Srednjovjekovni novac u Bosni i Hercegovini

Numizmatika je pomoćna istorijska disciplina koja se bavi proučavanjem nastanka, razvoja i upotrebe kovanog novca kroz istoriju. Naučno zanimanje za srednjovjekovni bosanski novac javilo se dosta kasno, tek sredinom 19. vijeka, kada ih je po prvi put sistematičnije objavio i opisao novosadski profesor Janko Šafarik. Poslije njega određenim pitanjima bosanske srednjovjekovne numizmatike uspješno su se bavili Šime Ljubić, Ćiro Truhelka, Milan Rešetar, Ivan Rengjeo i Mihailo Dinić.

Počeci kovanja novca

Istorija kovanja sopstvenog novca na teritoriji Bosne i Hercegovine počinje za vrijeme Banovine Bosne, a vladavine bana Stefana II Kotromanića, početkom 14. vijeka. Među istorijskim podacima o vremenu vladavine bana Stefana, nisu zabilježeni oni koji govore, o vremenu početka kovanja novca, kao ni o mjestima u kojima su se nalazile kovnice. Stefan II Kotromanić je prvi vladar koji u Bosni kuje novac, i prvi koji počinje eksploataciju ruda i rudnog blaga u Banovini Bosni. On je Bosnu proširio na Soli, Usoru na sjeveru i Hum na jugu. Povećani interes dubrovačkih trgovaca za Bosnu počinje od vremena vladavine Stefana II Kotromanića, od kada rude i rudne prerađevine postaju osnovni artikli izvoza. Od tog vremena dubrovčani imaju svoje stalne kolonije u pojedinim mjestima Bosne, a često uzimaju u zakup pojedina rudna okna. Kada je trgovina dubrovčana u Bosni postala žila kucavica gospodarstva, oni su morali plaćati carine na uvezenu i izvezenu robu. Tokom 1422. godine proizvodnja srebra u rudnicima Banovine Bosne kao i Srbije nije mogla biti manja od 5.672 kilograma, odnosno 5,67 tona, ali je stvarna količina morala biti daleko veća.

Banovina Bosna

Kovanice bana Stefanaa II Kotromanića se javljaju u većem broju različitih vrsta, ali su one uglavnom rađene po modelu kovanica koje su kovane u kovnicama Dubrovačke republike, Mletačke republike i Srpskog carstva. Upravo ta sličnost Stefanovog novca, sa novcem iz susjednih zemalja trebalo je da posluži da se što prije i što lakše novac tih zemalja istisne iz Banovine Bosne, ali i da novi novac sigurnije i brže uđe u upotrebu.

Ban Stefan II Kotromanić

Novac Stefana II Kotromanića

Najčešći motiv zastupljen na prvim kovanicama, je prikaz bana na prijestolju sa mačem, s jedne strane i slikom Isusa na prijestolju sa druge. Pored kovanja novca sa isključivo predznakom Bosne, ban Stefan je kovao i novac koji je sa jedne strane imao predznak jedne, sa druge strane predznak druge države, među kojima su bili: bosansko-dubrovačke kovanice, bosansko-srbijanske kovanice, falsifikati dubrovačkog novca, dubrovačko-srbijanske kovanice. Izgled novdža bana Stefana, lice: ban stoji okrenut licem, u desnoj ruci drži mač, a u lijevoj skiptar sa krstom na vrhu. Okolo je natpis „STEFA-BAN”. Naličje: Hrist sa nimbom na prijestolu s naslonom, drži jevanđelje. Oko njega je natpis „IC-IX” i sigle „P-M”. Masa 1,97 grama, prečnik 19–21 mm.

Ban Stefan Tvrtko I Kotromanić

Tvrtko je kovao novac još i za vrijeme Banovine Bosne. Poznata su samo dva tipa njegovog banskog novca, čije su kalupe kvalitetno radili zlatari u Dubrovniku. U spisima dubrovačkog Vijeća umoljenih, pominje se majstor Radoje i izrada 12 kalupa za Tvrtkov banski novac (odluka, od 18. marta 1365. godine).

Kraljevina Bosna

Zlatnik srpskog kralja Stefana Tvrtka I (revers)

Kao prvi bosanski kralj Tvrtko I Kotromanić kovao je svoj novac, koji je bio u upotrebi i u Vojvodstvu Svetog Save. Dugo nije bilo dokaza da je Stefan Tvrtko I po krunisanju kovao neki novac. Kasnije je utvrđeno da je i kao kralj Stefan Tvrtko I Kotromanić kovao srebrni i zlatni novac.

Kralj Stefan Tvrtko I Kotromanić

Srebrni dinar

Kotor je u 1385. godini bio u vlasti kralja Tvrtka i za to vrijeme kralj Tvrtko je uradio srebrni dinar, u kovnici grada Kotora, sa natpisom: T : REX : BOS — NE : > : RASIE (Tvrtko Kralj Bosne i Raške).Pored toga iskovan je i novac sa natpisom „Santus Triphon“, a na licu slovo T(vrtko) po srijedi, a pod njim kruna nad kojom desno i lijevo po tri tačkice na trokut a okolo toga „Catarensis“.

Zlatnik

Zlatnik srpskog kralja Stefana Tvrtka I (avers)

Tvrtkov zlatnik (u nauci poznat kao četvorostruki) jedan je od najljepših primjeraka novca u srednjem vijeku, četiri puta teži od tadašnjeg mletačkog cekina (dukata). Prečnik zlatnika je 30 mm, debljina 1 mm, masa 14.05 gr, finoća zlata 0.980. Na aversu u sredini nalazi se propet lav okrenut nadesno, oko njega natpis „MONETA AUREA REGIS STEPHANI“ odnosno u prevodu „Zlatni novac kralja Stefana“. Na reversu u sredini nalazi se novi grb Kotromanića koji se koristi tek nakon Tvrtkovog krunisanja za kralja, a izgleda ovako: pri dnu nagnut nadesno nalazi se štit, podijeljen poprečnim horizontalnim linijama na dva dijela. U svakom dijelu nalaze se po tri krina (ljiljana), u donjem dijelu u jednoj liniji, a u gornjem dijelu u vidu trougla. Nad štitom je šljem sa plaštom, koji pada zadnjom stranom šljema. Nad šljemom je postavljena kruna od tri krina, a iznad krune čelenka. Oko ovoga grba ide natpis „GLORIA TIBI DEUS SPES NOSTRA“ ili u prevodu „Slava tebi Bože nado naša“.Mihailo Dinić je opovrgao mišljenje nekih istoričara (među kojima i Ivana Rengjea, koji ga je prvi objavio i opisao) da je u pitanju zlatnik bosanskog kralja Stefana Tomaševića, navodeći pisani arhivski podatak (mart 1393. godine) koji spominje „ducatos domini regis Bosne magnos quatordecim“ (veliki dukat kralja Bosne). Posle Tvrtka Prvog, za vrijeme vojvode Sandalja Hranića Kosače i prve godine vladanja vojvode (kasnije hercega) Stefana Vukčića Kosače, kraljevi Bosne nisu kovali svoj novac, pa se u tom dugom periodu na području Velikog vojvodstva Kosača odomaćio dubrovački novac.

Kralj Stefan Tvrtko II Kotromanić

Novac kralja Stefana Tvrtka II

Nakon kralja Tvrtka, prvi vladar koji je kovao novac je kralj Tvrtko II. Kralj Tvrtko II je kovao vlastiti novac tek za vrijeme druge vladavine, 1436. godine. Pošto su se za vrijeme dugog perioda u kome nisu radile kovnice u Bosni, dubrovački novac odomaćio, kralj Tvrtko II je nastojao da kovanice budu što sličnije dubrovačkim, pa su oni izrađivani u identičnoj novčanoj stopi. Kralj Tvrtko II je kovao: groš, dinar i poludinar, sa novinom da se na njegovom novcu sve češće ustaljuje prikaz grba Kraljevine Bosne.

Stefan Tvrtko II Kotromanić pred kraj svoje vladavine nastojao da što više uveća kraljeve prihode jer su mu iz godine u godinu bili sve potrebniji pored ostalog i zbog plaćanja harača Turcima. Prihode je nastojao da uveća i obnovom kovnice novca u svojoj državi. Kovanje domaćeg novca nije bilo u interesu Dubrovnika, zbog pvenstveno zbog trgovačkih interesa. Zato i nije čudno da su oni prilikom svake nove pripreme izdavanja Tvrtkova novca protestovali kod kralja i pokušavali svim silama onemogućiti njegov opticaj.

Gdje se nalazila kovnica novca za vrijeme vladavine kralja Tvrtka II nije precizno utvrđeno, ali po svoj prilici mogla je biti smještena na području centralne Bosne. U tom dijelu kraljevine su se nalazili značajni rudarski centri: Dusina, Ostružnica, Deževica i Fojnica. Oni su bili najveći opslužitelji kovnice srebrenom rudom. Kovanje i opticaj domaćeg novca, izgleda da se nije prekidao od samog početka uprkos silnim protestima koje su upućivali Dubrovčani već u toku 1428. i narednih godina. Nakon povratka u državu 1436. godine, Tvrtka II je nastavio da kuje svoj novac. U domaćoj kovnici novca kovao se groš kao jedna od novčanih vrsta. Osim njega, poznate su još dvije vrste Tvrtkovog novca: dinar i poludinar. Groš skovan u kovnici kralja Tvrtka II spada među najveće iskovane novce. Prečnik mu iznosi od 2,5 do 2,7 centimetara. Prosječna masa novca po jednom komadu iznosi 1,76 grama. Novac kralja Tvrtka II Kotromanića, predstavlja tipološki izvjesnu novinu u kovnici Kraljevine Bosne. Napušta se stara praksa da se na novac s jedne strane stavlja lik vladara, a sa druge lik Isusa Hrista. Na sva tri tipa njegovog novca na aversu se nalazi kraljevska titula i grb, a na reversu lik sv. Grigorija Nizijanskog, zaštitnika Bosne i krsne slave Kotromanića.

Kralj Stefan Tomaš Ostojić Kotromanić

Novac kralja Stefana Tomaša

Ovakvu tradiciju kovanja novca nastavio je i nasljednik kralja Tvrtka II, kralj Stefan Tomaš. Kralj Stefan Tomaš je takođe kovao tri vrste novca: groš, dinar i poludinar, s tim što se na aversu nalazio grb Kraljevine Bosne, a na reversu je bio predstavljen Sveti Grigorije Nazijanski, koji je smatran zaštitnikom srednjovjekovne Bosne.

Osim sopstvenog novca, kovao je novac i sa drugim vladarima. Sa despotom Đurađom Brankovićem, kovao je novac koji je na jednoj strani imao krunu i latinski natpis, a na drugoj krunu i ćirilični natpis. Taj novac je bio poznat kao zajednički dinar kralja Stefana Tomaša i despota Đurđa Brankovića, a kovan je u Srebrenici između 1446. i 1448. godine. Zajednička emisija kovanopg novca između kralja Stefana Tomaša i despota Đurđa, je nastala kao dio dogovora o zajedničkoj podjeli prihoda srebreničke carine.

Kralj Stefan Tomašević Kotromanić

Novac kralja Stefana Tomaševića

Nasljednik Stefana Tomaša, kralj Stefan Tomašević, kovao je novac kao i njegovi prethodnici, sa istim motivima, grbom Kraljevine Bosne i prikazom Svetog Grigorija, s tom razlikom što su njegovi novci bili primjerci izuzetne izrade i umjetničke vrijednosti, po čemu spadaju u sam vrh srednjovjekovnih bosanskih novaca po pitanju umjetničke vrijednosti.

Kao i u vremenu njegovih prethodnika na kraljevskom tronu, nije poznato ni gdje se nalazila kovnica novca za vrijeme vladavine ovog kralja. Vjerovatno je bila uređena kao u vrijeme Tvrtka II i Stefana Tomaša za čije vladavine su kovani lijepi primjerci novca. Primjerci novca Stefana Tomaševića ističu se lijepo stilizovanim, podjednako velikim i jednakim slovima u kružnim legendama. To su pravilno crtana slova bujne gotike, koja se oko polovine XV vijeka upotrebljavala na novcu Francuske, Engleske, Italije i Ugarske. Moguće je da je Stefan Tomašević unajmio za svoju kovnicu majstore iz inostranstva, vjerovatno iz Italije.

Tokom svoje vladavine Stefan Tomašević je kovao dvije vrste srebrnog novca: dinar i poludinar. U Numizmatičkoj zbirci Muzeja Republike Srpske nalaze se primjerci srebrnog dinara. Na aversu se nalazi natpis „STEFAN — CRAGL“, a na sredini se nalazi porodični grb Kotromanića sastavljen od stilizovane krinove krune postavljene na veliki šljem i čelenkom. Ispod kacige se nalazi štit sa krunom na sredini od tri stilizovana krinova cvijeta. Desno u polju nalazi se zvijezda u obliku petokrake, a lijevo slovo R. Na reversu se nalazi natpis „S. GREGORI PAPE“, kao i li zaštitnika kraljevine Grigorija Nazijanskog, koji je prikazan sa biskupskom mitrom na glavi, sa biskupskom palicom u lijevoj ruci, dok desnom rukom blagosilja. Veličina kovanice je 18 mm, a masa oko 1 g.

Lokalna vlastela

Vojvoda Ivaniš Pavlović

Pored kraljevske dinastije, zabilježeno je da je vojvoda Ivaniš Pavlović, bio jedini jedini feudalac u srpskoj kraljevini Bosni koji je kovao svoj novac. Kovao ga je u kovnici u Rudištima. Na licu se nalazi titula i ime, a na naličju ime mjesta kovanja i predstava lava koji korača naličju.

Literatura

• Ćirković, Sima (1967). „Dubrovačka kovnica i proizvodnja srebra u Srbiji i Bosni”. Istorijski glasnik. 
• Šćepanović, Milovan (2007). Novac na tlu Crne Gore. Podgorica. 
• Živković, Pavao (1981). Tvrtko II Tvrtković — u prvoj polovini XV stoljeća. Sarajevo. 
• Dimitrijević, Sergej (1997). Srednjovjekovni srpski novac. Beograd. 
• Ivanišević, Vujadin (2001). Novčarstvo srednjovjekovne Srbije. Beograd: Stubovi kulture. 
• Rengjeo, Ivan (1959). „Kovnica Stefana II Tomaševića”. Numizmatičke vijesti. 13. 
• Vračar, Janko (2005). „Srednjovijekovni novac kraljeva Tvrtka II i Stefana Tomaševića”. Glasniku Udruženja muzejskih radnika Republike Srpske. 3. 
• Radić, Vesna (2016). Novac srpske despotovine — studije iz srpske numizmatike sa katalogom novca (doktorska disertacija). Beograd: Filozofski fakultet — Odjeljenje za istoriju. 

Vidi još

• Ribići
• Banovina Bosna
• Kraljevina Bosna
• Istorija Republike Srpske
• Istorija Bosne i Hercegovine