasilja i mržnje; samo ljubav, kaže ona, može poboljšati svet. Fiesko kaže Gabrijeleu da je Amelija samo usvojenica Grimaldijevih i da je niskog porekla, ali Gabrijele ipak želi da se njome oženi. Dužd dolazi da prosi Ameliju za svog dvorjanina Paola. Ona odbija ponudu, ističući svoje nepoznato poreklo kao izgovor. Dužd prepoznaje Ameliju kao svoju ćerku i oboje odlučuju da to bude tajna za sada. Ali, kada Dužd prenese Paolu odbijanje Amelije, Paolo se okreće protiv njega i planira Amelijinu otmicu.

  • Scena II

Dvorana saveta u Duždevoj palati. Bokanegra pokušava da nagovori savetnike da ne zarate sa rivalskom Mletačkom republikom, ali njegove iskrene molbe ne urađaju plodom. Spolja se čuje vika. Bokanegra izlazi pred narod i njihove pretnje prelaze u klicanje. Masa dovlači Fieska i Gabrijelea koji je ubio Amelijinog otmičara, ali zna da je naručilac otmice još na slobodi. On optužuje Dužda da je taj naručilac i izvlači mač. Amelija se baca između njih. Bokanegra sumnja na Paola, proklinje ga i osuđuje na izgnanstvo. Primorava Paola da ponovi prokletstvo i time osudi sebe.

II čin uredi

 
„Simon Bokanegra“, Opera SNP, Novi Sad, 2013/14; Saša Petrović, Danijela Jovanović, Vasa Stajkić. Fotografija je deo foto zbirke Srpskog narodnog pozorišta.

Dvorana u duždevoj palati. Paolo planira da povuče Dužda za sobom i sipa otrov u njegov pehar. Tada traži da se iz tamnice dovedu Fiesko i Gabrijele.. Sudbina će odlučiti da li će Dužd umreti od noža ili otrova, ali Fiesko odbija da bude ubica. Paolo zadržava Gabrijelea i uverava ga da Dužd želi da obeščasti Ameliju. Dužd ispija otrov u peharu, a Amelija sprečava Gabrijelea da ga ubije nožem. Kada sazna da je Bokanegra Amelijin otac, moli za oproštaj i spreman je da se bori na njegovoj strani.

III čin uredi

Unutar duždeve palate, sa morem u pozadini. Duždeva strana je pobedila. Bokanegra daje Fiesku slobodu, ali Paolo, koji se borio na strani plemića, je osuđen na smrt. Slavi se venčanje Amelije i Gabrijelea. Paolov otrov počinje da deluje i umirući Bokanegra moli Fieska da se izmire. Fiesko odbija, ali kada Bokanegra otkrije da mu je Amelija ćerka, a time Fieskova unuka, oni se mire. Bokanegra imenuje Gabrijelea kao naslednika i umire.

Spoljašnje veze uredi

Libreto

Note