Spomenik izginulim i u ratu umrlim Aranđelovčanima

Spomenik izginulim i u ratu umrlim Aranđelovčanima u ratovima 1912—1918, podignut je i svečano otkriven 30. avgusta 1925. godine.[1]

Deo sredstava za podizanje Spomenika obezbeđen je dobrovoljnim prilozima građana koje je sakupio „Odbor za podizanje spomenika” sa dr Radisavom Radojkovićem na čelu, ali je ostvarenje ideje, na kraju, omogućila Venčačka industrija mermera na čelu sa inženjerom i vlasnikom rudnika, Jovanom Miloševićem.

Spomenik je izrađen od belog venčačkog mermera po nacrtu inženjera Ermia Doria, direktora Venčačke mermerne industrije. Visok je 7,5 metara a na njegovom vrhu nalazio se dvoglavi orao. Postolje čini izduženi četvrtasti mermerni blok sa stilizovanim polustubovima sa strane, i kapitelom i vencem na vrhu. Na svakoj njegovoj strani, uz moto iz NjegoševogGorskog vijenca“, navedeno je po 30 imena poginulih i u ratu umrlih Aranđelovčana. Ograđen je mermernom ogradom.

Spomenik je podignut u najužem centru grada, nedaleko od parka Bukovičke banje. Iza njega se nalazio kružni put, aleja borova i jedan od najlepših objekata u gradu – bivši hotel „Novo zdanje”.

Po završetku Drugog svetskog rata sa spomenika je uklonjen dvoglavi orao kao simbol i relikt kraljevske vlasti predratne Jugoslavije i potrebe nove kulture sećanja, a na njegovo mesto je postavljena baklja. Godine 2008/2009. spomeniku je vraćen prvobitan izgled – na vrhu se ponovo našao dvoglavi orao.

Galerija uredi

Izvori uredi

  1. ^ „Fotografija iz 1925. godine”. Narodni muzej Aranđelovac. Pristupljeno 5. 6. 2019. 

Spoljašnje veze uredi