Slobodni softver

софтвер за који постоје одређене слободе у коришћењу, размени и променама

Slobodni softver, kako ga definiše Zadužbina za slobodni softver, je softver koji se može koristiti, umnožavati, proučavati, menjati i distribuirati dalje bez ograničenja. Sloboda od takvih ograničenja je u središtu koncepta „slobodnog softvera“, tako da suprotnost slobodnom softveru čini vlasnički softver, a ne softver koji se prodaje radi zarade, kao što je komercijalni softver. Prethodno se često naglašava zato što reč free na engleskom ima dva značenja - slobodan i besplatan. Slobodan softver se zbog toga ponekad naziva i libre software i FLOSS a koristi se i sintagma softver otvorenog izvornog koda (open source software), koja ima srodno, ali ne i isto, značenje.

Upotreba uredi

Zbog dvojnog značenja reči free, osnivač Pokreta za slobodni softver, Ričard Stolman, je razvio sledeće pojašnjenje „Slobodan softver je stvar slobode, a ne cene. Da bi razumeli koncept, razmišljajte o slobodi govora, a ne o besplatnom pivu“ („Free software is a matter of liberty not price. To understand the concept, you should think of 'free' as in 'free speech', not as in 'free beer'“). Ili, određenije, slobodan softver znači da su računarski korisnici slobodni da sarađuju i da upravljaju softverom koji koriste.

Većina slobodnog softvera se distribuira bilo besplatno na internetu ili van njega za marginalnu cenu distribuiranja, ali to nije obavezno, pa ljudi mogu da prodaju kopije po kojoj god ceni žele. Termin (sa velikim početnim slovom) „Otvoreni izvorni kod“ se koristi za Debijanovu (Debian) preradu (prepis) GNU-ove definicije „Slobodnog softvera“. Kao rezultat, skoro svi programi otvorenog izvornog koda su i slobodan softver, mada postoje i neki izuzeci.

Mada pokreti za slobodni softver i onaj otvorenog izvornog koda dele skoro identične kriterijume za licenciranje i razvijačke prakse, Stolman tvrdi da se proistekle filozofske vrednosti ova dva pokreta temeljno razlikuju. Stolman koristi termine Free/Libre/Open-Source Software („FLOSS“) softver „otvorenog izvornog koda“ i Free and Open Source Software („F/OSS“) za „slobodni softver“, ne obavezno radi opredeljenja za jedan od ili podele na dva tabora, ali traži od ljudi da razmotre da podrže tabor „slobodnog softvera“ (za više informacija pogledajte Otvoreni izvorni kod protiv slobodnog softvera).

Friver“ (freeware) je softver koji se može nabaviti besplatno, ali je u principu vlasnički softver, budući da korisnici nemaju slobodu da ga koriste, umnožavaju, proučavaju, menjaju, niti dalje distribuiraju. Izvorni kod frivera može ali ne mora biti objavljen i dozvola da se distribuira izmenjena verzija može ne mora biti data, pa je friver samo besplatan, a ne i slobodan softver.

Istorija uredi

Termin slobodni softver je stariji od termina softver otvorenog izvornog koda. Softver i kod su često bili slobodno razmenjivani među hakerima ali su početkom 1980-ih vlasnici počeli da prisvajaju autorska prava nad kodom što je za efekat imalo smanjivanje slobodne razmene. Pojava pokreta za slobodni softver i termin slobodni softver delo su Ričarda Stalmana, kao odgovor na smanjivanje ove razmene.

Kratka istorija Slobodnog softvera:

  • 1960e i 1970e - dobavljači mejnfrejm (mainframe) računara su na softver gledali kao na dodatak koji čini računare korisnima. Stoga su programeri i razvijači softvera često slobodno delili svoj softver. To je naročito bilo uobičajeno u velikim korisničkim grupama, kao što je DECUS, (Digital Equipment Corporation) Users Group (Grupa korisnika Digital Ekvipment Korporejšena).
  • Kasne 1970e - kompanije su počele da uobičavaju da programerima nameću ograničenja putem ugovora o licenciranju softvera.
  • Danas - slobodni softver je veoma uspešan međunarodni poduhvat, koji stvara softver koji koriste pojedinci, velike organizacije, pa čak i čitave države. Slobodni softver je masivna industrija. Ekonomske prednosti modela slobodnog softvera, pa čak u manjoj meri i etički principi na kojima je zasnovan, su sve više prihvaćeni, čak i u glavnotokovskim medijima. Takođe, i neke druge, nesoftverske, industrije su počele da prihvataju vrednosti slobodnog softvera: naučnici na primer, traže otvoreniji proces razvoja, čak se i hardver počinje razvijati pod kopileft licencama (na primer, projekat OpenCores). Pokreti Kriejtiv Komons (Creative Commons) i Otvorenog sadržaja su takođe pod velikim uticajem slobodnog softvera.

Licence za slobodni softver uredi

Po Stalmanu i ZSS, licenca „slobodnog“ softvera dozvoljava:

  • slobodu da se program pokreće u bilo koju svrhu (zvana „nulta sloboda“ - „freedom 0“)
  • slobodu da se program proučava i menja („prva sloboda“ - „freedom 1“)
  • slobodu da se program umnožava da bi se pomoglo bližnjem („druga sloboda“ - „freedom 2“)
  • slobodu da se program poboljšava i da se te promene puštaju u javnost, tako da cela zajednica ima koristi („treća sloboda“ - „freedom 3“)

Prva i treća sloboda zahtevaju pristup izvornom kodu, zato što je proučavanje i izmena softvera bez izvornog koda izuzetno teška i veoma neefikasna kada se uporedi sa izmenom objašnjenog izvornog koda.

Mrežno mesto Zadužbine za slobodni softver pruža i spisak sa mnogim licencama za slobodni softver. [3] Taj spisak mora biti nepotpun, zato što licenca ne mora biti znana Zadužbini da bi pružala ove slobode.

Vlasnički softver“ se distribuira pod restriktivnijim licencama za softver. Zakoni o autorskim pravima i/ili ugovorima korisnicima ograničavaju izmenu, umnožavanje i redistribuciju; softver koji je objavljen pod licencom za slobodni softver se odriče većine ovih zadržanih prava.

Definicija slobodnog softvera od strane ZSS zanemaruje cenu. CD-ovi koji sadrže slobodan softver (kao što su na primer distribucije GNU-a sa Linuksom) su često na prodaju. Međutim, pošto i kupac CD-a i dalje ima softverske slobode, to je slobodan softver.

Varijante slobodnog softvera, kako ih definiše ZSS:

  • Kopileft (copyleft) licence, od kojih je najistaknutija GNU-ova Opšta javna licenca. Autor zadržava autorska prava i dozvoljava dalju distribuciju i izmenu pod uslovima koji osiguravaju da sve izmenjene verzije ostaju slobodne.
  • Softver u javnom vlasništvu - autor se odriče autorskih prava. Pošto softver u javnom vlasništvu nema nikakvu zaštitu autorskih prava, može se slobodno uključivati i bilo koje delo, bilo ono vlasničko ili slobodno.
  • Licence u BSD stilu, zvane tako zato što su primenjene na većinu softvera koji je distribuiran sa BSD operativnim sistemima. Autor zadržava autorska prava utoliko da odriče odgovornost i zahteva propisno pripisivanje zasluga u izmenjenim delima, ali dozvoljava dalju distribuciju u bilo kojim delima, čak i vlasničkim.

Vlasnik autorskih prava nad softverom koji je pokriven kopileft licencom takođe može, uz to što originalnu verziju distribuira kao slobodan softver, da proizvodi i prodaje i verziju pod bilo kojom drugom licencom. Mnoge kompanije slobodnog softvera koriste ovaj pristup; ovo ne ograničava bilo koja prava koja su data korisnicima kopileft verzije.

Sve licence slobodnog softvera moraju ljudima dati sve slobode izložene gore. Međutim, osim ako su licence aplikacija podudarne (kompatibilne), kombinovanje programa mešanjem izvornog koda ili direktnim povezivanjem binarnih datoteka je problematično, zbog tehnikalija oko licenci. Programi koji su indirektno povezani mogu da izbegnu ovaj problem.

Primeri slobodnog softvera uredi

Količina slobodnog softvera je velika i stalno se povećava.

Značajni projekti slobodnog softvera:

Za širi spisak pogledajte Direktorijum slobodnog softvera (Free Software Directory).

Mnogo slobodnog softvera podržava i neslobodne Microsoft Windows i neslobodne juniks platforme, a i neslobodni softver može da podržava slobodne platforme, mada čistunci (puristi) najviše vole samo slobodan softver na slobodnim platformama kao što je GNU sa Linuksom.

Paketi slobodnog softvera sačinjavaju softverski ekosistem u kojem softver obezbeđuje usluge, što za posledicu ima uzajamnu dobit: na primer, Apač veb-server da postupa po HTTP protokolu, koristeći mod python za obezbeđivanje dinamičkog sadržaja.

Društveni značaj uredi

Pozitivni društveni ishodi uredi

  • Slobodni softver je u principu dostupan za malu ili nikakvu cenu. Kada se slobodni softver rasprostire, njegova korisnost je konstantna ili se čak i povećava zbog efekata mreže. Stoga je slobodni softver pre javno nego privatno dobro.
  • Posledica njegove slobode je i trajno niža cena u poređenju sa vlasničkim softverom, što povećava pristup softveru i ekonomskim i društvenim dobitima od softvera. Zbog ovoga je slobodni softver sve popularniji u zemljama trećeg sveta.
  • Dalje, otvorenost slobodnog softvera olakšava internacionalizaciju, što stvara ekonomsku i društvenu dobit za korisnike u više zemalja.

Negativni društveni ishodi uredi

Kopije slobodnog softvera se mogu prodavati, mada je često podsticaj za kupovinu slobodnog softvera manji budući da se obično može nabaviti besplatno.[pojasniti]

Političko određenje uredi

Računarski softver je neživ i samim tim nije političan. Međutim, njegovi uticaji na društvo, kao i govor, jesu politički.

Slobodni softver kao komunistički pokret uredi

Darl Mekbrajd, izvršni direktor SCO-a (kao i neki drugi) su u nekim prilikama okarakterisali slobodni softver kao komunistički [4]. Ta optužba se oslanja na uticajno nasleđe antikomunizma ne bi li se postigla efekat na tržištu ili u pravnim stvarima [5]. Komunizam se suprotstavlja otvorenom tržištu i odbacuje privatno vlasništvo. Slobodni softver korisnicima pruža iste slobode koje ima i vlasnik autorskih prava, dok vlasnici vlasničkog softvera ograničavaju slobode u cilju stvaranja profita. Zajednica slobodnog softvera takođe kritikuje i softverske patente i druge zaštite u tehnologiji koje ograničavaju slobode. Modeli zajedničkog vlasništva u slobodnom softveru se ne slažu sa kapitalističkim vlasništvom i proizvodnjom. Međutim, licence slobodnog softvera daju slobodu da se naplati preraspodela (distribucija) softvera. Dalje, jedan ili više vlasnika autorskih mogu, ako se ukaže potreba, da se oslone na zakon o autorskim pravima za sprovođenje licence svojih paketa slobodnih softvera.

Slobodni softver kao libertarianski pokret uredi

Libertarianski ideal se može opisati kao zastupanje socijalnih sloboda (uključujući slobodu govora, slobodu štampe i privatnosti) kao i ekonomske slobode (uključujući i vlasnička prava i pojedinačnu kontrolu nad vlasništvo) te kapitalizam i slobodno tržište. Postoje neke indicije da je slobodan softver podudaran sa libertarianskim idealima [6].

Uslovi licenciranja slobodnog softvera garantuju da svako ko dođe u posed softvera ima izvorni kod i da ga ima pravo da ga modifikuje, umnožava i distribuira. Posledica je da svako ko poseduje potrebno znanje može da vrši modifikacije i daje podršku za proizvod. Modifikacije su direktno omogućene pristupom izvornom kodu a druge usluge mogu da pruže oni koji su pregledali proizvod i upoznali se sa njim kao korisnici i oni koji ga održavaju. Rezultat je tržište otvoreno za konkurenciju širokog spektra učesnika. Donja granica za ulazak na tržište je niska ili ne postoji, budući da su sve potrebne dozvole date licencom. Stvaranje ovog takmičenja za usluge je privlačno libertarijanskom idealu slobodnog tržišta i olakšava stvaranje biznisa.

Pravo da modifikuju svoj softver korisnicima takođe omogućuje potpunu kontrolu nad računskim uređajem koji poseduju. Mada su korisnici u principu slobodni da odaberu softver koji će pokretati, mogućnost da sami modifikuju softverski proizvod znači da se dobra mogu efikasnije ekploatisati. Ovo povećava korist postojećeg vlasništva i stvara situaciju potpune kontrole pojedinih kvaliteta, kao što su računarska sigurnost, elektronska privatnost i lični izbor.

Kontroverze slobodnog softvera uredi

Kontroverza u pokretu slobodnog softvera oko BitKeeper-a ilustruje bitne teme i gledišta pokreta.

Leri Mekvoj (Larry McVoy) je pozvao poznate projekte slobodnog softvera da koriste BitKeeper da bi tako privukao mušterije koji bi plaćale. 2002. godine doneta je kontroverzna odluka da se BitKeeper, proizvod koji je vlasnički softver, koristi u razvoju Linuks jezgra, projekta slobodnog softvera. Dole navedeni odlomci ilustruju zašto se to pokazalo kao veliki uzrok kontroverzi.

„Mekvoj je razvijačima slobodnog softvera program dao besplatno. To nije značilo da je to za njih bio slobodan softver: bili su privilegovani da se ne rastanu od svog novca, ali su i dalje morali da se odreknu svoje slobode. Odrekli su se temeljne slobode koja definiše slobodni softver: slobode da se program pokreće kako se želi, u ma koju svrhu, slobode da se proučava i menja izvorni kod po želji, slobode da se prave i preraspodeljuju kopije i slobode da se objavljuju modifikovane verzije.
Pokret za slobodni softver je 15 godina pričao „Mislite o slobodi govora, ne besplatnom pivu“. Mekvoj je rekao suprotno; pozvao je razvijače da se usredsrede na monetarnu cenu, umesto na slobodu. Aktivista za slobodni softver bi takav predlog otpisao, ali oni u zajednici koji tehničku prednost cene više od slobode i zajednice su bili podložni tome. ...
Slobodno jezgro, čak ni čitav slobodan operativni sistem, nisu dovoljni da svoj računar koristite u slobodi; takođe nam treba slobodan softver i za sve ostalo. Slobodni aplikativni i upravljački programi, slobodan BIOS: pred nekima od ovih projekata nalaze se velike prepreke -- potreba da se uradi obrnuti inženjering (reverse engineer) nad formatima i protokolima ili da se pritisnu kompanije da ih dokumentuju, ili da se zaobiđu ili da se suoči sa patentnim pretnjama, ili da se takmiči sa efektom mreže. Za uspeh će biti potrebni čvrstina i odlučnost. Sigurno je da je bolje jezgro poželjno, ali ne na račun slabljenja podsticaja za oslobađanje ostatka softverskog sveta.“[7][mrtva veza]

Mekvoj je povukao dozvolu za besplatnu upotrebu projektima slobodnog softvera. Mnogi iz pokreta za slobodni softver celu stvar vide kao utvrđivanje Stalmanovog principijelnog stava na uštrb onog Linusa Torvaldsa, koji više vodi računa o korisnosti.

Vidi još uredi

Spoljašnje veze uredi

Ideje slobodnog softvera uredi

Portali slobodnog softvera uredi

Lične strane slobodnosoftveraša uredi