Spomenik kralju Petru I Karađorđeviću (Bijeljina)

Spomenik kralju Petru I Karađorđeviću nalazi se u centru Bijeljine, na Trgu kralja Petra Karađorđevića, i podignut je 8. novembra 1993. godine, kao replika ranijeg sopmenika iz 1937. kojeg je uništila vojska Nacističke Nemačke. Ovaj spomenik je jedan od simbola grada. Spomenik čini kompozicija na kojoj je prestavljen kralj sa kraljevskim plaštom dok ubija troglavu neman sa propetog konja.[1]

Spomenik kralju Petru I Karađorđeviću
Spomenik kralju Petru I Karađorđeviću na gradskom trgu u Bijeljini
Opšte informacije
MestoBijeljina
OpštinaGrad Bijeljina
Država Republika Srpska
Vrsta spomenikaspomenik
Vreme nastanka8. novembar 1993.

Istorija uredi

Pre izgradnje novog spomenika Petru Karađorđevića u Bijeljini je postojao isti takav spomenik, napravljen još 1937. godine. Nakon završetka Prvog svetskog rata u Bijeljini se razvila ideja o podizanju spomenika kralju Petru I Karađorđeviću ispred opštinske uprave. Posao pravljenja spomenika poveren je vatrenom poborniku jugoslovenstva[2] i vajaru Rudolfu Valdecu iz Zagreba, koji je model za izlivanje spomenika napravio 1927. godine.[3] Valdec je imao nezvanični status državnog skulptora i veliku naklonost dinastije Karađorđević.[4] U Bijeljini, koja je tada administrativno pripadala Drinskoj banovini, je sećanje na kralja Petra bilo snažno, kao i u okolnim banovinama. Razlog za to su kraljeva slavna dela tokom ratovanja u Hercegovačkom ustanku 1875.[4]

Spomenik je postavljen i osveštan 12. jula na Petrovdan, 1937. godine i još tada je brzo postao simbol grada.

Kralj Petar je prikazan kao vitez, junak, antički heroj, arhetip dinarskog čoveka, koji ubija neprijatelja (Turska i Austro-Ugarska) poput Svetog Georgija koji ubija aždahu i Kraljevića Marka koji ubija troglavog Arapina. Vladar nije prikazan sa krunom jer se po rečima vajara "kralj Petar nije borio za krunu, već za narod".[4]

Spomenik se nalazio na trgu sve do početka Nemačke okupacije aprila 1941. godine. Nedugo zatim, 15. aprila 1941. godine od strane Nemaca pozvani su svi ugledni Srbi iz Bijeljine i njene okoline da konopcima sruše spomenik. Od tada se starom spomeniku Petra Karađorđevića gubi svaki trag. Iste godine vlast na području Bijeljine preuzela je Nezavisna država Hrvatska gde je na mestu nekadašnjeg zdanja postavljala svoje, ustaške simbole. Nakon okupacije grada, Bijeljina je oslobođena 1945. godine. Dolaskom nove vlasti u zemlju, nije bilo moguće napraviti spomenik Petru I Karađorđeviću, pa je na mestu tog zdanja postavljen spomenik strele sa petokrakom.[5]

Devastacija spomenika ukazuje na pokušaj zatiranja kolektivne memorije lokalnog stanovništva, budući da je spomenik bio vizuelni nosilac ideoloških i nacionalnih vrednosti.

[6]

Obnova uredi

Ideje za početak obnove spomenika krenule su 1990. godine, dok se sa izradom spomenika krenulo u periodu od leta 1992. godine, do jeseni 1993. godine. Iako je u to vreme počeo rat u Bosni i Hercegovini, građani Bijeljine nisu odustali. Spomenik koji je izradio vajar Zoran Jezdimirović iz Bijeljine, postavljen je i osveštan 8. novembra na Mitrovdan 1993. godine.

Reference uredi

  1. ^ Turistička organizacija Bijeljina - Spomenik kralju Petru Karađorđeviću -http://www.bijeljinaturizam.com
  2. ^ Borozan, Igor P. (2017). „Politička ikonografija i skulptura u službi memorisanja narodnog kralja: Spomenik kralju Petru I Karađorđeviću u Bijeljini”. Zbornik Matice srpske za likovne umetnosti. 45. 
  3. ^ „O spomeniku i istoriji Bijeljine”. Arhivirano iz originala 06. 04. 2017. g. Pristupljeno 05. 04. 2017. 
  4. ^ a b v Borozan, Igor P. (2017). „Politička ikonografija i skulptura u službi memorisanja narodnog kralja: Spomenik kralju Petru I Karađorđeviću u Bijeljini”. Zbornik Matice srpske za likovne umetnosti. 45. 
  5. ^ „Spomenik kralju Petru Karađorđeviću -www.infobijeljina.com”. Arhivirano iz originala 06. 04. 2017. g. Pristupljeno 05. 04. 2017. 
  6. ^ Borozan, Igor P. (2017). „Politička ikonografija i skulptura u službi memorisanja narodnog kralja: Spomenik kralju Petru I Karađorđeviću u Bijeljini”. Zbornik Matice srpske za likovne umetnosti. 45: 249. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi