Spisak generala Vojske Knjaževine i Kraljevine Crne Gore

U Crnoj Gori čin brigadira (generala) crnogorske vojske formalo i institucionalno je uveden reformama 1880-1881. Zakonom o ustrojstvu vojske za Knjaževinu Crnu Goru 1910. je uveden drugi nivo, čin divizijar kao najviši čin u crnogorskoj vojsci.

Prvi generali crnogorske vojske postavljeni su odmah nakon uvođenja čina, a poslednji su imenovani 1921. godine u emigraciji. U tom periodu imenovani su 55 generala, uključujući tri princa dinastije Petrović-Njegoš i tri počasna generala. U crnogorskom društvu koje je bilo vrlo specifično, pored vojnih funkcija, vojna elita često je vršila i najviše civilne službe

Posle uvođenja ustava prema zakonu o radu skupštine bilo je predviđeno da knjaz Nikola iz reda brigadira bira pet brigadira kao virilne poslanike. Tako su pojedini brigadiri po odluci knjaza postajali članovi crnogorskog parlamenta.

Spisak

uredi

Napomena: nepotpun spisak.

tri princa dinastije Petrović-Njegoš:

U crnogorskoj vojsci titulu počasnog generala crnogorske vojske dobilo je nekoliko visokih oficira stranih oružanih snaga:

  • Aleksandar Konstantinović, stari gardijski pukovnik srpske vojske i komandant Garde kralja Aleksandra Obrenovića. Aleksandar Konstantinović bio je otac Natalije, supruge princa Mirka Petrovića.
  • inženjerijski pukovnik Borivoje Nešić, nekadašnji načelnik Geografskog odjeljenja Generalštaba srpske vojske, koji je u toku Prvog svjetskog rata bio načelnik Artiljerijsko-inžinjerijsko-tehničkog odjeljenja Vrhovne komade crnogorske vojske u periodu od avgusta 1914. do kraja 1915. godine
  • kanadski pukovnik i hirurg Federik Burnam, koji je u toku Prvog svjetskog rata sa suprugom radio na organizovanju bolničke službe na teritoriji Crne Gore. Kasnije je unaprijeđen u generala britanske vojske

Sa titulama serdara i vojvoda

uredi

Među generalima, serdarsku titulu nosili su 4 generala: Janko Vukotić, Niko Kusovac, Miro Vlahović, a krajem 1915. godine ta titula je dodijeljena Mašanu Božović.

Titulu vojvode nosili su: Đuro Petrović, Mijajlo Vučinić, Lakić Vojvodić, Marko Popović i Vaso Ivanović. Prema nekim podacima titulom vojvode kralj Nikola je tokom emigracije nagradio i Ivana Bulatovića.

Galerija

uredi

Spoljašnje veze

uredi