Skije ili smučke označavaju par kraćih ili dužih ravnih dasaka koje se različitim načinima pričvršćuju za noge osobe koja ih želi koristiti za klizanje preko glatke površine, najčešće prekrivene snegom. Skije se koriste za svaki vid skijanja na snegu ili vodi, iako se isti izraz koristi i za bilo koju drugu primenu skija, koje mogu biti korišćene i na vozilima, avionima i sl.

Tri različite vrste slalomskih skija

Etimologija i upotreba uredi

Reč skije potiče od staronordijske reči skíð što znači „rascepano drvo“,[1] „drveni štap“ ili „skija“.[2] U staroskandinavskom uobičajene fraze koje opisuju skijanje bile su fara á skíðum (putovati, brzo se kretati na skijama), renna (brzo se kretati) i skríða á skíðum (gaziti na skijama).[3] U savremenom norveškom, reč ski je u velikoj meri zadržala staronordijsko značenje u rečima za rascepljeno ogrevno drvo, drvene građevinske materijale (kao što su bardžbod) i ograda sa okruglim stubovima.[4][5][6]

Engleski i francuski koriste originalni norveški pravopis ski, i menjaju izgovor. Pre 1920. godine, Englezi su ih često nazivali skee i snow-shoe.[7] Na italijanskom se izgovara slično kao na norveškom, ali je pravopis u skladu sa tim izmenjen: sci. Portugalski i španski prilagođavaju reč svojim jezičkim pravilima: esqui i esquí. Na nemačkom su u upotrebi zapisi Ski i Schi, oba se izgovaraju [ˈʃiː]. Na holandskom, reč je ski i izgovor je prvobitno bio ski kao na norveškom, ali je otprilike od 1960-ih promenjen u [ˈskiː]. Na velškom reč se piše sgi.[1] Mnogi jezici prave glagolski oblik od imenice, kao što je to ski na engleskom, skier na francuskom, esquiar na španskom i portugalskom, sciare na italijanskom, skiën na holandskom, ili Schi laufen ili Schi fahren (kao gore takođe Ski laufen ili Ski fahren) na nemačkom.[8][9] Norveški i švedski ne formiraju glagol od imenice.[6]

Finski ima svoje drevne reči za skije i skijanje: „skije” su suksi, a „skijanje” je hiihtää. Reč suksi potiče iz proto-uralskog perioda, sa srodnim rečima kao što su erzjansko soks, mansijsko tåut i nganasansko tuta.[10] Sami takođe imaju svoje reči za „skije“ i „skijanje“: na primer, lule samska reč za „skijenje“ je sabek, a skije se zovu sabega. Sami koriste cuoigat za glagol „skijati”.[11][12]

Istorija uredi

 
Stare skije

Iako nije jasno ko je izumeo skije, najstarije drvene skije pronađene su u Rusiji (od oko 6300–5000 pre nove ere), Švedskoj (od oko 5200 pre nove ere) i Norveškoj (oko 3200 pre nove ere).[13]

Asimetrične skije uredi

 
Asimetrične skije koje je koristila dansko-norveška vojska u 18. veku, duga skija za desnu nogu, takođe prikazana u profilu (krajnje levo).[14]

Ova vrsta skija je korišćena barem u severnoj Finskoj i Švedskoj do 1930-ih.[11] Na jednoj nozi skijaš je nosio dugu ravnu skiju bez luka za klizanje, a na drugoj kraću skiju za udaranje. Donji deo kratke skije bio je ravan ili prekriven životinjskom kožom da bi se olakšala ova upotreba, dok je dugačka skija koja je nosila težinu skijaša tretirana životinjskom mašću na sličan način kao moderna navoštavanja skija. Rani zapisi o ovoj vrsti skija su sačuvani u delima Olausa Magnusa.[15] On ih asocira na Sami narodom i daje samiske nazive savek i golos za ravnu kratku skiju prevučenu kožom.

Finski nazivi za njih su lyly i kalhu za dugu i kratku skiju.[16]

Jednostruka duga skija uredi

Lovci na foke u Botnijskom zalivu razvili su specijalnu dugačku skiju da se ušunjaju na razdaljinu za gađanje do otvora za disanje foka, iako je skija generalno bila korisna za kretanje na zbijenom ledu i napravljena je posebno dugačka, 3-4 metra, za zaštitu od pukotina u ledu. Ovo se na švedskom zove skredstang.[17]

Moderne skije uredi

 
Drvene skije sa kablovskim (kandahar) vezovima i bambusovim štapovima
 
Moderne skije za trčanje od sintetičkih materijala, sa štapovima i cipelama.

Oko 1850. godine, zanatlije u Telemarku, Norveška, izmislile su zaobljene skije. Ova skija se savija u sredini, ispod veziva, što ravnomernije raspoređuje težinu skijaša po dužini skije. Ranije skije u stilu daske morale su biti dovoljno debele da se ne nagnu i ne potonu u snegu pod teretom skijaša. Ovaj novi dizajn je omogućio da se napravi tanja lakša skija, koja se lakše savija da apsorbuje udar neravnina, i kojom se manevriše i trči brže i lakše.[18] Dizajn je takođe uključivao bočni rez koji je sužavao skiju pod nogama, dok su vrh i rep ostali širi. Ovo je omogućilo da se skija lakše savija i okreće.[18]

Skije su tradicionalno bile ručno isklesane od jednog komada tvrdog drveta kao što su hikori, breza ili jasen. Ovi tipovi drveta su korišćeni zbog svoje gustine i sposobnosti da se nose sa faktorima brzine i otpornosti na udarce koji su povezani sa skijaškim trkama. Pošto su se evropske šume smanjivale, postalo je teško pronaći kvalitetno tvrdo drvo, što je dovelo do pronalaska laminiranih skija.[19] Počevši od 1891. godine, skijaši u Norveškoj počeli su da laminiraju dva ili više slojeva drveta kako bi napravili lakše skije za trčanje. One su evoluirale u višeslojne skije visokih performansi sredinom 1930-ih.[20]

Godine 1950, Hauard Hed je predstavio Hed Standard, napravljen tako što je legure aluminijuma stavljene u sendvič oko jezgra od šperploče. Dizajn je uključivao čelične ivice (izumljene 1928. u Austriji[18]), a spoljne površine su bile napravljene od fenol formaldehidne smole koja je mogla da zadrži vosak. Ova izuzetno uspešna skija bila je jedinstvena u to vreme, jer je bila dizajnirana za rekreativno tržište, a ne za trke.[21] Godine 1962: Karl Šranc je koristio skiju od fiberglasa, Knajslova bela zvezda, da osvoji dve zlatne medalje na Svetskom prvenstvu u alpskom skijanju.[21] Do kasnih 60-ih fiberglas je uglavnom zamenio aluminijum.

Godine 1974, Magne Mirmo je postao poslednji svetski šampion (Falun, 15 km kros-kantri) koristeći drvene skije.[22][23]

Godine 1975, patentirana je konstrukcija torzijske kutije za skijanje.[24] Na patent se pozivaju Kastle, Salomon, Rotefela i Madšus. Godine 1993, Elan je predstavio Elan SCX model, skije sa mnogo širim vrhom i repom od struka. Kada se navrnu na svoje ivice, savijaju se u zakrivljeni oblik i izrezuju se. Kros-kantri tehnike koriste različite stilove okreta; ivica nije toliko važna, i skije imaju mali bočni rez. Dugi niz godina, alpske skije su bile oblikovane slično kao za skijaško trčanje, jednostavno kraće i šire, ali je Elan SCX uveo radijalni bočni dizajn koji je dramatično poboljšao performanse. Druge kompanije su brzo sledile njihov primer, jedan austrijski dizajner skijanja je priznao: „Ispostavilo se da je sve što smo mislili da znamo četrdeset godina bilo pogrešno.“[18] Lajn Skis, prva skijaška kompanija usmerena na slobodno skijanje[25] inspirisala je novu školsku slobodnog skijanja sa svojim duplim vrhovima skija 1995. godine.[26] Prva kompanija koja je uspešno plasirala na tržište i masovno proizvodila takve skije sa dva vrha (skijanje unazad) bila je Salomon grupa, sa svojim 1080 skijama 1998. godine.[25][27]

Vrste skija uredi

Najpoznatije su skije za alpske skijaške discipline. Te se skije kreću u rasponima dužina od 1 do 2 metra, u zavisnosti od discipline, uzrasta skijaša, visini skijaša i sl. Širine skije se kreću izmeđi 7-10 centimetara, a uobičajeno je da su vrhovi i repovi nešto širi od struka skije. Skije su debljine oko 1-2 centimetra. Materijal izrade je tradiocionalno bio drvo, ali se razvojem tehnologije danas primenjuju različiti čvršći materijali kao što su karbon, kevlar i razni drugi kompozitni materijali. Rubnici skija sa donje su radi boljeg prianjanja za podlogu u zavojima najčešće od tvrdog metala, a sama podloga je prekrivena materijalom na bazi voska radi manjeg trenja sa snežnom površinom. Sa gornje strane skije nalaze se skijaški vezovi kojima se pričvršćuje noga skijaša za skiju. Skijaš koristi posebnu obuću koja ima s obe strane odgovarajuću izbočinu na koju se vez učvršćuje. Na alpskim skijama skijaševo stopalo je celom dužinom čvrsto priljubljeno uz skiju.

U nordijskom skijanju koriste se skije koje su bitno uže i duže od alpskih skija. Razlika je i u skijaškom vezu, koji u slučaju ovih skija ne pričvršćuje nogu skijaša celim stopalom čvrsto za skiju, već je omogućeno podizanje pete dok su prsti stalno u dodiru s skijom.

Skijaši koji se bave skijaškim skokovima koriste vrlo duge (redovno preko dva i po metra) i nešto šire skije, a vez na njima takođe omogućava podizanje pete.

Prilikom skijanja na vodi koriste se dosta široke ali kratke skije. Te skije skijaš najčešće koristi bos, te je vez prilagođen bosoj nozi i stoga bitno drugačije dizajniran od vezova za discipline na snegu.

Održavanje skija uredi

Održavanje skija obuhvata četiri aspekta: prilagođavanje vezivanja, tretman voskom, oblikovanje ivica i popravku baze.[28][29]

Podešavanje vezivanja: Veze za skije sa sigurnosnim otpuštanjem[30] zahtevaju podešavanje tako da odgovaraju težini i visini skijaša. Godišnje održavanje osigurava da će podešavanja i dalje biti tačna. Za iznajmljivanje skija, takvo prilagođavanje je potrebno za svaku promenu korisnika.[31]

Tretman voskom: Većina voska za skijanje smanjuje trenje klizanja na snegu. „Vosak za prijanjanje“ promoviše prijanjanje na snegu za skije za trčanje.[32] Vosak se može nanositi na tri načina, topljenjem, trljanjem i kao pasta.[28]

  • Vrući vosak se nanosi toplotom tako što se rastopljeni vosak pegla na podlogu skija i omogućava mu da prodre u strukturu pora, zatim se struže i polira.[29]
  • Tvrdi vosak se može utrljati i zagladiti, mehanički iz šipke ili kanistera materijala. Ova tehnika je pravilo za grip voskove.[33]
  • Pasta voska omogućava smanjenje trenja uz brzo prilagođavanje snežnim uslovima na račun izdržljivosti.[34]

Reference uredi

  1. ^ a b Caprona, Yann de (2014). Norsk etymologisk ordbok. Oslo: Kagge forlag. ISBN 9788248910541. 
  2. ^ „Definition of SKI”. www.merriam-webster.com. 
  3. ^ Grønvik, Ottar (2000). O̧ndurdís og o̧ndurgoð: studier over den førkristne religion i Norden. Oslo: Det norske videnskaps-akademi. ISBN 8290888325. 
  4. ^ Aasen, Ivar (1950). Ordbog over det norske Folkesprog. Kristiania: Carl C. Werner. 
  5. ^ Karlsen, Edgar (1993). Lærebok i lafting. Oslo: Universitetsforlaget. ISBN 8200410064. 
  6. ^ a b Bleken, Brynjulv (1973). Riksmål og moderat bokmål: en sammenlignende oversikt. Oslo: Aschehoug. ISBN 8203053025. 
  7. ^ "Winter Sport with Skees on the Snow" (December 20, 1903) New-York Tribune pg 2
  8. ^ Bergemann, Karl W. Das Wörterbuch Deutsch-Englisch: 420.000 Stichwörter. 
  9. ^ „Duden | Skifahren | Rechtschreibung, Bedeutung, Definition, Herkunft”. www.duden.de. 
  10. ^ „[ETY] Eesti etümoloogiasõnaraamat”. www.eki.ee. Pristupljeno 2018-07-20. 
  11. ^ a b Allen, E. John B. (2011), Historical Dictionary of Skiing, Historical Dictionaries of Sports, Scarecrow Press, str. 1—14, ISBN 978-0810879775 
  12. ^ Gotaas, Thor (2011). Norge: skisportens vugge. Oslo: Font forlag. ISBN 9788281690912. 
  13. ^ Bays, Ted (1980) Nine Thousand Years of Skis: Norwegian Wood to French Plastic US National Ski Hall of Fame Press OCLC 6648572
  14. ^ Bertram, Carl (1763). Vorstellung der sämtlichen Königl. Dänischen Armee. Copenhagen: C.W. Ahlefeld. str. 124. 
  15. ^ Olaus Magnus, 1555:1,4
  16. ^ Facta 2001 part 15, page 385, finnish
  17. ^ "Västerbotten 1971 nr. 2" magazine in Swedish, includes copious pictures of the ski and the associated equipment. [1] Arhivirano 2013-12-13 na sajtu Wayback Machine
  18. ^ a b v g Masia, Seth. „Evolution of Ski Shape”. Pristupljeno 15. 11. 2012. 
  19. ^ Skiing Heritage Journal. Seth Masia, Dec. 2003. Web. 8 February 2010.
  20. ^ Masia, Seth (decembar 2003). The Splitkein Patent. 
  21. ^ a b Fry, John (2006). The story of modern skiing. Hanover: University Press of New England. ISBN 978-1-58465-489-6. 
  22. ^ Saur, Lasse (1999): Norske ski – til glede og besvær. Research report, Høgskolen i Finnmark.
  23. ^ Kirkebøen, Stein Erik (15. 4. 2003). „Magne Myrmo siste VM-vinner på treski” (na jeziku: norveški). Aftenposten. Pristupljeno 9. 11. 2019. 
  24. ^ Bjertaes, Gunnar. „Patent number: 4005875 Ski construction of the torsion box type”. US Patent Office. Pristupljeno 15. 11. 2012. 
  25. ^ a b „afpworldtour – the history of competitive freeskiing”. Arhivirano iz originala 2015-12-22. g. Pristupljeno 2015-04-09. 
  26. ^ „Skiing the wrong way since '95”. Arhivirano iz originala 7. 10. 2013. g. 
  27. ^ „Salomon Freeski TV episode 3 – 1080”. Arhivirano iz originala 2021-12-11. g. — preko www.youtube.com. 
  28. ^ a b Ballin, Peter (2016). The ultimate ski maintenance guide: DIY ski waxing and tuning. Charlston, SC. ISBN 978-1-5151-4537-0. OCLC 959984468. 
  29. ^ a b Deines, Jim (oktobar 1990). Guide to home ski tuning (na jeziku: engleski). Ski Magazine. str. 229—38. 
  30. ^ Masia, Seth (septembar 2002). „Rlease! History of Safety Buildings”. Skiing History. Pristupljeno 2021-02-26. 
  31. ^ Uhl, Tadeusz (2019-06-13). Advances in Mechanism and Machine Science: Proceedings of the 15th IFToMM World Congress on Mechanism and Machine Science (na jeziku: engleski). Springer. str. 579—83. ISBN 978-3-030-20131-9. 
  32. ^ Masia, Seth. „Grip and Glide: A Short History of Ski Wax”. Pristupljeno 11. 10. 2014. 
  33. ^ McKenney, Kim (22. 8. 2014). „All About Classic Skis”. Cross Country Ski Technique. Arhivirano iz originala 2016-01-28. g. Pristupljeno 2016-01-22. 
  34. ^ „In Gear”, Ski (na jeziku: engleski), sv. 17 br. 8, str. 94, septembar 1995 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi