Википедија

Slonovača

Slonovača (ponegdje bjelokost) je koštana materija od koje su građene kljove slonova, ali i praistorijskih mamuta, zatim nilskih konja, morževa, ulješura, divljih svinja itd. Takođe se odnosi generalno na predmete od slonove kosti. Različite vrste slonovače razlikuju se po boji i drugim svojstvima. Uz pomoć spektroskopske metode, pod mikroskopom je moguće razlikovati slonovaču azijskog od slonovače afričkog slona. Slonovača se može obrađivati ručno i mašinski. Draž ovog materijala je u mlečnoj belini površine koja s vremenom poprima žućkasti ton. Zbog svoje skupocenosti, koja potiče od njene retkosti i teške obrade, slonovača je oduvek bila simbol društvenog statusa. Hemijska struktura zuba i kljova sisara je ista, bez obzira na vrstu porekla. Trgovina određenim zubima i kljovama osim slonovih je dobro uspostavljena i široko rasprostranjena; stoga, „slonovača“ se može ispravno koristiti za opisivanje zuba ili kljova sisara od komercijalnog značaja koji su dovoljno veliki da se mogu urezivati ili rezbariti.[1]

Italijanska izrezbarena kljova slona iz 11. veka, Luvr
Cilindrični kovčeg od slonovače, sikulo-arapski, Muzej lova
Slonove kljove pripremljene za prevoz.

Pored prirodne slonovače, slonovača se takođe može proizvoditi sintetički,[2][3][4][5][6] te (za razliku od prirodne slonovače) ne zahteva preuzimanje materijala od životinja. Tagua orasi takođe mogu biti izrezbareni kao slonovača.[7]

Slonovača je cenjena od davnina u umetnosti ili manufakturi za izradu niza predmeta, od rezbarija od slonovače do lažnih zuba, dirki za klavir, lepeza i domina.[8] Slonovača je najvažniji izvor, ali se takođe koristi slonovača od mamuta, morža, nilskog konja, ulješura, kitova ubica, narvala i bradavičaste svinje.[9][10] Vapiti takođe imju dva zuba od slonovače, za koje se veruje da su ostaci kljova njihovih predaka.[11]

Nacionalna i međunarodna trgovina prirodnom slonovačom ugroženih vrsta kao što su afrički i azijski slonovi je nezakonita.[12] Engleska re ivory ultimatno potiče od staroegipatskog âb, âbu („slon“), preko latinskog ebor- ili ebur.[13]

Istorija upotrebe uredi

 
Prijesto biskupa Maksimilijana iz oko 545-550., u Raveni, u Italiji.

Slonovača se koristila još u praistoriji za izradu raznih idola, a zatim i u drevnim civilizacijama Egipta, Mesopotamije i Stare Grčke. U Staroj Grčkoj je bila poznata hrizelefantinska tehnika vajara Fidije i njegove škole, u kojoj su urađeni Atina Partenos i Zevsov kip u Olimpiji. U doba helenističke umjetnosti, od slonovače se pravila sitna plastika, upotrebni predmeti, a u Starom Rimu konzularni diptisi, različiti ukrasi i predmeti za igru. U ranom hrišćanstvu i vizantijskoj umjetnosti kipovi svetaca, relikvije, korice knjiga s biblijskim prizorima, te biskupski prijestoli.

U doba romanike i gotike uz već navedeno slonovača se koristila i za upotrebne predmete sa umjetničkim elementima (pribor za jelo, ručice i korice za mačeve idr). U baroku i rokokou koristila se za intarzije u drvetu, toaletne luksuzne predmete isl.

 
Kašika i viljuška iz Takovskog dvorca, presovano srebro, slonovača, spajanje, livenje, dužina 28,5 cm, kraj 19. veka

U Indiji, Kini, Japanu i islamskoj umjetnosti od slonovače su pravljene statue i reljefi sa sakralnim i erotskim prikazima te oružje, nakit, figure za šah idr. Kod drugih azijskih i afričkih naroda slonovača je povezana sa najranijim pojavama rukotvorina (idoli, oružje).

Danas je trgovina slonovačom zabranjena jer su se neke životinjske vrste suočile s istrebljenjem.

Potrošnja pre plastike uredi

 
Elegantno izrezbarena kljova od slonovače u palati Sadabad, Iran

Pre nego što je uvedena plastika, slonovača je imala mnoge ukrasne i praktične upotrebe, uglavnom zbog bele boje koju predstavlja kada se obrađuje. Ranije se koristila za izradu ručki za pribor za jelo, kugle za bilijar, klavirskih dirki, škotskih gajdi, dugmadi i širokog spektra ukrasnih predmeta.

Sintetičke zamene za slonovaču u upotrebi većine ovih predmeta razvijaju se od 1800. godine: industrija bilijara je izazvala pronalazače da smisle alternativni materijal koji bi mogao da se proizvede;[14]‍:17 industrija klavira je napustila slonovaču kao ključni obložni materijal tokom 1970-ih.

Slonovača se može uzeti od mrtvih životinja - međutim, većina slonovače potiče od slonova koji su ubijeni zbog kljova. Na primer, 1930. godine za nabavku 40 tona slonovače bilo je potrebno ubiti oko 700 slonova.[15] Druge životinje koje su sada ugrožene takođe su bile žrtve, na primer, nilski konji, koji imaju veoma tvrdu belu slonovaču koja se ceni za pravljenje veštačkih zuba.[16] U prvoj polovini 20. veka, krda kenijskih slonova su opustošena zbog potražnje za slonovačom, koja se koristila za klavirske tipke.[17]

Tokom ere art dekoa od 1912. do 1940. godine, desetine (ako ne i stotine) evropskih umetnika koristile su slonovaču u proizvodnji hrizelefantinskih statua. Dva najčešća korisnika slonovače u svojim vajarskim delima bili su Ferdinand Prajs i Kler Kolinet.[18]

Dostupnost uredi

Glavni članak: Trgovina slonovačom
 
Ljudi sa slonovskim kljovama, Dar es Salam, oko 1900.

Zbog brzog opadanja populacije životinja koje je proizvode, uvoz i prodaja slonovače u mnogim zemljama je zabranjena ili strogo ograničen. U deset godina koje su prethodile odluci CITES-a 1989. da zabrani međunarodnu trgovinu slonovačom afričkih slonova, populacija afričkih slonova opala je sa 1,3 miliona na oko 600.000. Istraživači Agencije za istraživanje životne sredine (EIA) otkrili su da je CITES prodaja zaliha iz Singapura i Burundija (270 tona odnosno 89,5 tona respektivno) stvorila sistem koji je povećao vrednost slonovače na međunarodnom tržištu, nagrađujući međunarodne krijumčare i dajući im mogućnost da kontrolišu trgovinu i nastave da krijumčare novu slonovaču.[19][20][21][22][23][24]

Od zabrane slonovače, neke zemlje južne Afrike su tvrdile da je njihova populacija slonova stabilna ili se povećava, i tvrde su da bi prodaja slonovače podržala njihove napore za očuvanje. Druge afričke zemlje se protive ovom stavu, navodeći da obnovljena trgovina slonovačom stavlja njihovu sopstvenu populaciju slonova pod veću opasnost od krivolovaca koji reaguju na potražnju. CITES je dozvolio prodaju 49 tona slonovače iz Zimbabvea, Namibije i Bocvane 1997. u Japan.[25][26]

Godine 2007, pod pritiskom Međunarodnog fonda za dobrobit životinja, Ibej je zabranio svu međunarodnu prodaju proizvoda od slonovače. Odluka je doneta nakon nekoliko masovnih pokolja afričkih slonova, pre svega pokolja slonova u Zakumi 2006. u Čadu. IFAW je otkrio da je do 90% transakcija slonova i slonovače na Ibeju prekršilo njihovu sopstvenu politiku po pitanju divljih životinja i potencijalno bi moglo biti nezakonito.[27] U oktobru 2008. Ibej je proširio zabranu, zabranivši bilo kakvu prodaju slonovače na Ibeju.[28][29]

Novija prodaja 2008. godine od 108 tona iz tri zemlje i Južne Afrike obavljena je u Japanu i Kini.[30][31] Uključivanje Kine kao „odobrene“ zemlje uvoznice stvorilo je ogromnu kontroverzu, uprkos tome što ju je podržao CITES, Svetski fond za prirodu i saobraćaj.[32] Tvrdili su da Kina ima kontrolu i da bi prodaja mogla smanjiti cene. Međutim, cena slonovače u Kini je naglo porasla.[33] Neki veruju da je to možda posledica namernog podešavanja cena od strane onih koji su kupili zalihe, ponavljajući upozorenja Japanskog društva za zaštitu divljih životinja o nameštanju cena nakon prodaje Japanu 1997.[34] i monopola koji je dat trgovcima koji su kupovali zalihe iz Burundija i Singapura 1980-ih.

Jedna recenzirana studija iz 2019. izvestila je da je stopa krivolova afričkih slonova u padu, pri čemu je godišnja stopa smrtnosti od krivolova dostigla vrhunac od preko 10% u 2011. i pala na ispod 4% do 2017. godine.[35] Studija je otkrila da su „godišnje stope krivolova na 53 lokacije u snažnoj korelaciji sa pokazateljima potražnje slonovače na glavnim kineskim tržištima, dok su varijacije između zemalja i lokacija snažno povezane sa pokazateljima korupcije i siromaštva.[35] Ovim nalazima, autori studije su preporučili akciju kako bi se smanjila potražnja za slonovačom u Kini i drugim glavnim tržištima i smanjila korupcija i siromaštvo u Africi.[35]

Devetnaest afričkih zemalja je 2006. godine potpisalo „Deklaraciju iz Akre” pozivajući se na potpunu zabranu trgovine slonovačom, a dvadeset država opsega je prisustvovalo sastanku u Keniji pozivajući na 20-godišnji moratorijum 2007. godine.[36]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ „Identification Guide for Ivory and Ivory Substitutes” (PDF). Convention on International Trade in Endangered Species of Wild Fauna and Flora (CITES). Pristupljeno 30. 4. 2013. 
  2. ^ Bio-Inspired Synthetic Ivory as a Sustainable Material
  3. ^ Lab-grown horns and tusks could stop poaching—or not
  4. ^ „Bio-inspired Synthetic Ivory as a Sustainable Material for Piano Keys”. arXiv:abs/1912.06481   Proverite vrednost parametra |arxiv= (pomoć). 
  5. ^ Appalled by the Illegal Trade in Elephant Ivory, a Biologist Decided to Make His Own
  6. ^ Synthetic ivory fails to stop illegal trade
  7. ^ The truth about tusks
  8. ^ „George Washington's false teeth not wooden”. Associated Press. Pristupljeno 2017-11-03. 
  9. ^ Espinoza, E. O.; M. J. Mann (1991). Identification guide for ivory and ivory substitutes. Baltimore: World Wildlife Fund and Conservation Foundation. 
  10. ^ „Ivory Identification Guide – U.S. Fish and Wildlife Service Forensics Laboratory”. fws.gov. U.S. Fish and Wildlife Service Forensics Lab. Arhivirano iz originala 23. 06. 2017. g. Pristupljeno 2017-11-03. 
  11. ^ „Elk Facts”. coloradoelkbreeders.com. Arhivirano iz originala 2015-09-29. g. Pristupljeno 2017-11-03. 
  12. ^ Singh, R. R., Goyal, S. P., Khanna, P. P., Mukherjee, P. K., & Sukumar, R. (2006). Using morphometric and analytical techniques to characterize elephant ivory. Forensic Science International 162 (1): 144–151.
  13. ^ The New Shorter Oxford English Dictionary (Oxford 1993), entry for "ivory."
  14. ^ Shamos, Mike (1999). The New Illustrated Encyclopedia of Billiards. New York: Lyons Press. ISBN 1-55821-797-5. 
  15. ^ „Ivory Tusks by the Ton”. Popular Science: 45. novembar 1930. 
  16. ^ Tomlinson, C. (1866). Tomlinson's Cyclopaedia of Useful Arts. London: Virtue & Co.  Vol I, pages 929–930.
  17. ^ „Piano Keys From Elephant Tusk”. Popular Science. januar 1937. 
  18. ^ Catley, Bryan (1978). Art Deco and Other Figures (1st izd.). Woodbridge, England: Antique Collectors' Club Ltd. str. 112—123. ISBN 978-1-85149-382-1. 
  19. ^ "To Save An Elephant" by Allan Thornton & Dave Currey, Doubleday 1991 ISBN 0-385-40111-6
  20. ^ „Asian Elephant”. Cites.org. Pristupljeno 2017-11-02. 
  21. ^ Kaufman, Marc (2007-02-27). „Increased Demand for Ivory Threatens Elephant Survival”. Washington Post. Pristupljeno 2017-11-03. 
  22. ^ „Lifting the Ivory Ban Called Premature”. NPR. 2002-10-31. Pristupljeno 2013-06-24. 
  23. ^ „WWF Wildlife Trade – elephant ivory FAQs”. World Wildlife Fund. Pristupljeno 2017-11-03. 
  24. ^ EIA (1989). "A System of Extinction – the African Elephant Disaster". Environmental Investigation Agency, London.
  25. ^ „HSI Ivory trade timeline” (PDF). Hsi.org. Pristupljeno 2017-11-03. 
  26. ^ "Living Proof", Dave Currey & Helen Moore, A report by Environmental Investigation Agency Sept 1994
  27. ^ „IFAW urge eBay to ban online ivory trade after investigation”. www.antiquestradegazette.com. Pristupljeno 2021-07-31. 
  28. ^ „eBay To Institute Global Ban on Ivory Sales”. www.ebayinc.com (na jeziku: engleski). 2008-10-20. Pristupljeno 2021-07-31. 
  29. ^ Jack Guy. „Elephant ivory still being sold on eBay despite 12-year ban”. CNN. Pristupljeno 2021-07-31. 
  30. ^ „Campaigners fear for elephants and their own credibility”. The Economist. jul 2008. 
  31. ^ CITES summary record of Standing Committee 57 2008
  32. ^ „Ivory sales”. Traffic. 2008-10-28. Pristupljeno 2017-11-03. 
  33. ^ Strazjuso, Jason; Caesy, Michael; Foreman, William (2010-05-15). „Ivory Trade threatens African Elephant”. NBC News. Pristupljeno 2017-11-03. 
  34. ^ „Elephant poaching? None of our business' Influence of Japanese ivory market on illegal transboundary ivory trade” (PDF). Japan Tiger and Elephant Fund (JTEF). mart 2010. Arhivirano iz originala (PDF) 16. 05. 2022. g. Pristupljeno 30. 12. 2021. 
  35. ^ a b v Severin Hauenstein, Mrigesh Kshatriya, Julian Blanc, Carsten F. Dormann & Colin M. Beale, African elephant poaching rates correlate with local poverty, national corruption and global ivory price, Nature Communications, vol. 10, 2242 (2019), https://doi.org/10.1038/s41467-019-09993-2.
  36. ^ „African countries set to lock horns over ivory”. Bt.com.bn. 2007-05-31. Arhivirano iz originala 2016-08-21. g. Pristupljeno 2017-11-03. 

Spoljašnje veze uredi

 
Slonovača na Vikimedijinoj ostavi.
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Слоновача&oldid=26130227”