Skandal u vezi s Gutenbergovim plagijatom

немачки политички скандал који је довео до тога да Гутенберг под притиском јавности поднесе оставку са места министра одбране

Skandal u vezi s Gutenbergovim plagijatom (nem. Plagiatsaffäre Guttenberg) podrazumeva nemački politički skandal koji je doveo do toga da Karl Teodor cu Gutenberg, pod pritiskom javnosti, podnese ostavku sa mesta ministra odbrane, zbog plagijata u doktorskom radu. U februaru 2011. godine pojavile su se prve optužbe za Gutenbergov plagijat. Profesor prava, Andreas Fišer Leskano, otkrio je da je Gutenberg preuzeo mnoge pasuse od drugih autora, doslovno od reči do reči, bez označavanja izvora u fusnotama. Fišer Leskano je smatrao da u Gutenbergovom doktoratu, odbranjenom 2007. godine, na više mesta nedostaje jasni naučni dokazi. Gutenberg je u početku je negirao optužbe, ali je priznao da je u svojoj doktorskoj disertaciji možda napravio propuste u fusnotama. U jednu od najvažnijih tema nemačke štampe, uključili su se i sama kancelarka, ali i ministarka pravde i drugi političari. Nemačka kancelarka Merkel je podržala Gutenberga.

U novembru 2011. tužilaštvo u Hofu obustavilo je krivični postupak zbog kršenja autorskih prava protiv Gutenberga, pod uslovom da uplati 20.000 evra nemačkoj dobrotvornoj fondaciji.

Njegova ostavka je pokrenula niz pitanja o mogućem nasledniku, ali i o tome kako će se cela priča odraziti na političke prilike u Nemačkoj.

Istorija

uredi

Karl Teodor cu Gutenberg je studirao pravo na Univerzitetu u Bajrojtu od 1992. do 1999. godine. Na prvom državnom ispitu je imao ukupnu ocenu „zadovoljavajuće“, zbog čega mu je bila potrebna posebna dozvola za doktorski postupak. U skladu sa propisima o doktorskim studijama, Gutenberg je morao da predstavi najmanje dva sertifikata o seminaru sa ocenom „dobro“. Odobrenje mu je izdao tadašnji dekan njegovog fakulteta, Karl Georg Loric.

Gutenberg je radio na disertaciji o ustavu i ustavnom ugovoru od 2000. do 2007. godine. Njegov doktorski mentor je bio Peter Haberle, a drugi recenzent Rudolf Štrajnc. Nakon usmenog doktorskog ispita 27. februara 2007, Gutenberg je dobio ukupnu ocenu „summa cum laude” (sa najvećom pohvalom). Nakon odbrane, dozvoljeno mu je da privremeno drži akademsku titulu doktora prava od 7. maja 2007. godine i zvanično od 28. januara 2009. godine.

Dana 25. februara 2011. godine, Der Tagešpigel je izvestio da je Gutenberg bio član nadzornog odbora Rhon Clinicum AG od 1996. do 2002. Njegova porodica je u to vreme imala veliki udeo u kompaniji. Rhon Clinicum AG je potvrdio da je između 1999. i 2006. godine Univerzitetu u Bajrojtu uplaćeno oko 750.000 evra za finansiranje nove katedre za medicinsko upravljanje na Pravnom i Ekonomskom fakultetu.

Recenzija plagijata

uredi

Andreas Fišer-Leskano[1], profesor javnog prava Univerziteta u Bremenu, 12. februara 2011. godine, pripremavši pregled Gutenbergove disertacije[2] za časopis „Kritiše Justic“[3], pronašao je članak veb stranice „Noje Curher Cajtung", objavljen 2003. godine, iz kojeg su odlomci bez citiranja uključeni u Gutenbergovu disertaciju[4]. [5]Nakon ovog otkrića Fišer-Leskano je izvršio dalju pretragu i pronašao sedam odlomaka bez odgovarajućeg citiranja. Fišer-Leskano je kontaktirao novine, profesore i Univerzitet u Bajrojtu. Gutenberg je prvo negirao namerni plagijarizam, nazivajući optužbe „apsurdnim“, ali je priznao da je možda pogrešio u fusnotama. 23. februara 2011. Gutenberg se izvinio u parlamentu zbog propusta u svojoj disertaciji, ali je porekao namernu obmanu.

Gutenberg podnosi ostavku

uredi

Dana 16. februara 2011. Suldojdže Zeitung objavio je članak u kome se izveštava o optužbama protiv Gutenberga. Istog dana nemački list „Frankfurter Alžmeine Zeitung“ FAZ[6] objavio je da je uvod njegove doktorske disertacije pozajmljen iz članka iz 1997. godine, koji je napisala politikolog Barbara Cenpfenig[7]. U prvoj izjavi Gutenberg optužbu da je njegova disertacija plagijarizam nazvao je „neshvatljivom”. Insistirao je na tome da je doktorska disertacija njegovo sopstveno dostignuće i da mu niko od zaposlenih nije pomogao da je uradi.

Dana 16. februara 2011. godine, nakon povratka iz Poljske, Gutenberg je otišao u iznenadnu posetu nemačkim vojnicima u Avganistanu. [8]Proveo je noć u vojnom kampu „OP Sever“ u ratnoj zoni provincije Baglan. Iako je poseta bila planirana nedeljama unapred, podigli su se navodi da je ovo putovanje bilo neka vrsta „bekstva“ za Gutenberga. Gutenberg se vratio sutradan, 17. februara 2011. godine, i imao sastanak sa nemačkom kancelarkom Angelom Merkel. [9]Merkelova je odbila njegovu ponudu za ostavku.

Nakon višednevnih natezanja nemački ministar odbrane Karl-Teodor Gutenberg je pod pritiskom javnosti, naučnika, opozicije i stranačkih kolega podnosi ostavku zbog plagijata u doktorskom radu. Na konferenciji za novinare Gutenberg je rekao da ne podnosi ostavku samo zbog grešaka u doktorskoj disertaciji, već i zbog toga što ne može više da ispunjava visoke zahteve koji se nalaze u njegovoj zoni odgovornosti kao ministra odbrane.

Upotreba parlamentarne službe za istraživanje

uredi

Dana 19. februara 2011. nemački časopis Der Spigel izvestio je da se Gutenberg koristio radovima Nemačke parlamentarne službe za istraživanje (PRS) bez odgovarajućeg citiranja.[10] Bilo koja publikacija radova o PRS-u zahteva prethodno odobrenje odseka nemačkog Bundestaga.

Dana 20. februara 2011, Gutenberg je ponovo pročitao svoju disertaciju kako bi ispitao Gutenplagove i druge nalaze.

Dana 21. februara 2011. godine, kancelarka Merkel je ponovila svoju podršku Gutenbergu i rekla novinarima „Gutenberga sam imenovala za ministra odbrane. Nisam ga imenovala za akademskog asistenta ili doktora. Ono što mi je važno je njegov posao ministra odbrane i on savršeno obavlja tu dužnost“.  [11]Ova izjava izazvala je bes u nemačkoj akademskoj zajednici.

Anete Šavan, nemačka ministarka obrazovanja i istraživanja, koja je dve godine kasnije morala da podnese ostavku zbog optužbi povezanih sa njenom sopstvenom disertacijom, izjavila je da ne smatra „incident sitnicom“, jer „intelektualna krađa nije mala stvar“ .[12] Te večeri Gutenberg je prisustvovao kampanji u Kelkhajmu  i izjavio da će se trajno odreći doktorata. Gutenberg je priznao „ozbiljne greške“, koje su nenamerne i izvinio se ljudima, koje je njegovo delo povredilo. Svoju odluku o odustajanju od doktorata nazvao je „bolnom“.  Odbacio je sve spekulacije o njegovoj ostavci i izjavio: „Obavljaću svoje dužnosti svim svojim moćima“. Univerzitet u Bajrojtu potvrdio je istog dana da je Gutenberg tražio da mu opozovu titulu.[13]  Portparol je izjavio da je kancelarka Merkel odobrila njegovu odluku da se odrekne svoje titule.

Izrazitu kritiku na račun Gutenbergovog kriznog upravljanja uputio je Norbert Lamert, predsednik nemačkog Bundestaga. U intervjuu 22. februara 2013. godine, Lamert je takođe posumnjao u pouzdanost procesa dodele univerziteta.

Univerzitet opozvao Gutenbergov doktorat

uredi

Dana 23. februara 2011. doktorska komisija Univerziteta Bajrojt opozvala je Gutenbergov doktorat. Predsednik univerziteta  Ridiger Borman izjavio je da Gutenberg „objektivno nije odgovarao“ akademskim standardima. Prema Bormanu, ovo brzo opozivanje bilo je moguće zbog Gutenbergove izjave. Doktorska komisija nije prosudila da li je Gutenberg postupio namerno, nešto što je dovelo do kritika. Takva istraga bi „sigurno bila produženi proces“, izjavio je Borman, koja je bila nepotrebna nakon Gutenbergovog zahteva za povlačenjem njegovog doktorata. Dalja ispitivanja vršila je Komisija za profesionalno ponašanje u nauci. Kancelarka Merkel komentarisala je opoziv Gutenbergovog naslova kao „u skladu sa onim što je tražio“.

Podrška kancelarke

uredi
 
Angela Merkel i Gutenberg

Kancelarka Merkel nije osudila Gutenberga. [14]Ona podržava Gutenberga, i saopštava da nije zaposlila naučnog saradnika, već ministra odbrane i da on savršeno obavlja svoje ministarske dužnosti, na šta 35 000 naučnika potpisuje zajedničku peticiju protiv kancelarkinog stava. Mediji, među kojima prednjači tabloid Bild, ističu da je Gutenberg i dalje vrlo popularan potkrepljujući to rezultatima kojekakvih anketa, ali, situacija se nije smirivala[15].

Dalje istrage

uredi

Dana 24. februara 2011, Norbert Lamert izjavio je da je Gutenberg koristio šest izveštaja parlamentarne službe za istraživanje za svoju doktorsku disertaciju bez prethodnog odobrenja. [16]Međutim, Lamert je priznao činjenicu da je među članovima Bundestaga bila široko rasprostranjena upotreba dokumenata pripremljenih od parlamentarne istraživačke službe bez prethodnog pribavljanja potrebnog odobrenja. Istog dana objavljeno je otvoreno pismo kancelarki Merkel koje su potpisali doktorandi i istraživači. Naslednik Gutenbergovog mentora, Oliver Lepsijus, tvrdio je da je ministar namerno pogrešio i optužio ga za prevaru. Mediji su izvestili da je između 1999. i 2006.  Rhon-Klinikum  sponzorisao novu stolicu Univerziteta u Bajrojtu sa 747.000 evra. [17]Do 2002. godine Gutenbergova porodica imala je glavni udeo u bolnici i on je bio član njenog nadzornog odbora. U izjavi je univerzitet odbio bilo kakvo sponzorstvo od strane Gutenberga, jer je finansiranje bilo deo saradnje između univerziteta, zdravstvenog osiguranja, države Bavarska i Rhon-Klinikum-a. Kancelarka Merkel je preko svog portparola Štefena Zajberta 28. februara 2011. godine objavila da Gutenberg i dalje ima njeno puno poverenje. Sam Gutenberg je stekao snažnu podršku na sastanku CSU u Minhenu, dok je nekoliko političara CSU oštro kritikovalo Lamerta i Šavana na njihove komentare.

Izveštaj i curenje nalaza

uredi

Dana 9. aprila 2011, došlo je do curenja preliminarnih nalaza u štampi, gde je Gutenberg optužen za namernu obmanu. Gutenbergov advokat kritikovao je komisiju zbog procurelih informacija, obzirom na to da je štampa objavljena pre kraja istrage i pre 26. aprila. Njegov advokat je takođe rekao da je curenje informacija i nalaza kršenje Gutenbergovih ličnih prava. Sekretar Univerziteta odbacio je optužbe Gutenbergovog advokata i izjavio da Gutenberg nije optužen za namernu obmanu ni u jednom zvaničnom izveštaju.

Gutenbergova izjava

uredi

Zaključujući svoj odgovor, Gutenberg je još jednom porekao da je namerno prevario Univerzitet i za nedostatke u svojoj doktorskoj disertaciji okrivio ozbiljne greške tokom pravljenja. Za haotične greške u doktorskoj disertaciji okrivio je veliki teret profesionalnih poslovnih obaveza, zbog kojih nije mogao u kontinuitetu da radi na svojoj doktorskoj disertaciji, već je pravio velike prekide između izrade rada[18].

Izvinjenje

uredi

Okružno tužilaštvo u Hofu najavilo je 2. marta 2011. pokretanje istrage o potencijalnim kršenjima autorskih prava sadržanih u Gutenbergovoj disertaciji, čim mu se povuče imunitet. Službenom ostavkom mesta člana parlamenta sledećeg dana, Gutenberg je izgubio poslanički imunitet, dozvolivši tako da se istraga nastavi. Mediji su objavili da je više od 80 optužbi podneto. Gutenberg je 3. marta 2011. dobio otkazni list na ceremoniji koju je priredio nemački predsednik Kristijan Vulf[19]. Kao sredstvo preuzimanja odgovornosti za svoju grešku, Gutenberg je poslao lična izvinjenja svim onim autorima koji nisu pravilno citirani u njegovoj disertaciji.

Istog dana, mediji su izvestili o anonimnom članu Komisije za profesionalnu samoregulaciju u nauci koja navodno optužuje Gutenberga za obmanu. [20] Nasuprot tome, Volker Rible, profesor prava na Univerzitetu Ludvig Maksimilian u Minhenu, koji je i sam snažan kritičar Gutenbergove disertacije, [21]objavio je raspravu u kojoj osporava pravni osnov za dalja istraživanja s obzirom na činjenicu da je univerzitet već opozvao Gutenbergovu titulu i da više nije povezan sa univerzitetom. 5. marta 2011. godine, Peter Heberle i Rudolf Štrajnc izjavili su da 2006. godine, kada je disertacija završena, plagijarizam nije bio otkriven zbog nedostatka tehničkih mogućnosti. [22] Bez poznavanja kopiranih odlomaka, Gutenbergova disertacija pokazala je „visok stepen analitičke dubine i da je Gutenberg prodro u temu disertacije u svim njenim aspektima“, naglasio je Heberle.[23] „Važno je napomenuti da je kandidat, Gutenberg, mogao uspešno da odgovori na čak i intenzivna ispitivanja u vezi sa metodologijom i sadržajem disertacije i bio je u potpunosti u stanju da se održi tokom diskusije u okviru usmenog doktorskog ispita ”, izjavili su Heberle i Štrajnc.

Kritika Valtera Šmit-Glazera

uredi

Postupanje Univerziteta u Bajrojtu oštro je kritikovao njegov bivši potpredsednik i profesor prava Valter Šmit-Glazer, koji se složio da je ukidanje doktorske diplome opravdano. Kako je bilo kakva povezanost Gutenberga sa univerzitetom bila prekinuta povlačenjem njegovog zvanja, univerzitet stoga nije imao pravni status za bilo koju dalju istragu[24][25]. Propuštanje informacija sa poverljivih sastanaka komisije u štampu, najverovatnije od strane njenih članova, Šmit je nazvao „nečuvenim“ i „više nego sramotnim“. Po njegovom mišljenju nije trebalo objaviti deo izveštaja koji istražuje moguću prevaru Gutenberga. Takođe, prema Šmit-Glazeru, činjenica da je Gutenberg morao da pristane na objavljivanje izveštaja zbog masovnog pritiska javnosti, uključujući i Univerzitet u Bajrojtu, bacila je senku sumnje na ceo postupak.

[26]Profesor, bivši predsednik (CSU) bavarskog senata, takođe je kritikovao nedostatak konačnih dokaza koji bi dokazali tvrdnju univerziteta da je Gutenberg imao „namernu obmanu“. [27]Šmit-Glazer se pozivao na višestruke slučajeve manjih promena teksta - koje je komisija smatrala pokazateljima varanja - kao tipičan postupak sa tekstom koji autor smatra svojim delom. [28]Univerzitet je postupcima negirao bilo kakvu posvećenost bivšem studentu Gutenbergu[29] i oštetio njegovo društveno postojanje, kritikovao je profesor. Od sudskog postupka u ovom slučaju očekivao je rezultat isključivo zasnovan na činjenicama bez obzira na dotičnu osobu. [27]U intervjuu je Šmit-Glazer opisao nameru univerziteta kao pokušaj da se „Gutenberg odvuče pred sud i proglasi krivim“. [27]Po profesorovom uverenju, lično poznavajući Gutenberga, nije počinio namerno varanje[30].

Završetak postupka

uredi

U novembru 2011. tužilaštvo u Hofu odustalo je od optužbi protiv Gutenberga nakon što je utvrdila 23 relevantna kršenja autorskih prava sa manjom ekonomskom štetom.[31] Ova odluka je kritikovana zbog pristrasnosti prema ekonomskim kriterijumima. Sud je odobrio sporazum nakon što je Gutenberg pristao da donira 20.000 evra nemačkoj dobrotvornoj fondaciji. Advokatura nije videla naznake da je Gutenberg namerno koristio tekstove drugih autora u disertaciji. Uprkos Univerzitetu u Bajrojtu, koji je Gutenberga optužio za namernu prevaru, tužilaštvo je došlo do zaključka da je Gutenberg greške napravio nenamerno.

Reference

uredi
  1. ^ Wikipedia, Die freie Enzyklopādie. „Andreas Fisher-Lescano - Wikipedia”. Wikipedia, Die freie Enzyklopādie. Pristupljeno 28. 04. 2021. 
  2. ^ Süddeutsche.de. „Guttenberg-Affare - Verhasster Enthuller - Politik - SZ.de”. Süddeutsche.de. Pristupljeno 12. 05. 2021. 
  3. ^ FrankfurterRundschau. „Kritische Justiz | Politik”. FrankfurterRundschau. Pristupljeno 28. 04. 2021. 
  4. ^ Neue Zürcher Zeitung. „Guttenberg wegen Plagiatsvorwurf schwer in Bedrängnis”. Neue Zürcher Zeitung. Pristupljeno 28. 04. 2021. 
  5. ^ DER SPIEGEL. „Guttenberg's Printing Press: German Defense Minister Accused of Plagiarism - DER SPIEGEL”. DER SPIEGEL. Pristupljeno 12. 05. 2021. 
  6. ^ Frankfurter Allgemeine Archiv. „F.A.Z.-Archiv: Suche”. Frankfurter Allgemeine Archiv. Pristupljeno 28. 04. 2021. 
  7. ^ Wikipedia, Die freie Enzyklopādie. „Barbara Zehnpfennig - Wikipedia”. Wikipedia, Die freie Enzyklopādie. Pristupljeno 28. 04. 2021. 
  8. ^ Neue Zürcher Zeitung. „Guttenberg in Afghanistan | NZZ”. Neue Zürcher Zeitung. Pristupljeno 12. 05. 2021. 
  9. ^ Franffurter Allgemeine. „Mit Guttenberg in Afghanistan”. Franffurter Allgemeine. Pristupljeno 12. 05. 2021. 
  10. ^ spiegel.de. „Umstrittene Doktorarbeit: Guttenberg kopierte auch von Bundestagsdient - DER SPIEGEL”. spiegel.de. Pristupljeno 12. 05. 2021. 
  11. ^ faz. „Plagiat-Affäre: Als Minister ist Guttenberg hervorragend - Inland - FAZ”. faz. Pristupljeno 12. 05. 2021. 
  12. ^ FOCUS online. „Guttenberg: Weiteres Bundestags-Gutachten verwendet”. FOCUS online. 
  13. ^ BBC News. „German minister gives up doctorate after plagiarism row”. BBC News. Pristupljeno 12. 05. 2021. 
  14. ^ The New York Times. „German Defense Minister Karl-Theodor yu Guttenberg Resigns”. The New York Times. Pristupljeno 28. 04. 2021. 
  15. ^ Süddeutsche.de. „Bild, Guttenberg und die Plagiatsaffare”. Süddeutsche.de. Pristupljeno 28. 04. 2021. 
  16. ^ Süddeutsche.de. „Verteidigungsminister: Plagiatsvorwürfe - Guttenberg bediente sich bei sechs bundestags expertisen”. Süddeutsche.de. Pristupljeno 12. 05. 2021. 
  17. ^ Der Tagesspiegel. „Karl-Theodor zu Guttenberg: 750.000 Euro für die Uni Bayreuth - Politik - Tagesspiegel”. Der Tagesspiegel. Pristupljeno 12. 05. 2021. 
  18. ^ The Guardian. „German defence minister resigns in PhD plagiarism row”. The Guardian. Pristupljeno 28. 04. 2021. 
  19. ^ Vikipedija, Slobodna enciklopedija. „Kristijan Vulf - Vikipedija”. Vikipedija, Slobodna enciklopedija. Pristupljeno 28. 04. 2021. 
  20. ^ stern.de. „Plagiatsaffäre: Staatsanwalt ermitteltgegen Guttenberg | STERN.de”. stern.de. Pristupljeno 12. 05. 2021. 
  21. ^ stern.de. „Aberkannter Doktortitel: Guttenbergs Uni im Visier der Kritik”. stern.de. Pristupljeno 12. 05. 2021. 
  22. ^ Franffurter Allgemeine. „Guttenbergs Doktorvater: „Plagiat war 2006 noch nicht erkennbar - Die Guttenberg-Affäre -FAZ”. Franffurter Allgemeine. Pristupljeno 12. 05. 2021. 
  23. ^ Süddeutsche.de. „Guttenbergs Doktorvater - "Plagiat war 2006 noch nicht erkennbar" - Karriere - SZ.de”. Süddeutsche.de. Pristupljeno 12. 05. 2021. 
  24. ^ WELT. „Plagiatsaffäre: Bayreuth-Professor rűgt "Treibjagd" auf Guttenberg - WELT”. WELT. Pristupljeno 12. 05. 2021. 
  25. ^ Augsburger Allgemeine. „Plagiatsaffäre: Ex-Uni-Präsident spricht von "Treibjagd" gegen Guttenberg|Augsburger”. Augsburger Allgemeine. Pristupljeno 12. 05. 2021. 
  26. ^ Bild.de. „Plagiats-Affäre um Karl-Theodor zu Guttenberg: Offener Brief von Walter Schmitt Glaeser - Politik Inland”. Bild.de. Pristupljeno 12. 05. 2021. 
  27. ^ a b v Bild.de. „Plagiats-Affäre um Karl-Theodor zu Guttenberg: „Was jetzt passiert, ist eine treinjagd". Bild.de. Pristupljeno 12. 05. 2021. 
  28. ^ Bild.de. „Plagiats-Affäre um Karl-Theodor zu Guttenberg: Offener Brief von Walter Schmitt Glaeser”. Bild.de. Pristupljeno 12. 05. 2021. 
  29. ^ stern.de. „Plagiats-Affäre: Walter Schmitt-Glaeser kritisiert Uni Bayreuth”. stern.de. Pristupljeno 12. 05. 2021. 
  30. ^ welt.de. „Plagiatsaffäre: Bayreuth-Professor rügt "Treibjagd" auf Guttenberg”. welt.de. Pristupljeno 12. 05. 2021. 
  31. ^ taz. „Karl-Theodors Dissertation 20.000 Euro und gutt”. taz. Pristupljeno 28. 04. 2021.